Mnoga ekonomska pitanja kao da se ne dotiču sve dok to građani ne osjete na svojem džepu, a to se vidi i po 265 tisuća blokiranih građana i trendu rasta gotovinskih nenamjenskih kredita koji je uzeo maha. Stoga smo o tim aktualnim temama razgovarali s viceguvernerom Romanom Šubićem koji u Hrvatskoj narodnoj banci od srpnja prošle godine koordinira poslovima iz područja Sektora statistike i Ureda za procjenu mogućnosti sanacije kreditnih institucija. Ranije je bio zaposlen kao docent na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, gdje je bio i voditelj znanstvenoga projekta o financijskoj pismenosti mladih, pa je u razgovoru dotaknuto i to područje.
DR. ŠUBIĆ: Hrvatski financijski sustav tradicionalno je bankocentričan, čak 67 posto imovine u financijskom sustavu čine banke, što je slučaj i u drugim europskim zemljama, za razliku od Sjedinjenih Američkih Država, gdje je tržište kapitala oduvijek bilo znatnije razvijeno. To nije opasnost, no raznolikost ulaganja u vidu raspodjele sredstava u drugim institucijama svakako bi dobro došla. Poznata je izreka: »Ne stavljaj sva jaja u istu košaru.« Stoga treba potaknuti građane da se prije svega dobro financijski educiraju, a potom i da svoja sredstva raspodijele u različite oblike ulaganja koji nisu samo financijske investicije, dionice i obveznice, nego i ulaganja u nekretnine i druge vrste imovine. Jasno, pretpostavka za štednju i ulaganja jest da građani raspolažu dijelom dohotka koji im to omogućuje. Kada je riječ o poslovanju banaka, Hrvatska narodna banka kontrolira i nadzire njihov rad. Trenutačno ih je u Hrvatskoj 21 s ukupnom imovinom većom od 400 milijardi kuna. Banke su visoko kapitalizirane i nisu izložene rizicima koji bi ih doveli u poteškoće. Dakle, bankovni sustav je stabilan.
DR. ŠUBIĆ: U posljednjih dvanaest mjeseci bilježi se vrlo visok porast takve vrste kreditiranja, stopa rasta veća je od 12 posto. Razlozi zbog kojih su takvi krediti toliko traženi jesu relativno jednostavni standardi odobravanja, krediti bez čvrstih zaloga, primamljive ponude. Oni se često uzimaju za zatvaranje nekih starih dugova, za pokriće minusa na tekućim računima, ali i za svakodnevnu potrošnju. Međutim, valja upozoriti na opasnosti koje donose ti krediti. Oni su skupi jer se odobravaju po kamatnim stopama koje su za 3,5 postotna boda više od standardnih vrsta kredita pa su samim time bankama vrlo profitabilni. No valja naglasiti da su takve vrste kredita potencijalna opasnost i za potrošače i za banke. U fazi silaznih gospodarskih ciklusa, u fazi recesije, ako dođe do nemogućnosti otplate kredita, to potencijalno može biti golem problem i za potrošače i za banke te za cjelokupno društvo. U tom dijelu HNB kao regulator može činiti određene napore, tako da se postrože uvjeti kreditiranja ili da se ograniči rok dospijeća takve vrste kredita.
DR. ŠUBIĆ: HNB prati što se događa na tržištu i na vrijeme će poduzeti određene mjere, ako to ocijeni potrebnim. Visoka potražnja odnosno rast nenamjenskih gotovinskih kredita nije izoliran slučaj u Hrvatskoj, oni rastu i u drugim europskim zemljama, poput Slovačke, Slovenije, Poljske, ali i u starim članicama EU-a poput Španjolske. U tom kontekstu treba naglasiti važnost financijske pismenosti, prije svega financijskoga znanja o takvoj vrsti kredita, a zatim potaknuti na odgovarajuće financijsko ponašanje kako se ne bi ušlo u zamku pretjerane zaduženosti. Na našoj internetskoj stranici, kao i na mobilnoj aplikaciji mHNB, građani se mogu dodatno informirati i doznati informacije koje ih kao potrošače zanimaju. Primjerice, omogućena je usporedba kamatnih stopa na kredite i naknada za platne usluge po bankama. Na taj način nastojimo štititi i informirati potrošače.
DR. ŠUBIĆ: Osim banaka u Hrvatskoj, bankovne usluge pružaju i banke koje imaju sjedište u Europskoj uniji. Postoje primjeri banaka osnovanih u drugim zemljama EU-a koje pružaju usluge u Hrvatskoj, iako ovdje nemaju vlastite poslovnice, nego posluju preko mobilnih aplikacija i interneta. Nadziranje njihova rada u nadležnosti je njihovih matičnih država, ali važno je informirati potrošače o takvim pružateljima usluga te istaknuti da je ulaskom Hrvatske u EU otvorena mogućnost proširivanja popisa pružatelja financijskih proizvoda i usluga na našem tržištu. Zbog toga trebamo biti i više oprezni nego što smo bili prije.
DR. ŠUBIĆ: U Italiji već dugi niz godina postoji problem upravljanja državnim financijama, talijansko se gospodarstvo smatra drugim najzaduženijim gospodarstvom u Europi nakon Grčke i udio javnoga duga u BDP-u iznosi više od 130 posto. Pad BDP-a u Italiji izazvao je bojazan da će se taj rizik preliti na druge europske države, a i podatci o BDP-u iz najsnažnije europske ekonomije Njemačke također su u stagnaciji i padu. To su naznake posustajanja europskih gospodarstava, što će se sigurno reflektirati i na stanje manjih ekonomija poput Hrvatske. Za sada još ne treba strahovati da će se ponoviti kriza kao ona iz 2009., no treba znati da je Italija jedan od naših najznačajnijih vanjskotrgovinskih partnera po pitanju uvoza i izvoza i naše četvrto emitivno tržište po pitanju turista s više od 1,1 milijun turista godišnje. Po pitanju odnosa s Italijom ne bi trebalo biti većih posljedica na hrvatsko gospodarstvo, međutim treba imati određenu mjeru opreza i našu ekonomiju valja usmjeravati prema drugim vanjskotrgovinskim partnerima, kako bismo disperzirali rizik.
DR. ŠUBIĆ: Stručna definicija financijske pismenosti prema Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) jest kombinacija informiranosti, znanja, vještina, stajališta i ponašanja potrebnih za donošenje ispravnih financijskih odluka za ostvarivanje individualne dobrobiti. Ukratko, financijska pismenost obuhvaća tri osnovne komponente: financijsko znanje, financijsko ponašanje i odnos prema trošenju novca. U užem smislu financijska se pismenost ne odnosi i na raspolaganje materijalnim dobrima poput zemlje, usjeva i nekretnina, nego to pripada široj definiciji ekonomske pismenosti i osviještenosti. Svjetska istraživanja pokazuju da je samo 33 posto odraslih osoba financijski pismeno, u Hrvatskoj je ta razina na 44 posto, a europski je prosjek 52 posto. To pokazuje da su Hrvati ispod europskoga prosjeka pa postoji još mnogo prostora za napredak.
DR. ŠUBIĆ: Rezultati pokazuju da kod studenata postoje manjkavosti u sve tri kategorije financijske pismenosti, a pritom im je najslabije financijsko znanje. Također smo istraživali i područje sklonosti poduzetništvu kod mladih te smo utvrdili da mladi nisu skloni ulaženju u poduzetničke pothvate. Mladi i dalje poduzetništvo promatraju kroz prizmu nesigurnosti i smatraju ga problematičnim. Došli smo do podjednakih rezultata i kod mladih iz bogatijih kao i kod onih iz siromašnijih obiteljskih pozadina, što potvrđuju i nalazi da su studenti konzervativni u donošenju odluka te da ih zapravo dva društvena problema demotiviraju od ulaska u poduzetničke vode. Riječ je o pretjerano izraženoj birokraciji i o percepciji o postojanju značajne korupcije u hrvatskom društvu. Na navedeno upućuju i nedavno objavljeni rezultati »Transparency Internationala« po kojima je Hrvatska po percepciji korupcije lošija od prosjeka EU-a, što očito i mladi prepoznaju.
DR. ŠUBIĆ: Uzrok financijske nepismenosti vrlo je kompleksan i složen, a prije svega razloge možemo tražiti u nedovoljnoj uključenosti te problematike u obrazovni sustav, pri čemu financijska pismenost nije sustavno integrirana u osnovnoškolski i srednjoškolski sustav. Iako postoje Akcijski plan i Nacionalni strateški okvir o uključivanju financijske pismenosti u obvezno obrazovanje, to za sada ostaje na osobnim inicijativama pojedinih nastavnika i institucija. Kratkoročno, zbog financijske nepismenosti mogu se donijeti lošije pojedinačne odluke u prihvaćanju proizvoda i usluga pojedine financijske institucije. Hrvatski se građani gotovo svim financijskim proizvodima i uslugama koriste u sklopu banaka, ali treba biti svjestan da se hrvatski financijski sustav ne sastoji samo od banaka. Postoje i druge institucije koje se polako bude i imaju sve veći utjecaj u financijskom sustavu, pa je tako sve značajnija uloga mirovinskih fondova s imovinom većom od 100 milijardi kuna na kraju 2018. godine, zatim postoje društva za osiguranje, investicijski fondovi… Dugoročna posljedica financijske nepismenosti jest da građani zbog nepoznavanja tih drugih modaliteta ne će na vrijeme prepoznati potencijal ulaganja viška sredstava u druge institucije koje se nude na tržištu, a to pritom može značiti primjerice i neadekvatnu brigu za mirovinu.
DR. ŠUBIĆ: Gospodarsko okruženje djeluje na financijsku pismenost, rezultati fokus-grupa pokazuju da su pojedinci koji su dolazili iz nesigurnijega financijskoga okruženja u kojem je bilo više poteškoća s upravljanjem novcem pokazivali veći interes za financijske teme i iskazali veće znanje o financijskim temama budući da su se morali uključivati u pojedine poslove za priskrbljivanje novca za obitelj. S druge strane, pojedinci koji su dolazili iz sigurnijega financijskoga okruženja do završetka studija nisu se baš susretali s financijskim problemima pa su financije i štednja bile rjeđe teme obiteljskih razgovora.
DR. ŠUBIĆ: Uz sve financijsko znanje, ljudi se i dalje pri donošenju financijskih odluka ponašaju iracionalno. Kroz spoj ekonomije i psihologije – bihevioralnu ekonomiju – možemo primijetiti da ljudi često ne znaju kontrolirati vlastito ponašanje i da se ponašaju impulzivno kada dođu u trgovinu. Empirijski je dokazano da psihološki nema jednak značaj 100 kuna koji se potroše u gotovini u odnosu na 100 kuna potrošenih preko kreditne kartice. Uporabom kreditnih kartica ima se manji fizički osjet novca i stoga se psihološki lakše prebrodi kada se potroši 100 kuna plaćajući karticom negoli u gotovini. Isto tako istraživanja su pokazala da se potrošači više vezuju za proizvode koje su kupili plaćajući gotovinom nego za one koje smo platili kreditnom karticom. Svjesni smo da je nemoguće zaustaviti rastući trend bezgotovinskoga plaćanja budući da je to vrlo praktičan model obavljanja platnoga prometa i da danas prosječni stanovnik Hrvatske ima dvije platne kartice i da 79 posto stanovnika ima barem jednu platnu karticu. Treba poticati zauzimanje stajališta prema novcu, odgovorno financijsko ponašanje i samokontrolu u trošenju financijskih sredstava. Kod kupnje se treba truditi razlikovati što su stvarne potrebe, a što tek obične želje da bismo sebe učinili privremeno sretnijima.
DR. ŠUBIĆ: Uvijek valja biti oprezan i koliko god se činilo neugodno kada nam u banci ponude neki novi proizvod ili uslugu, bolje je pričekati, razmisliti i tražiti ponudu u pismenom obliku kako bi se kasnije to moglo analizirati kod kuće. To je mnogo bolje nego da se odmah potpisuju određeni nalozi za naizgled atraktivne proizvode koji nas kasnije mogu koštati mnogo više nego što smo na početku mislili. Treba biti oprezan i važno je dobro promisliti prije nego što se uzimaju određeni novi proizvodi i usluge. Kada se kupuje stan ili auto, ne kupuje se baš iz prve, o tome se razmišlja danima i tjednima, konzultira se, a na isti način treba razmišljati i o financijskim proizvodima i uslugama koje se nude u bankama. Ako se primjerice uzima životno osiguranje na 30 godina, to nas može koštati kao srednje dobar polovni automobil, a može se potpisati u samo 15 minuta.
DR. ŠUBIĆ: Pojedine banke već i same rade na financijskoj edukaciji klijenata, to treba pozdraviti. Primjerice uče ih razlikama između tekućega i žiroračuna, između kamata na štednju i na kredite, razjašnjavaju osnovne pojmove koje bi svaki potrošač trebao znati. Važno je da bankari adekvatno informiraju vlastite potrošače, kako ih ne bi dovodili u situaciju da zbog neznanja jednoga dana ne mogu otplaćivati dugove, jer će to proizvesti nove probleme i za banke. Budu li građani financijski pismeniji, bit će i zaineresiraniji da disperziraju vlastita ulaganja, a ne da ostavljaju novac samo na tekućem računu – jer su tamo kamatne stope gotovo jednake nuli. Ako građani imaju veću razinu financijskoga znanja, oni će se sami raspitivati gdje bi mogli deponirati višak vlastitih sredstava – zbog toga je važna odgovarajuća razina financijske pismenosti.
