Iako je u »Hrvatskoj enciklopediji« sakralnomu opusu skladatelja Krste Odaka posvećen samo jedan redak, on čini ne samo znatan, nego i po više elemenata karakterističan segment njegova djela.
Rođen je u Siveriću pokraj Drniša 20. ožujka 1888. Godine 1900. upisao se u Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju, a 1906. stupio u novicijat na Visovcu i uzeo redovničko ime fra Konrad. Nastavio je zatim školovanje u Šibeniku, gdje je studirao filozofiju, a maturu je položio u Sinju. Teološki studij nastavio je u Zaostrogu i Makarskoj, a u srpnju 1912. zaređen je za svećenika. U rujnu iste godine bio je poslan u München na daljnji studij sociologije. U tamošnjem franjevačkom samostanu sv. Ane upoznao je glasovitoga glazbenika franjevca o. Hartmanna, koji je u njemu probudio urođenu želju za studijem glazbe. Unatoč molbi da ga nakon jednogodišnjega studija ostave u Münchenu na studiju glazbe, Provincija ga je vratila u Sinj te je djelovao kao zborovođa i učitelj sjemeništaraca. Premješten je zatim za kapelana u Otoku kraj Sinja, a 1917. postao je župnik. No zbog neutažene žeđe za glazbom 1919. otišao je na svoju ruku na studij u Prag pa je bio suspendiran iz župničke službe i svećeničkoga reda. Vrativši se u Zagreb, postao je jedan od prvih profesora na tek utemeljenoj Muzičkoj akademiji, na kojoj je radio do 1961.
Početak skladateljskoga rada 1911. bile su zborske skladbe duhovnoga sadržaja, objavljene u časopisu »Sv. Ceciliji«: »U slavu Sv. Srca« te na latinskom »Veni dulcis Jesu«, »Ave Maria«, »Christus factus est«, »Laudate Dominum«, »O sacrum convivum« i Misa na latinskom u B-duru.
Muzikolozi drže još važnijim sakralni opus temeljen na staroslavenskom pjevanju i grkokatoličkoj liturgiji, u kojem je, uz ostalo, »Staroslavenska misa« za mješoviti zbor i orkestar iz 1928., nagrađena od HKD-a sv. Jeronima i praizvedena iste godine u zagrebačkoj katedrali, te »Staroslavenska misa« iz 1938., skladbe »Jegda slavniji učenici«, poznata »Svrši stopi moje«, »Evo nam kralja«, »Exaudi Deus«, »Gospodi v pomoć moju«, »Se jerej veliki«, »Ispovem se tebe«, »Opravdanja Gospodnja«, »Evo nas j oltaru«, »Na vaskresenije Hristovo«, »Hvali, duše moja, Gospoda«, »Ispovjedet nebesa«. Tu su i skladbe i obrade »Pjesma uskrsnuća«, »Žedan sam spasenja«, »Psalmi« 64, 123, 130 i 150, »Kyire eleison«, »Svet i blagoslovljen«, »Raduj se Marije«, »Jerusalem surge«, koral »U se vrime godišća«, »Divnoj dakle tajni ovoj«, »Radosna noć u gradu«, »Uspavanka malenom Isusu« za dječji zbor na stihove Alekse Kokića. Duhovni zborski opus sadrži ukupno 33 skladbe i devet harmonizacija crkvenih napjeva.
On se, »iako slijedi suvremena europska strujanja, čvrsto oslanja na tradicionalne uzore« (R. Palić-Jelavić). Sam će o tome reći: »Posebno naglašujem upoznavanje starih crkvenih tonaliteta, otkrivanje njihovih tajna i obogaćenje uvijek s novim harmonijama. Na pitanje svojih učenika – zašto baš u modernoj glazbi zahtijevam stare crkvene tonalitete, ja sam odgovorio: čim veću zgradu želite podići, tim dublje temelje postavite.«
Od ostalih radova treba spomenuti glazbu za »Morešku«, opere »Dorica pleše« i »Konac svijeta«, radijsku operu »Majka Margarita«, balet »Leptirica i mjesec«; napisao je glazbu za igrokaze »Živkov Badnjak« i »Priča o Novoj godini«, skladao četiri simfonije, brojna druga orkestralna i soloinstrumentalna djela, razne pjesme za glas i soloinstrumente. Uglazbio je djela hrvatskih pjesnika Katalinića Jeretova, Domjanića, Šimića, Krleže, Prpića, Nazora, V. Majera, Vilovića te Prešerna, Župančiča, Šantića, Rilkea… Više djela nadahnuto je međimurskom glazbenom baštinom. Godine 1954. i 1956. objavio je didaktičke radove »Modulacija« i »Poznavanje instrumenata«.
»Odak je kao čovjek zasigurno bio svjestan činjenice da je napustio franjevački i svećenički oblik života i prema tome vjerojatno nosio stanoviti teret ili osjećaj, ja bih ovdje rekao možda ožiljak odgovornosti koji je, realno rečeno, svakom čovjeku koji je učinio isti takav korak teško zatomiti ili izbrisati iz svijesti kao da ništa nije bilo. To će se manje-više odraziti i u nekim njegovim umjetničkim djelima. Muzikolog Lovro Županović… tvrdi da je Odak gotovo autobiografski opisao svoje poniranje u vlastitu nutrinu u njegovu najpoznatijem motetu za bariton solo, mješoviti zbor i orgulje ‘Svrši stopi moje’. Na tom tragu Županović analizira ovaj motet riječima: ‘Da je motet Svrši stopi moje prožet snažnom autobiografskom konotacijom, potvrđuje tekstovni predložak trećeg odsjeka drugog dijela sastojeći se svega od dvije riječi Spasajej, Gospodi. Vapaj je to živog i pred nama ‘golog’ čovjeka ne bez osjećaja krivnje, vapaj za smirenjem i za snagom da se izdrži; vapaj koji od dvokratnog krika nestaje u pianissimu i na harmoniji kojom kao da je stavljen znak pitanja u njegovo ispunjenje’« (S. Grgat).
Umro je 4. studenoga 1965. u Zagrebu. Po njemu je nazvana glazbena škola u Drnišu s područnim odjelom u Kninu i drniški Tamburaški orkestar.
