Meksički znanstvenici s Nacionalnoga sveučilišta UNAM proveli su istraživanje i otkrili da je više od 90 posto tortilja na meksičkom tržištu zagađeno tragovima genetički modificiranih organizama. Tortilje su tanke kukuruzne pogače koje u Meksiku imaju status nacionalnoga jela, stoga su podatci porazni i zabrinjavajući. I mnogi drugi prehrambeni proizvodi od kukuruza (njih više od 80 posto), poput tostada, brašna, pahuljica ili grickalica, sadrže neželjeni GMO.
Analitička će studija biti uskoro objavljena u znanstvenom časopisu »Agroecology and Sustainable Food Systems«, a rezultati su već prikazani na službenim stranicama sveučilišta UNAM. Otkriće genetičke kontaminacije proizvoda na bazi kukuruza svojevrsno je iznenađenje jer u Meksiku je sjetva GM kukuruza – zabranjena! Znanstvenici su upozorili da je genetičko onečišćenje domaćih proizvoda »uvoznoga« podrijetla, ili točnije – iz Sjedinjenih Američkih Država. U SAD-u je najveći dio kukuruza genetički modificiran, što znači da biotehnološki patenti kompanija »Monsanto« i »Bayer« prelaze južnu granicu i završavaju na tanjurima Meksikanaca.
Osim stranih gena, u tortiljama i ostalim prehrambenim proizvodima otkrivena je i prisutnost glifozata, sistemskoga herbicida koji se redovito rabi u uzgoju GM kukuruza.
Genetički modificirani usjevi imaju ugrađeno svojstvo otpornosti prema tomu herbicidu pa se glifozat masovno rabi na američkim poljima. Nakon primjene zaostaje u tkivu biljaka, u listovima i plodovima, te ga nije moguće eliminirati ispiranjem. Budući da je Svjetska zdravstvena organizacija svrstala glifozat među vjerojatne uzročnike raka, otkriće toga herbicida u svakodnevnoj hrani neugodna je vijest.
Meksikanci jedu u prosjeku oko pola kilograma tortilja dnevno, stoga je razina genetičkoga onečišćenja i kemijske kontaminacije glifozatom relevantna za prehranu čitave nacije. Elena Álvarez-Buylla Roces, autorica studije, smatra da Meksiko treba očuvati prehrambeni suverenitet i podsjeća da Meksiko proizvodi dovoljno kukuruza za vlastite potrebe pa im ne treba genetički onečišćen kukuruz sjevernih susjeda. Genetički modificiran kukuruz s primjesama glifozata ekonomski je i zdravstveni rizik za Meksiko.
Meksički su znanstvenici usporedili komercijalne prehrambene proizvode, kupljene u velikim trgovačkim centrima, s ručno pripravljenima tortiljama od lokalnih sorata kukuruza. Učestalost genetičkoga onečišćenja bila je znatno manja, a glifozat nije detektiran ni u jednom domaćem proizvodu.
Primjer meksičkih tortilja sa stranim genima i glifozatom pokazuje da nije dovoljna zakonska regulacija da bi se državni teritorij zaštitio od neželjene kontaminacije GM sekvencama. Uz zabrane očigledno su potrebne i redovite kontrole na graničnim prijelazima i na policama trgovačkih lanaca. Čini se da su nadležne institucije u Meksiku zakazale jer nisu otkrile ono što su znanstvenici već izmjerili. S obzirom na zemljopisni položaj i veliku robnu razmjenu sa sjevernim susjedima, SAD-om i Kanadom, meksičke bi sanitarne inspekcije trebale postrožiti provjeru uvoznih proizvoda i monitoring na GMO.
To je lekcija i za Hrvatsku u kojoj su granični prijelazi pod stalnim pritiskom uvozne robe iz tegljača. Nedavne analize stranih proizvoda čiji se sastav »deformira« za potrebe hrvatskoga tržišta pokazuju da su nužne učestale provjere »i na Bregani i u Lidlu«. Prema rezultatima sanitarne inspekcije Ministarstva zdravstva u Hrvatskoj je manje od deset posto prehrambenih proizvoda kontaminirano GMO-ima. To je mnogo bolja situacija nego u Meksiku, ali upozorenje je za državu koja svoj prehrambeni suverenitet i identitet pokušava izgraditi na ekološkoj poljoprivredi, malim obiteljskim gospodarstvima i zaštićenim izvornim proizvodima.
