Dva plenarna predavanja i tri panela tijekom dvodnevnoga skupa organizatori su posvetili području demografije, koji je okupio i najveći broj predavača i panelista, iako su zbog bolesti koronavirusa neki otkazali sudjelovanje ili ga održali preko interneta. Troje demografa, fizičar, psihologinja, više teologa i predstavnika obitelji – svi su oni govorili o demografiji, a u nekoliko slika koje su sami predavači upotrijebili mogu se sažeti njihova promišljanja i središnje poruke sa skupa.
Hrvatsko je društvo ušlo na autocestu depopulacije još prije šezdeset godina, slika je s plenarnoga predavanja demografa dr. Dražena Živića koju je upotrijebio otvarajući radni dio Šestoga socijalnoga tjedna prijepodnevnim predavanjem u petak 22. listopada. »Ulazak« na autocestu započeo je 1958. godine kada je prvi put jedna žena u fertilnom razdoblju svojega života rodila manje od jednoga ženskoga djeteta, što se u demografskoj teoriji naziva reprodukcijska depopulacija. Desetljeće kasnije statistika je potvrdila drugi depopulacijski proces – generacijsku depopulaciju, jer je jedna žena u fertilnom razdoblju života u prosjeku rodila manje od 2,1 djeteta, što je pokazalo da od kraja šezdesetih Hrvatska više ne može osiguravati demografsku vitalnost populacije. Sve je to na naplatu stiglo 1991. godine kada je prvi put u Hrvatskoj broj umrlih nadmašio broj živorođene djece i taj trend većega umiranja od rađanja, uz određene oscilacije, traje do danas.
»Kada bismo se vodili samo statistikom i matematičkim modelima, došli bismo do spoznaje da je to kraj. No ne smijemo se pomiriti s takvom situacijom. Moramo iznalaziti putove koji će nas dovesti do rješenja koji će taj predvidivi crni demografski scenarij malo osvijetliti. Ne možemo sutra prijeći u demografsku pozitivu, pitanje je možemo li za 10 ili više godina, jer ne samo da su nam presušili bioreproduktivni potencijali, nego presušuju i neki migracijski tokovi, posebice kada je riječ o Hrvatima iz Bosne i Hercegovine«, rekao je dr. Živić, zaključivši svoje promišljanje uz pozitivnu poruku: »Koliko god nam se crno piše, ne ćemo propasti!«
Brojke i predviđanja demografskih trendova bili su u fokusu predavanja još jednoga demografa, dr. Roka Mišetića, koji je analizom podataka došao do prikaza dobno-spolne piramide stanovništva koja se sve više pretvara u oblik gljive ili stabla, tj. sužava se baza, biološka struktura s kojom se opstaje, posebice kada se analizira posljednjih deset godina. Iznio je projekcije demografskih kretanja prema trima izvora. Godine 2100. prema najoptimističnijim projekcijama Hrvata bi bilo nešto manje od 3 milijuna (predviđanje Eurostata), a pesimističnije matematičke projekcija Ujedinjenih naroda predviđaju da će 2100. godine u Hrvatskoj biti tek 1,3 milijuna stanovnika.
»Demografske su značajke ušle u alarmantnu zonu, teško je pronaći pridjev kojim bi se moglo opisati stanje demografskoga dna koje smo dotaknuli. Demografski su procesi dugoročni, a u Hrvatskoj smo propustili adekvatno reagirati na sva moguća upozorenja i pokazatelje koji su se javili još prije nekoliko desetljeća. Bojim se da se tako brzo ne će ništa promijeniti u politici prema demografiji«, iznio je stajalište dr. Mišetić.
U raspravi o rješenju problema dr. Gordan Črpić upotrijebio je sliku iz medicinske struke usporedivši mjere koje Vlada donosi s upućivanjem pacijenta s teškom dijagnozom na estetsku operaciju. I drugi demografi – oni koji su bili ili jesu dio vladinih radnih skupina za demografsku revitalizaciju – govorili su da treba sve snage usmjeriti u taj problem: i populacijske, i obiteljske, i stambene, kako bi se došlo do rezultata, jer je poznato da demografska utrka nije sprint, nego maraton, i da se rezultati ne mogu očekivati preko noći.
Do promjene ipak može doći, napomenuto je u raspravama Šestoga hrvatskoga socijalnoga tjedna. Izrael, Irska i Mađarska primjer su zemalja koje su uspjele preokrenuti negativne demografske trendove te usvajanjem podupirućih politika promijeniti situaciju. Na prijelaz s riječi na djela pozvao je u pogledu socijalnih ulaganja u djecu i obitelji dr. Zdenko Babić, iznoseći primjer Poljske u kojoj je uveden univerzalni novčani dječji doplatak u iznosu od oko 110 eura mjesečno po djetetu 2016. godine. Time je Poljska povećala izdvajanja za obiteljsku politiku na razinu 3 % BDP-a te je od zemlje koja je po izdvajanjima za obiteljsku politiku 2014. godine bila iza Hrvatske u roku od samo tri godine ušla u krug zemalja Europske unije koje najviše izdvajaju za obiteljsku politiku. »Poljski primjer dobar je za Hrvatsku jer svjedoči da je moguće prijeći s riječi na djela. Samo ako se obitelj na razini Vlade stavi u središte nacionalnih prioriteta, moguće je bitno povećati i ulaganja u obitelj i dječju dobrobit bez kojih je iluzorno očekivati demografsku revitalizaciju u Hrvatskoj«, poručio je predavač Babić.
U kontekstu pozitivnih demografskih mjera sindikalist Mladen Novosel u raspravi je rekao da je »najjača demografska mjera otvaranje nove tvornice« te istaknuo da se gubitkom sigurnosti radnoga mjesta uvelike utječe i na demografske tokove, a drugi je sindikalist Krešimir Sever rekao: »I Crkva i Centar za promicanje socijalnoga nauka previše šute, ne daju dovoljno naglaska na zbivanja koja se događaju u svijetu rada: od mirovinske reforme preko radnoga zakonodavstva… Nije dovoljno poznavati socijalni nauk i citirati enciklike, životna pitanja uz citate ne će donositi rezultate.«
Razloge možda treba tražiti i u javnoj slici obitelji s više djece koja se često prikazuje kao nazadna, retrogradna… U tom kontekstu svoje je izlaganje koncipirao, posluživši se slikom obitelji u zoološkom vrtu, predsjednik udruge »Obitelj 3 plus« dr. Ivan Malbašić. »Treba nam više odvažnih inicijativa s afirmativnim odnosom prema obitelji, a na svakom je od nas da dadne svoj doprinos i da se u njih uključi, odnosno da nađe način kako ih poduprijeti. Jer ako samo pasivno gledamo omalovažavanje i promjene neospornih istina i vrijednosti, ne čineći ništa u njihovu obranu, može se dogoditi da ćemo vrlo brzo obitelj tražiti još samo u zoološkom vrtu ili muzeju lijepih uspomena. No ne kao posjetitelja, nego kao – eksponat s one druge strane ograde ili zaštitnoga stakla«, rekao je dr. Malbašić.
Uputio je i svojevrsne apele: biskupima – da u svojim homilijama i nastupima što više promoviraju ljepotu i važnost obitelji; župnicima i svećenicima – da potiču obitelji s djecom na uključivanje u život župe, organizirajući aktivnosti za obitelji; političarima – da se ohrabre donositi obiteljske i demografske politike čiji se rezultati ne će vidjeti do kraja njihova mandata; vjernicima – da se osobno uključuju u inicijative i projekte koji zagovaraju obiteljske vrijednosti.
Iz perspektive psihologa dr. Andreja Brajša Žganec govorila je o tome kako stvoriti takve obiteljske odnose da se roditelji odluče imati dijete više, ističući da je ulaganje u bračne odnose također dio populacijske politike. Obiteljska dobrobit, ne samo financijski samodostatnost, nego i obiteljska otpornost i dobrobit te fizičko i mentalno zdravlje neizravno su povezani s demografijom. »Vjerojatnost je veća da će djeca koja odrastaju u kvalitetnim obiteljskim odnosima željeti imati djecu jer će u poticajnom ozračju imati pozitivno obiteljsko iskustvo«, rekla je dr. Brajša-Žganec.
Plenarno predavanje o računalnim modelima populacijske dinamike i učincima mjera demografskih politika održao je dr. Hrvoje Štefančić, a u panelima je još sudjelovao i dr. Domagoj Novosel s temom »Demografski izazovi i jedinice lokalne i područne samouprave«.
