Postoji nekoliko načina kako odlaske u kupnju iskoristiti kao priliku za vrijedne životne lekcije za djecu i odrasle.
Valja razlikovati želju od potrebe. Kad dijete vidi igračku koju želi ili odrasli muškarac set alata, vrlo često misle da trebaju tu igračku ili alat. No valja naučiti razliku. Razmazivanje djece i odraslih može se izbjeći i učenjem riječima i djelima da su potrebe važne, a želje površne. Djeca moraju znati da će im roditelji pružiti sve što im je potrebno. A kupnja stvari koje su želja može se prepustiti rodbini i prijateljima za rođendane i blagdane.
Kupnju markirane odjeće i stvari koje na sebi imaju poznate likove treba izbjegavati jer su takve stvari u pravilu skuplje. To također pomaže u razlikovanju želje od potrebe. Na primjer, ako dijete treba pastu za zube, ono želi pastu na čijoj je tubi nacrtan neki lik iz crtića. Ali dijete ne treba tu skuplju pastu, jer i običnom jeftinijom pastom može dobro oprati svoje zube. Djevojčice često žele pidžame s likom neke princeze, no isto će dobro spavati i u upola jeftinijoj pidžami na cvjetiće. Osim ako ne postoji poveznica da je neka marka odjeće skuplja jer je znatno kvalitetnija od drugih, kupovanje markirane odjeće ustvari je bacanje novca. I toga trebaju biti svjesni i djeca i odrasli. Pritom se ne radi samo o tome da se povremeno potroši više novca, nego o tome da se uči slijediti racionalno mišljenje, a ne iznenadne impulse i težnje. To dovodi do navike razumne potrošnje, odnosno štednje koja će biti korisna u životu. Naravno da i u tome odrasli trebaju pružiti primjer djeci kao i u svemu ostalom.
Također je jako korisno odgoditi zadovoljenje neke potrebe. Danas su ljudi nestrpljivi i imaju brz pristup mnogim stvarima i sve im je lako dostupno. Treba učiti i vježbati se čekati stvari koje su predmet želje, a ne potrebe. Tako se može dogoditi da ako se čeka nešto dovoljno dugo, možda i nekoliko mjeseci, da se ta želja tijekom vremena umanji ili da se zaboravi. A ako je želja i dalje prisutna i nakon čekanja, više će se cijeniti to što se čekalo.
