Iz života Katoličke Crkve u Hrvatskoj ovih dana najširoj javnosti plasirane su dvije medijske manipulacije, jedna se odnosi na stvarni događaj, a druga pozornost posvećuje pukoj glasini. Premda je iz života Katoličke Crkve u Hrvatskoj u novije vrijeme sve manje vijesti u relevantnim medijima, kad se pojave, te su vijesti pretežno konstrukcije, falsifikati i manipulacije.
Premda je propovijed željezanskoga biskupa, gradišćanskoga Hrvata Egidija Živkovića na misi na Memorijalnom groblju u Vukovaru u nedjelju 18. studenoga neposredno slušalo više desetaka tisuća nazočnih vjernika, i premda je HTV izravno prenosio događanja iz Vukovara, među njima i tu misu zadušnicu, komentator Novoga lista tu propovijed iskoristio je da bi dao pljusku hrvatskim biskupima. Taj komentator u tekstu u listu od ponedjeljka 19. studenoga najprije iznosi tvrdnju o tobožnjoj »provaliji između Kaptola i Vatikana« koja se navodno po njegovu pisanju »svakodnevno produbljuje« te tvrdi »’Crveni’ papa i desničarski biskupi nikako ne pronalaze zajednički jezik«. Načelno svatko ima pravo na svoje, pa i krivo, posve netočno mišljenje, no čitatelji Novoga lista i hrvatska javnost ipak zaslužuju vjerodostojnije i istinite informacije. Doista je smjelo o tobožnjoj takvoj provaliji pisati baš neposredno nakon srdačnoga susreta hrvatskih biskupa s papom Franjom u Vatikanu i nakon njihova službenoga pohoda dikasterijima Rimske kurije. »Tijekom posjeta ‘ad limina apostolorum’ bili smo u kući pape Franje. Zahvaljujući za iskazanu nam ljubav, ohrabrenje i blizinu, možemo reći da smo živjeli plodne dane milosti i crkvenoga zajedništva. Na srcu su nam posebno velika zauzetost i nakane Petrova nasljednika, pape Franje«, kazao je kardinal Bozanić na misi u bazilici svete Marije Velike kojom je zaključen taj službeni pohod. Uz te riječi kardinala Bozanića, neposrednoga svjedoka svega događanja, nije li više nego bezočna navedena tvrdnja komentatora Novoga lista.
Taj komentator također tvrdi: »O dubini provalije što zjapi između njih svjedoči i vukovarska propovijed biskupa Egidija Živkovića. Njegove poruke o pomirenju i praštanju, o tome kako je došlo vrijeme da se podvuče crta, u usporedbi s onim što svakodnevno slušamo od hrvatskih biskupa zvuče zapanjujuće.« Željezanski biskup pozvao je na pomirenje i opraštanje baš kao i svaki hrvatski biskup mnogo puta u različitim prilikama, pa i u Vukovaru, i to ni za jednoga vjernika ni za ikojega imalo objektivno informiranoga čovjeka nije niti može biti zapanjujuće.
No stvarno je zapanjujuće kako taj komentator manipulira tom Živkovićevom propovijedi uzimajući iz nje samo poruku koja se njemu čini važnom, a ignorirajući i prešućujući sve druge poruke, koje objektivno nisu manje važne za dobro hrvatskoga društva. Biskup austrijskoga Željezna, kao čovjek koji je s majčinim mlijekom upio zdrav demokratski duh i slobodu, a koji dobro poznaje današnje stvarne prilike u Hrvatskoj, izrekao je u toj istoj propovijedi nekoliko poruka koje taj komentator nikada ne bi mogao probaviti. Rekao je npr. doslovno: »Bol, sram, zločin i rat učinili su oni koji su htjeli pokoriti slobodu hrvatskoga naroda. U Vukovaru je započela velika nepravda zato mora ovdje započeti i korektna sudska pravda, koja ne smije biti poticana samo prosvjedima. Ako je Vukovar simbol patnje, a jest, neka konačno bude i simbol pravde.« Ili: »Domovino, pitam prvo tebe, kada ćeš svim srcem biti uz svoj narod? Konačno, dajmo poštovanje progonjenima. Kada ćete kao europske zemlje imati minimum hrabrosti da otvorite arhive, a zatvorite nečasne arhivare. Bez čistih računa nema čiste budućnosti i mira. Europa se čudi vašemu prljavomu kazalištu koje još uvijek nema završnoga čina i lustracije.« Ili: »Tko prešućuje žrtve, ponovno ih ubija. Znam da zločince boli nečista savjest i vjernička moć praštanja hrvatskoga čovjeka koji živi po Kristovim riječima: ‘Bože, oprosti im jer ne znaju što čine.’« Ili otvoreni poziv: »Hrvati i Hrvatice, pročistite konačno svoje matice. Ne budite ruku skršenih ni glava spuštenih. Na istinu su vas i zakleli i obvezali ovi mrtvi. Ako ne ispunite zavjete mrtvih, onda se u Vukovaru šetate kao plaćeni glumci, koji samo plaču radi scene i javnosti. Na čišćenje vas obvezuju uplakane vukovarske majke i udovice koje su svoje sinove i muževe ugradile u temelje slobodne Hrvatske.« Upozorio je također: »Neki žele nasilno progutati tu čistu dušu hrvatskomu domoljubu. Žele iščupati hrvatsko srce braniteljima, koje kuca za moju staru domovinu.« Pozvao je: »Balkanski duh izdahnite, a europski zrak udahnite!«
Druga medijska manipulacija nastala je na glasini, koja se od vremena do vremena pojavljuje u javnosti, a odnosi se na tobožnji odlazak zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića na službu u Vatikan. Katolička Crkva sve važne personalne odluke redovito objavljuje, pa su sva nagađanja o takvim odlukama posve suvišna, odnosno manipulacije kojima se želi nekoga spriječiti ili se naivno želi nekoga progurati. Ako bi mediji polazili od mogućih personalnih promjena, odnosno glasina o mogućim promjenama, u bilo kojoj državnoj ili relevantnoj društvenoj instituciji, pa i u Crkvi, za ta nagađanja ne bi ni bilo dovoljno medijskoga prostora, a bitna je i neusporediva razlika između mogućega i ostvarenoga. No ta manipulacija očito nije slučajna jer je poslužila za još jedno grubo etiketiranje hrvatskih biskupa i Katoličke Crkve u Hrvatskoj kao npr. u Novom listu na str. 6. od ponedjeljka 19. studenoga. Srećom većina katolika i hrvatskih građana sve je otpornija na takve manipulacije.
