Životna je radost vezana za asertivnost ili, kako se na hrvatskom obično kaže, samopouzdanje ili samosvijest. To je sposobnost i karakteristika ponašanja i komunikacije osobe da otvoreno iskaže svoja stajališta, što se očituje u aktivnom branjenju svojih prava ili u odlučnoj borbi za postizanje cilja bez ugrožavanja druge strane. Ljudi s većom mjerom životne radosti također su samopouzdaniji i radosniji od onih koji je nemaju. Zapravo samosvijest hrani životnu radost, a životna radost samosvijest. Neki psiholozi samopouzdanje svrstavaju po sredini između pasivnosti i agresije i smatraju je optimalnim načinom reagiranja u frustrirajućim socijalnim situacijama. Samopouzdana ili samosvjesna osoba je smirena, pristojna, pažljivo sluša druge, ima svoje stajalište i ne ovisi o vanjskim procjenama.
Samopouzdanje se većinom svjesno razvija. To je dio čovjekove osobnosti koji se naziva čovjekovo »ja«, svijest o vlastitom postojanju, način na koji osoba sama sebe vidi i doživljava, vlastita slika o samom sebi. Svaka osoba obično je svjesna fizičkih aspekata svoga organizma, u izravnom je kontaktu sa svojim psihičkim ustrojstvom, mislima, spoznajama, uspomenama, emocijama itd., a sebe doživljava na određeni način i po vrsti odnosa s društvenom sredinom.
Mladenaštvo je razdoblje kada se samosvijest proširuje i dozrijeva. Ipak za sve što se događa na tom području u mladenaštvu temelji su postavljeni u prvih 10-12 godina života. Istraživanja o stabilnosti samosvijesti pokazuju da se ona razvija u smjeru kojim je krenula na početku, pod uvjetom da se bitno ne promijene temeljna životna iskustva, a ni važni drugi u društvenoj sredini.
Roditelji bez ikakve dvojbe igraju jednu od najvažnijih uloga i u tom razvojnom području mladih, pa prema tome mogu imati najveći utjecaj na to kako mladi misle i osjećaju o sebi i drugima. U svakom slučaju i prevelika i premala umiješanost roditelja u mladenački život mogu spriječiti postizanje tako potrebne samostalnosti i životne radosti. Ako su roditelji premalo umiješani, pojavit će se nedostatak potrebne sigurnosti za samostalno djelovanje. Ako pak previše ograničavaju i nadziru mladenački život, uzrokovat će osjećaj ovisnosti, koji će priječiti taj tako važan razvoj životne samostalnosti i posljedično životne radosti.
Ali kako potvrđuje brojna klinička literatura, ponašanje i vlastita slika o samom sebi mogu se uvijek u određenim okolnostima promijeniti. Uza svu važnost utjecaja prvih godina života, iskustva u mladosti i zrelim godinama mogu bitno utjecati na promjene. U mladenačkim godinama samosvijest se kristalizira, prolazeći kroz zaprjeke i procese napretka.
Životna radost i samopouzdanje ne dobivaju se preko noći, na tome se mora raditi. Veselo i nasmiješeno lice zrači simpatijom, a ljudi vole simpatične i pozitivne osobe. Istraživanja pokazuju da ljudi koji se smiješe pokazuju da vole one koje sreću i da su otvoreni za nova poznanstva i razgovore. Iskren smijeh nije izraz nekoga mehaničkoga procesa, nego znak čiste radosti, vedrine i veselja. Kad se smije, čovjek spontano izražava određene osjećaje koji su izazvani onim što vidi, zamišlja, čega se sjeća ili o čemu razmišlja.
Iz knjige »Kako steći vrline koje ljudi (u drugih) najviše vole« koja ove godine izlazi iz tiska u nakladi Glasa Koncila
