Kada je 1990. Matica hrvatska izdala »Peterojezični rječnik europeizama« Krste Spalatina, bio je to pothvat jednak onomu što ga je 1595. učinio Faust Vrančić glasovitim »Rječnikom pet najplemenitijih jezika Europe«, među kojima je i hrvatski.
Rođen je u Stonu 15. listopada 1909. Pučku je školu pohađao u Stonu i Zadru, a klasičnu gimnaziju u Zadru, Kotoru, Splitu i Šibeniku, gdje je maturirao 1927. Bio je aktivan u mladom orlovskom pokretu, u društvu »Mahnić«. Od 1927. do 1931. studirao je romanistiku u Zagrebu te zatim kao stipendist francuske vlade na Sorboni. Doktorirao je 1934. u Zagrebu, gdje je predavao francuski na IV. muškoj realnoj gimnaziji i radio kao lektor. Od 1941. do 1948. bio je lektor hrvatskoga jezika na sveučilištu u Rimu i Napulju te djelovao kao član Upravnoga odbora Bratovštine sv. Jeronima za pomoć hrvatskim izbjeglicama.
Nakon dolaska u SAD 1948. predavao je jezike na Iowa Wesleyan Collegeu do 1952., a zatim do 1975. romanistiku na isusovačkom Marquette University u Milwaukeeu. Poslije umirovljenja živio je na Floridi, gdje je poginuo u prometnoj nesreći u Sarasoti 16. prosinca 1994.
Pisati je započeo 1930. u »Orlovskoj misli«, pa u »Nedjelji«, zatim u »Annales de l’Institut français de Zagreb«, »Hrvatskoj reviji«, »Hrvatskoj smotri«, »Nastavnom vjesniku«, »Hrvatskoj straži« i »Životu«. S Dušanom Žankom pokrenuo je ediciju »Istina i život«. Nakon rata objavljivao je u iseljeničkim glasilima »Hrvatskoj reviji«, »Glasu sv. Antuna«, »Journal of Croatian Studies«, u kojem je bio član uredništva, a od 1974. i u »Maruliću« i »Obnovljenom životu«.
S dominikancem Hijacintom Eterovićem priredio je 1964. i 1970. u nakladi Sveučilišta u Torontu dva sveska enciklopedijskoga zbornika na engleskom »Croatia: Land, People, Culture«. Bio je član Hrvatske akademije Amerike (CAA) i Međunarodnoga društva socijalnih znanosti.
Njegov rječnik donosi više od 1500 europeizama »koje Hrvati, kao dio zapadnoeuropske kulture, nose u svom jezičnom osjećaju« i više od 20 tisuća riječi povezanih s pojedinim europeizmom. Od 1967. nekoliko je puta bio pohodio domovinu, uz ostalo pomažući političkim uznicima. »Bog ga je obdario toplinom, mudrošću i dobrotom« (N. Nekić). Bio je domoljub, personalist širokih vidika, čovjek sveobuhvatna katolicizma. (L)
