»Crkva nije ‘carinarnica milosti’, a svećenici ‘kontrolori milosti’, nego je Crkva ‘Očev dom, gdje ima mjesta za svakoga s njegovim tegobnim životom’. Umjesto ‘hladnoga birokratskoga morala’ dužni smo poći ususret svojoj slaboj i grješnoj braći i sestrama ‘bez iznimke’, prihvatiti ih, pratiti i uključiti u Kristovu zajednicu.« Tim riječima, citiravši pobudnice pape Franje »Evangelii gaudium« i »Amoris laetitia« (AL), završava nedavno objavljeni dokument Vijeće Hrvatske biskupske konferencije za život i obitelj pod naslovom »Ususret svima bez iznimke«. Sadržaj dokumenta bolje opisuje njegov podnaslov: »Smjernice svećenicima i crkvenim zajednicama u primjeni 8. poglavlja postsinodske apostolske pobudnice pape Franje ‘Amoris laetitia’«. Spomenuto osmo poglavlje govori o takozvanim »neregularnim situacijama« s obzirom na crkveni brak i/ili nauk o braku i obitelji.
Vijeće HBK-a za život i obitelj ističe da su smjernice napisane u povodu završetka Godine obitelji »Amoris laetitia«. Predsjednik Vijeća riječki nadbiskup koadjutor Mate Uzinić potpisao ih je na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova 24. lipnja upravo u Rimu, gdje je završavao Svjetski susret obitelji, a s njim i spomenuta Godina obitelji. Supotpisnica smjernica je tajnica Vijeća HBK-a za život i obitelj Zrinka Gregov.
»Papa Franjo u tom dokumentu«, kaže se u smjernicama pozivajući se na AL, »traži da se između dviju dominantnih logika koje su tijekom povijesti prevladavale u Crkvi, marginalizacije i reintegracije, pastoralni djelatnici nedvosmisleno odluče za pratnju i integraciju.« Za pratnju i integraciju osoba u »neregularnim situacijama« smjernice predviđaju četiri koraka: prihvaćanje, praćenje, razlučivanje i uključivanje u crkvenu zajednicu.
Opisujući prvi korak, smjernice specificiraju na koje skupine posebno misle. To su »vjernici koji žive samo u građanskom braku«, »vjernici koji žive u činjeničnim zajednicama« ili u »neobveznim životnim zajedništvima« te »vjernici koji su se, nakon građanske rastave, razišli od bračnoga partnera s kojim su bili sklopili kanonski brak te koji su ponovno ušli u drugi građanski brak«. Pritom su osobe koje su u trećoj skupini u posebno osjetljivoj situaciji jer druga zajednica više nije niti može biti sakramentalni brak.
Prvi korak podrazumijeva upućivanje na osobu koja će ljude pažljivo slušati, na svećenika ili prikladnoga laika. Također ih treba upućivati na različite programe u župnoj zajednici, koja ne nudi samo »servis« sakramenata, nego i osmišljava različite načine kako bi svima, pa i njima, mogla ponuditi živ hod prema Gospodinu i s Gospodinom, kaže se u smjernicama. Redoviti se pastoral opisuje kao »određena platforma« za pristupanje tim ljudima kad traže sakramente za svoju djecu i slične »usluge« od Crkve. »Ovaj prvi susret ima evangelizacijsku nakanu i treba ‘na prvu’ omogućiti pozitivno i srdačno ozračje kako bi kasnije moglo nastupiti vrijeme praćenja«, kaže dokument. Jednako tako treba »pozitivno vrjednovati konstruktivne elemente« u njihovim vezama jer »upravo su ti elementi polazni čimbenici za prepoznavanje i otkrivanje ideala kršćanske ženidbe, putem ljubavi Krista i Crkve«.
Kad govore o praćenju (drugi korak), smjernice ustraju na tome da svaka situacija zahtijeva drugačiji pristup; da se osobe poziva da preispitaju istinitost svoje situacije; da se naglasak stavi na temeljni navještaj evanđelja, kerigmu, kako bi se osobe potaknulo na obnovu susreta ili na ponovni susret sa živim Kristom, jer će tako prigrliti »postupni napredak na putu zrelosti«.
Trećemu koraku, razlučivanju, smjernice daju najviše prostora. Svoj prijedlog iznose u osam točaka. Ukratko, neke se točke odnose na sve slučajeve, poput poruke da uvijek valja pomagati osobama kako bi postigle moguću puninu Božjega nauma u njihovu konkretnom slučaju. One koji su samo u građanskom braku ili u činjeničnim zajednicama treba »poticati u napretku prema sakramentu kršćanske ženidbe«. No posebna se pozornost poklanja rastavljenima i ponovno vjenčanima, kojima se mogu predložiti i »različiti koraci kako bi se pročistila istina određene situacije«. Spominje se i mogućnost koju je ponudio papa Ivan Pavao II., da naime takve osobe žive u suzdržljivosti, koja je uvjet za sakramentalno odrješenje i pristupanje pričesti. No »strpljivo traženje kakvoga god hoda integracije« traži se i u najtežim slučajevima: kad novi brak proizlazi iz nedavne rastave (očito se misli na brak s osobom koja je sudjelovala u »razaranju« braka), kad je riječ o osobi koja je »trajno propuštala ispunjavati svoje obiteljske obveze« ili kad je na djelu neka vrsta »opravdavanja ili hvalisanja vlastitom situacijom ‘kao da je to dio kršćanskoga ideala’.«
Što se tiče uključivanja u crkvenu zajednicu (4. korak), načelno je nužno »prihvatiti nastojanje oko integracije svih, barem u određenoj mjeri, u crkveni život i služenje«. Nije u svim situacijama moguć pristup sakramentima, ali »do neke mjere mogu sudjelovati u životu i služenju zajednice« (primjerice u karitativnom djelovanju i slično) čak i osobe koje se »namjerno i svjesno razmeću životnim oblicima protivnim kršćanskomu idealu«. Jasno, smjernice uzimaju u obzir i mogućnost da rastavljeni i ponovno vjenčani »u njihovoj objektivno neredovitoj situaciji mogu pristupiti sakramentima pomirenja i euharistije«. Pritom u bitnom slijede glasovite kriterije koje su razradili biskupi iz regije Buenos Airesa iz 2016. godine, koje je papa Franjo pohvalio i potvrdio kao dio svojega nauka.
Cjelovite smjernice »Ususret svima bez iznimke« mogu se pronaći na portalu HBK-a (<https://hbk.hr/ususret-svima-bez-iznimke-al-309/>), a spomenuti kriteriji argentinskih biskupa, koje smjernice u bitnom također prate, u cijelosti su objavljeni u prilogu Glasa Koncila početkom 2018. godine, br. 4 (https://www.glas-koncila.hr/sakramenti-rastavljenima-i-ponovno-vjencanima-argentinski-biskupi/).
