Bolesti srca i krvnih žila (kardiovaskularne bolesti) u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, prioritetni su javnozdravstveni problem jer su u visokom postotku zastupljene među stanovništvom i vodeći su uzrok smrti. Prema podatcima Državnoga zavoda za statistiku za 2017. godinu, bolesti cirkulacijskoga sustava, od kojih su umrle 23 504 osobe, odnosno gotovo 567 osoba na 100 000 stanovnika, prvi su uzrok smrti u Hrvatskoj. Velik dio srčano-žilnih bolesti može se spriječiti izbjegavanjem čimbenika rizika poput debljine, nepravilne prehrane, pušenja, nedostatka tjelesne aktivnosti. Kod već nastalih bolesti srca i krvnih žila rano otkrivanje i liječenje može spriječiti preranu smrt, ali i znatno poboljšati kvalitetu života. Među bolestima koje su vodeći uzrok moždanoga udara i koje mogu izazvati iznenadnu srčanu smrt smetnje su provođenja srčanoga ritma ili aritmije. U Hrvatskoj je liječenje tih bolesti na razini svjetskih standarda, a posebno su područje fibrilacije atrija koje se uspješno rješavaju zahvatom »ablacije fibrilacije atrija« (izolacijom plućnih vena). Tim zahvatom u oboljelih od fibrilacije atrija uglavnom se trajno rješava problem, što znači da osobe ne trebaju doživotno uzimati lijekove zbog toga stanja, što je donedavno bio slučaj. O tom zahvatu, kao i drugim značajnim činjenicama povezanim sa srčano-žilnim bolestima u povodu Svjetskoga dana srca koji se slavi 29. rujna govore stručnjaci iz Odjela za elektrostimulaciju i elektrofiziologiju srca Kliničkoga bolničkoga centra »Sestre milosrdnice« u Zagrebu dr. Nikola Pavlović, internist kardiolog koji se dodatno usavršavao iz područja elektrofiziologije i elektrostimulacije u nekoliko centara u Europi te bio stipendist Europskoga aritmološkoga društva (EHRA) u Sveučilišnoj bolnici u Baselu (jedan od najboljih centara u Europi u tom području), te Ivica Benko, diplomirani medicinski tehničar, glavni tehničar Odjela za elektrostimulaciju i elektrofiziologiju srca koji je također prošao brojne edukacije iz toga područja.
Govoreći o atrijskoj fibrilaciji, od koje prema procjenama u Hrvatskoj boluje između 40 i 50 tisuća ljudi, među kojima je velik broj mladih, dr. Pavlović navodi: »Statistički podatci pokazuju da 1-2 posto populacije boluje od fibrilacije atrija, međutim taj je broj i viši od 10 posto u ljudi starijih od 75 godina, a ipak je znatno manji od 1 posto u mlađih od 40 godina. Postoje jasni rizični čimbenici za razvoj fibrilacije atrija kao što su povišen krvni tlak, pretilost, srčano popuštanje, bolesti srčanih zalistaka, dob i brojni drugi. Kod mladih se ljudi često radi o tzv. ‘lone‘ ili možda izoliranoj fibrilaciji atrija, gdje nama bar zasad nije poznat uzrok fibrilacije atrija«, navodi dr. Pavlović.
Ističe da je fibrilacija atrija opasna bolest iz nekoliko razloga. »Bolesnici s fibrilacijom atrija imaju viši rizik od moždanoga udara, a ti su moždani udari obično teži i imaju veću smrtnost u bolesnika s fibrilacijom. Također, dokazano je da bolesnici s fibrilacijom atrija imaju veći rizik za razvoj srčanoga popuštanja, kao i povećanu smrtnost (dugoročno).
I ne manje važno, fibrilacija atrija u simptomatskih bolesnika uvelike narušava kvalitetu života. Liječenje ne smijemo zanemariti jer se današnjim metodama liječenja može utjecati na negativne učinke fibrilacije atrija. Lijekovima protiv zgrušavanja krvi smanjuje se rizik od moždanoga udara, a lijekovima ili ablacijskim liječenjem u određene skupine bolesnika u velikom se postotku može održavati ‘normalan’ sinusni ritam ili smanjiti simptome vezane uz fibrilaciju atrija. Osim liječenja vrlo je važan probir u općoj populaciji, pogotovo u starijih bolesnika (više od 65 godina) jer često fibrilacija atrija može biti potpuno bez simptoma, ali rizici pogotovo vezani uz moždani udar i dalje postoje. Probir se može učiniti kod nadležnoga liječnika obiteljske medicine jednostavnim mjerenjem pulsa ili snimanjem EKG-a.«
Osobe koje imaju aritmiju često zatraže hitnu liječničku intervenciju. Ponekad se ti simptomi ne prepoznaju te se povezuju s »paničnim atakama« ili nekim drugim psihičkim problemima za koje je potrebna pomoć psihijatra. O tome dr. Pavlović navodi: »Nažalost viđali smo bolesnike s aritmijama u kojih su tegobe shvaćene kao psihičke te su tako i liječeni. Pritom su doduše učestalije neke druge supraventrikulske aritmije kod kojih se epizode javljaju povremeno te su nekada teže dokazive. Tek po uspješnom liječenju takvih aritmija ablacijom možemo zaključiti da su tegobe bile uzrokovane aritmijom.« Terapija atrijske fibrilacije može biti medikamentozna, što uključuje uzimanje terapije cijeli život, ili se može riješiti operativnim postupkom odnosno izolacijom plućnih vena, koja je u Hrvatskoj novijega datuma. O tome dr. Pavlović navodi: »Ablacija fibrilacije atrija, tj. izolacija plućnih vena danas je postala standardna metoda liječenja određene skupine bolesnika s fibrilacijom atrija. Znatno je uspješnija od lijekova u održavanju normalnoga sinusnoga ritma u bolesnika koji imaju paroksizmalnu ili perzistentnu fibrilaciju atrija. Važno je napomenuti da je navedena metoda indicirana u bolesnika koji imaju simptomatsku fibrilaciju atrija, a nije indicirana u bolesnika koji nemaju simptome ili imaju tzv. trajnu fibrilaciju atrija. Iako ju je tehnički moguće učiniti kod svakoga bolesnika, omjer rizika komplikacija i uspjeha različit je kod različitih skupina bolesnika. Edukacijom pojedinaca, razvojem svakoga pojedinoga centra, kao i razvojem Radne skupine za aritmije na razini Hrvatske danas je navedena metoda prilično dostupna bolesnicima u Hrvatskoj i moguće ju je učiniti u nekoliko centara. Procedura je dostupna u roku od dva do tri mjeseca. Samo za usporedbu, u Sloveniji se na istu proceduru čeka i više od godinu dana«, ističe dr. Pavlović.
Govoreći o timu u kojem radi, diplomirani medicinski tehničar Benko navodi: »Uz međusobnu podršku u timu, brojnim obilascima u stranim centrima prikupljalo se znanje i iskustvo. Tako da smo prošle godine dobili veliko priznanje za sav uložen trud, postavši jedan od 16 edukacijskih centara Europskoga aritmološkoga društva. Zanimljivo je da u Njemačkoj, u kojoj postoji 300-tinjak centara poput našega u KBC-u ‘Sestre milosrdnice’, samo tri centra imaju takvu titulu, što dovoljno govori o veličini toga pothvata. Danas mi pružamo znanje drugima i skrb našim pacijentima na najvišoj razini.«
Procedure koje se izvode u invazivnoj aritmologiji ovise o brojnim tehnologijama koje se mijenjaju neopisivom brzinom, a time i pružaju veće mogućnosti u liječenju. O tome Benko navodi: »Terapijske mogućnosti koje danas imamo bile su nezamislive prije dvije, tri godine. Aritmija je još donedavno bila neizlječiva bolest. Mogla se donekle kontrolirati lijekovima, međutim ti lijekovi imaju brojne neugodne nuspojave. Današnja tehnologija omogućuje potpuno izlječenje od aritmije s vrlo visokim postotkom uspjeha, a gotovo zanemarivim mogućnostima komplikacija. Brojni su slučajevi naših pacijenata koji su čak desetcima godina lutali od liječnika do liječnika, ali bez uspjeha i s veoma narušenom kvalitetom života. Onda su njihovi kardiološki problemi nestali u dva sata procedure. Neopisiv je to osjećaj za pacijenta, ali i za stručni tim. Ipak, mislim da je važno napomenuti, unatoč tehnologiji i umjetnoj inteligenciji, iskusni liječnik i medicinska sestra nikad ne će biti zamijenjeni zbog procedure niti će se njihova odgovornost moći smanjiti. Tehnologija može čuda, ali samo u iskusnim rukama.«
Govoreći o uspješnosti kardiologije danas, dr. Pavlović ističe: »Smatram da je danas kvaliteta liječenja kardioloških bolesti u Hrvatskoj na razini svjetskih standarda. Jedan od pokazatelja jest i smanjenje smrtnosti od kardiovaskularnih bolesti u Hrvatskoj unazad nekoliko godina, iako smo nažalost i dalje vrlo visoko na ljestvici u Europi. Da bi moja izjava bila više od mišljenja, potrebni su nam i objektivni pokazatelji kvalitete i ishoda liječenja (uspješnost, komplikacije, mortalitet) na razini centara, županija i države. Primarno govorimo o aritmologiji, ali smatram da to vrijedi i za liječenje koronarne bolesti, srčanoga popuštanja, transplantacije itd. To je uglavnom posljedica velikoga truda, edukacije, entuzijazma i žrtve liječnika stručnjaka u tom području. Trudeći se, postigli smo da smo danas u Hrvatskoj uz bok europskim zemljama po broju ablacija (pogotovo jednostavnih), a ako gledamo indeksirano na milijun stanovnika, vodeći smo u regiji (ispred Austrije i Slovenije). Nažalost, financijska sredstva dostupna u sustavu ograničavaju broj kompleksnih ablacija, ali i drugih kompleksnih kardioloških zahvata iako je i kod takvih procedura napravljen znatan napredak unazad nekoliko godina.«
Tim stručnjaka koji izvodi zahvat svjestan je da je strah neizbježan pratitelj pacijenata pa i o toj činjenici vode brigu kako bi smirili pacijente. O tome Benko svjedoči: »Strah je neosporan i uvijek će biti prisutan u nekoj mjeri. Kad ulaze u salu, pacijentima volimo reći da još nitko tu nije legao a da se nije bojao. Razgovor je pritom vrlo važan. Važno je pacijentima pokazati mirnoću i ulijevati povjerenje. Često u trenutcima pripreme u sali viđamo neke male geste pacijenata, poput kratke molitve, znaka križa, krunice u ruci, a ne tako rijetko i zaziv blagoslova na cijeli tim. Kao vjernik mogu reći da to stvara određenu ugodu i mir u sali, a kao profesionalac također to poštujem kao jednu od osnovnih ljudskih potreba.«
Postoje situacije kada ljudi umiru iznenada, bez prethodno dijagnosticiranih srčanih problema ili simptoma. Otprilike 95 posto osoba suočenih s iznenadnom srčanom smrću umire zbog nedostatka vremena za pravovaljanu reakciju. Da bi se povećale šanse za preživljavanje, važno je pravodobno ispravno provesti reanimaciju do dolaska stručne medicinske hitne pomoći. »U takvim situacijama najgore je ne učiniti ništa. Bitno je neodgodivo započeti i pozvati pomoć. Trenutačno je nekoliko kampanja u Hrvatskoj koje nastoje istaknuti hrvatskoj javnosti važnost postupka oživljavanja. Jedna od poznatijih u organizaciji Hrvatskoga kardiološkoga društva je kampanja ‘Oživi me’. Volonterska udruga StePP primjerice organizira tečajeve reanimacije za građane. Danas je moguće i na internetu naučiti osnovne postupke. U svakom slučaju, ako tko primijeti da osoba ne diše, ili nije siguran diše li, bilo kakva masaža srca povećat će postotak preživljavanja. Ne postoji dobna granica tko to može izvoditi. Ne može se čovjeku naškoditi masažom, više se može naškoditi nepružanjem pomoći. Čak i ako tko nije iz osobnih razloga sklon primijeniti disanje usta na usta, samo s jednom i pol masažom u sekundi možda je moguće spasiti nečiji život«, poručuje medicinski tehničar Benko.
