U prošlom broju istaknuta je dvostruka uloga Svetoga pisma u životu kršćanina: prva se sastoji u činjenici da po božanskim Pismima vjernik može upoznati pravo Kristovo lice, time i pravo Božje lice, a druga je što u njima kršćanin nalazi odgovor na pitanje što Bog od njega traži i očekuje. To su možda i dva najvažnija značenja svetoga Pisma u duhovnom životu. No osim toga Biblija nudi, ne samo kršćaninu, nego i svakomu čovjeku dobre volje koji traži smisao života, odgovore na njegova egzistencijalna pitanja i dubinske čežnje njegova bića.
Čovjek svakoga vremena, pa tako i današnjega – postmodernoga, u potrazi je za smislom; on u dubinama svoje duše osjeća glad i žeđ za ljubavlju; i nesvjesno čezne za Bogom. Samo Bog koji je Ljubav može mu dati smisao, smiriti njegovo srce i ispuniti čežnje i očekivanja njegova bića; reći mu da nije sam u ovom svijetu i da je njegov dom na nebesima. »Iz ove domovine – piše Augustin – naš Otac nam je poslao Pisma, kako bi u nama zapalio čežnju za povratkom kući.« To Pismo je Biblija. Da bi ono progovorilo čovjekovu srcu, treba mu pristupati ne kao bilo kojemu drugomu književnomu djelu, nego s vjerom da je to pismo Božje, a ne ljudsko; da se u ljudskim riječima kriju Božje riječi. Vjerno i ponizno slušanje i razmatranje Božje riječi malo-pomalo zadovoljit će čovjekovu potrebu za svjetlom, utažiti njegovu žeđ za ljubavlju.
Bog koji se objavljuje čovjekovu srcu poziva ga da mu dâ ne nešto od sebe, nego samoga sebe. Poslušnost Božjoj riječi oslobađa: »Ako ostanete u mojoj riječi (tj. ako budete poslušni mojoj riječi), uistinu ste moji učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi« (Iv 8, 31-32). Po svojoj Riječi Bog pohađa čovjeka, dolazi mu u susret, a taj susret mijenja i preobražava srce i život čovjekov. Slušanje Svetoga pisma omogućava čovjeku vjerniku da se osjeća od Boga voljen i osposobljava ga za ljubav.
Stoga čitati, slušati, razmatrati, motriti Riječ; živjeti je i naviještati riječima i djelima: to je itinerar koji se otvara pred onim koji vjeruje i shvaća da se u riječi Božjoj nalazi izvor života. Tako ona za njega postaje »svjetiljka koja svijetli na tamnom mjestu« (2 Pt 1, 19) i kao ona koja ga vodi i prati na putovima života: »Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi« (Ps 119, 105). Drugim riječima, Biblija tako postaje »poput kompasa koji označava put kojim treba ići« (Benedikt XVI.).
