Tvrdnja da su Hrvati biblijski narod s više bi se gledišta mogla učiniti netočnom: niti se u Svetom pismu spominju niti su u njegovu nastanku sudjelovali, niti ga u privatnosti obilato čitaju niti se na nj u javnosti često pozivaju. A ipak, Hrvati su neporecivo biblijski narod: ne samo po tome što im je sva kultura s biblijskom tradicijom isprepletena već u korijenu, nego i po brojnim biblijskim plodovima kojim je stablo te kulture urodilo. Riječ je prije svega o biblijskim prijevodima, čije rastuće bogatstvo doista podsjeća na krošnju koja se povija pod težinom uroda.
Prof. dr. Karlo Višaticki: »Umješnost je i umjetnost svakoga prijevoda i prevoditelja prenijeti i dočarati Božju poruku svojemu vremenu. Ostaje pitanje zainteresiranosti čitatelja i percepcije svetih tekstova koji su u svojim porukama nadvremenski ili svevremenski«Posebno pak mjesto na toj krošnji koja seže od doba svete braće Ćirila i Metoda do doba umjetne inteligencije nesumnjivo pripada prvinama: prvomu cjelovitomu prijevodu Biblije na hrvatski jezik, djelu paškoga isusovca Bartola Kašića (1575. – 1650.), i prvoj tiskanoj Bibliji na hrvatskom, ostvarenju valpovačkoga franjevca Matije Petra Katančića (1750. – 1825.). Već i činjenica da nije riječ o istim izdanjima i prevoditeljima podsjeća na vihore hrvatske povijesti, ali i na zamete zaborava koji je danas umnogome prekrivaju. Razgrćući te zamete povodom 450. obljetnice Kašićeva rođenja i 200. godišnjice Katančićeve smrti, vrijedilo se uz proslavu Nedjelje Božje riječi i zapitati: Pušu li njihovim prijevodima i danas svježi vihori duha i jezika?
Spasiti od zaborava i približiti širim krugovima
O važnosti Katančićeva »Svetoga pisma Starog’ i Novog’ zakona«, koje je za tisak u Budimu 1831. priredio fra Grgur Ćevapović, rado je progovorio prof. dr. Karlo Višaticki s đakovačkoga Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta, koji je 2016. sudjelovao u njegovu ponovnom izdanju u nakladi Hrvatskoga biblijskoga društva, Synopsisa i Naših ognjišta. »U prijevodu Svetoga pisma Matije Petra Katančića imamo ostvaren jedan od pionirskih radova na hrvatskom govornom području. Nažalost je premalo valoriziran i polako se zaboravlja. U drugom se izdanju tekst pokušao pojednostavniti za čitanje i učiniti dostupnim širim krugovima, ne samo znanstvenim. Drugo je pitanje koliko se u tome uspjelo.«
Što je »presudilo« Katančiću
No Katančićev prijevod već su ubrzo nakon njegova nastanka u uporabi uspjele »nadjačati« hrvatske redakture prijevoda Đure Daničića i Vuka Karadžića, primjećuje dr. Višaticki. »Umiješala se politika pa je Daničić-Karadžićev prijevod očito bio prihvatljiviji od postojećih prijevoda koji su ostali u rukopisu. Određenu ulogu u svemu je imalo i Britansko biblijsko društvo (British Bible Society) koje je preferiralo upravo taj prijevod.« A nakon toga pojavio se i drukčiji pristup prevođenju Biblije. »Katančić prevodi latinsku Vulgatu i ta se praksa nastavila i na hrvatskom govornom području sve do tridesetih godina prošloga stoljeća, kada zagrebački profesor Antun Sović prevodi cijelu Bibliju s izvornih jezika. Njegov prijevod Biskupska konferencija nije prihvatila, a razlog su bile jezične specifičnosti. Sović, naime, prevodi Bibliju na jugoslavenski jezik (kako ga on naziva), što nije bilo prihvatljivo, no dobar dio njegova prijevoda preuzeli su izdavači ‘Biblije Stvarnosti’, kasnije ‘Zagrebačke Biblije’, s tim što je Sovićev jezik kroatiziran.«
Kako je sve prevođen psalam Nedjelje Božje riječi
svidočanstvo Gospodinovo vierno, mudrosti podajući malahniema.
Pravde Gospodinove prave, obeseleće srca:
zapovid Gospodinova svietla, prosvietljujuća oči.
Strah Gospodinov sveti stojeći u viek vieka:
sudjen’ja Gospodinova istina osvitlana u sebi istieh.
svidočanstvo Gospodnje virno, mudrost dajuć’ malanim’.
Pravice Gospodina ravne, veseleće serdca:
zapovid Gospodnja svitla, prosvitljujuća oči.
Strah Gospodnji svet, ostajuć na vik vika:
sudi Gospodina istiniti, opravdani u sebi istim’.
pouzdano je svjedočanstvo Jahvino – neuka uči;
prava je naredba Jahvina – srce sladi;
čista je zapovijed Jahvina – oči prosvjetljuje;
neokaljan strah Jahvin – ostaje svagda;
istiniti sudovi Jahvini – svi jednako pravedni.
Umješnost »pretapanja« latinskoga u hrvatski
Premda Katančić Bibliju nije poput Sovića prevodio s hebrejskoga, u svojem predgovoru Bibliji istaknuo je da je pri prevođenju poštovao »vlastitost i čednost« latinskoga biblijskoga teksta. »Katančić prevodi Vulgatu i poštuje taj tekst koji nastoji prenijeti u svoje vrijeme. Riječ Božju koju nalazi u Vulgati Katančić nastoji ‘pretopiti’ u riječ hrvatsku. U njegovu prijevodu nalazimo specifičnosti jezika njegova vremena. Umješnost je i umjetnost svakoga prijevoda i prevoditelja prenijeti i dočarati Božju poruku svojemu vremenu. Ostaje pitanje zainteresiranosti čitatelja i percepcije svetih tekstova koji su u svojim porukama nadvremenski ili svevremenski. Današnji prosječni čitatelj manje poznaje istočnjački, pa i biblijski mentalitet, što je kulturni odmak od biblijskoga vremena«, objašnjava sugovornik.
Zašto stari prijevod ne gubi na važnosti
Svaki je jezik živa stvar koja se razvija, raste i mijenja, pa se i današnji standardni hrvatski jezik uvelike razlikuje od jezika Matije Petra Katančića. Unatoč tomu, Katančićev prijevod iz više razloga ne gubi na važnosti. »Svaki prijevod Svetoga pisma važan je kulturni događaj jednoga naroda i njegova jezika. Upoznajući hebrejski jezik i mentalitet vremena kada su biblijske knjige nastajale te gledajući prijevode Biblije, prevoditelji šire vlastite horizonte, pa je tako svaki prijevod inspiracija kako bolje shvatiti i prihvatiti riječ Božju. U nizu djelomičnih ili potpunih prijevoda Svetoga pisma na hrvatski jezik – Kašić, Katančić, Škarić, Stadler, Sović, Čebušnik, Šarić, Rupčić, Grubišić, Raspudić – možemo vidjeti bogatstvo svetopisamske tradicije, ali i lingvistički razvoj hrvatskoga jezika«, napominje dr. Višaticki.
2025. – godina hrvatske biblijske obnove?
Tomu razvoju smjera pridonijeti i novi prijevod Biblije, na kojem grupa bibličara hrvatskoga govornoga područja radi već dvadesetak godina. »Sve su biblijske knjige, kako Staroga tako i Novoga zavjeta, već prevedene. Tehnički je dio posla pri kraju, tako da bi novi prijevod trebao ugledati svjetlo dana u prvoj polovici ove kalendarske godine. Ovaj je prijevod zamišljen kao prijevod na standardni hrvatski jezik. Koliko će biti prihvaćen ovisi o čitateljstvu, a i strukturama koje će ga prihvatiti ili ne prihvatiti i u našoj liturgiji, koja uglavnom rabi ‘Zagrebačku Bibliju’«, najavljuje dr. Višaticki. Ako se k tomu ostvari najava da će nakon divot-izdanja u njemačkoj seriji »Biblia Slavica« 1999. Kašićev prijevod Biblije ubrzo doživjeti i hrvatsko izdanje, teško će biti osporiti da su Hrvati (i dalje) biblijski narod. Uz jedan uvjet: da otvore vrata srca vihorima duha i jezika. Njih u hrvatskim prijevodima Biblije ne manjka.
Skoro četverostoljetna biblijska praznina
