Već dvadesetak godina znanstvenici prate sve izraženiju pojavu lijekova u prirodi. Zbog starenja ljudske populacije, terapija različitih kroničnih bolesti i zbog sve učestalije uporabe širokoga spektra medikamenata lijekovi se gomilaju u kanalizacijskim sustavima te završavaju u podzemnim i površinskim vodama. Biljke, životinje i ljudi nisu izloženi pojedinomu lijeku, nego farmaceutskom koktelu iz okoliša. Ekologija, toksičnost i zdravstveni učinci takve medikalizacije nisu dovoljno poznati.
Iako je riječ o vrlo niskim dozama, koncentracija i broj vrsta lijekova stalno su u porastu te se danas mogu detektirati i mjeriti terapijske skupine kojih prije nije bilo u okolišnim vodama. U najnovijoj australskoj studiji znanstvenici su u potrazi za lijekovima u potocima i rijekama oko grada Melbournea otkrili 69 različitih vrsta lijekova (Nature Communications 2018, 9, 4491). Ti se lijekovi nakupljaju u kukcima koji žive oko vodenih staništa. Znanstvenici su pregledali 190 vrsta kukaca i baš u svima pronašli antidepresive, antibiotike, analgetike, statine, antihistaminike, antiupalne lijekove… Čini se kao da bolesti okolnoga stanovništva ostavljaju kemoterapijski trag u tkivu kukaca.
U potrazi za lijekovima znanstvenici su prikupljali i pregledali vodene moljce, komarce, vodenbuhe, tulare, mušice svrbljivice, muhe zujare, komare, obade, šišarice, leptire, strizibube, ovčice… Svi su, dakle, insekti pod »prisilnom terapijom« farmaceutskih ostataka, koji se svakodnevno slijevaju otpadnim vodama u okolne ekosustave. Dodatno zabrinjava otkriće znanstvenika da su kukci onečišćeni lijekovima i u područjima nacionalnoga parka Dandenong Ranges. I u zaštićenim područjima svi su pregledani kukci bili impregnirani lijekovima, što znači da je u prirodi vrlo teško pronaći zone bez farmaceutskih onečišćivala. To zapravo ne iznenađuje jer u sličnim je studijama ranije pokazano da lijekovi plutaju i u vodama, na primjer, nenaseljenoga kontinenta Antarktike (Environmental Pollution 2017, 229, 241).
Problem lijekova u kukcima, jasno, nije lokalni, nije isključivo australski, nego je ta studija samo dobar primjer sustavne inventure u kojoj je pokazano da farmaceutski čisti kukci – ne postoje. Koautori australskoga projekta znanstvenici su iz Švedske i Sjedinjenih Država, što otkriva međunarodnu dimenziju takvih istraživanja. Zasigurno je da će takve analize provoditi i istraživači u drugim dijelovima svijeta (možda i u Hrvatskoj) i velika je vjerojatnost da će se ponoviti slični rezultati, odnosno potvrditi prisutnost lijekova u svim člankonošcima.
U australskoj je studiji, osim u kukcima, provjerena prisutnost lijekova u životinjama koje se hrane kukcima: paucima, pastrvama i čudnovatim kljunašima. Prema očekivanju, u organizmima tih kukcojeda otkrivene su sve terapijske skupine koje se nalaze i u kukaca. Štoviše, znanstvenici su izračunali da količina antidepresiva koju svakodnevno proguta, na primjer, čudnovati kljunaš odgovara preporučenim dozama kod bolesnih ljudi. Time je dokazano da se lijekovi poput zaraznih bolesti šire uzduž hranidbenoga lanca (ili piramide), odnosno da se lijekovi mogu vratiti onoj populaciji koja ih je emitirala u okoliš.
Poznato je da antidepresiv oksazepam remeti prirodno ponašanje riba, fluoksetin inhibira fotosintezu u algama, a sintetski estrogeni izazivaju mušku kastraciju kod mnogih vodenih organizama. No to su rezultati mjerenja u kontroliranim uvjetima u kojima se provjerava biološki učinak jednoga lijeka na jedan laboratorijski organizam. U okolišu su biljke i životinje izložene djelovanju smjese spojeva (69 lijekova u australskom primjeru), a toksični profil takve farmaceutske kaljuže nije definiran. Osim toga, u okolišu su organizmi izloženi stalnomu svakodnevnomu djelovanju lijekova, za razliku od eksperimenata u kojima se »trovanje« lijekovima provodi kroz kraće vrijeme. U svakom slučaju učinci lijekova koji su danas uočljivi i mjerljivi u laboratorijskim uvjetima u stvarnom su svijetu mnogo složeniji i opasniji.
