U posljednje se vrijeme u Hrvatskoj sve više govori o inflaciji koju ne prati rast plaća. No da bi plaće rasle, trebalo bi doći do rasta proizvodnje, a da bi došlo do rasta proizvodnje, potrebna je radna snaga. Hrvatsko stanovništvo stari, i dalje se mnogi iseljavaju, a potreba za radnom snagom sve je veća. Pitanjima kakvo će biti hrvatsko tržište rada u bliskoj budućnosti i kako će to utjecati na društvenu i socijalnu sliku zemlje bavi se Dijana Jurasić u tekstu u Večernjem listu. Donijela je podatak da će u Hrvatskoj već za desetak godina živjeti 400 tisuća stranaca. Navodi da je gornja granica stranih useljenika u zapadnim zemljama koje imaju selektivnu i promišljenu imigracijsku politiku između 10 i 12 posto, ali Hrvatska nema useljeničku politiku te uglavnom uvozi niskokvalificirane radnike. Ni Ukrajinci više ne žele ostati u Hrvatskoj jer im je život vrlo skup. Može se nekim čudom dogoditi procvat hrvatskoga razvoja uspije li gospodarstvo privući mlade obrazovane ljude te zadržati svoje, kao što to rade zapadne zemlje.
U nekim pekarnicama u središtu Zagreba više nema ni jednoga domaćega radnika, nego rade samo stranci iz zemalja siromašnijih od Hrvatske. S druge strane na hrvatskim sveučilištima strani su studenti iznimka, a i oni koji dođu studirati, primjerice medicinu, nakon završenoga studija vraćaju se u svoje zemlje. Zato mladi hrvatski građani, osobito najbolji i najambiciozniji, odlaze na studij ili nakon studija u zapadne zemlje. U Hrvatskoj je prema rezultatima popisa među 3,871 milijun stanovnika samo 552 416 djece do 14 godina (14,26 %), a starijih od 65 godina gotovo je četvrtina. Inače smatra se da je održiva dobna struktura stanovništva, a time i javni sustavi, kada je udio djece u ukupnom stanovništvu 20 posto. Lani je izdana 124 121 dozvola za boravak i rad stranim radnicima, a ove bi se godine mogao srušiti rekord te uvesti i do 200 tisuća stranih radnika pa agencije za uvoz radne snage bujaju. Umirovljenici će nakon što odu u mirovinu sve više tražiti poslove koje mogu raditi, na pola radnoga vremena i sl. Troškovi zdravstvenoga sustava neumitno će nastaviti rasti, od lijekova nadalje, i bit će prisiljeni vraćati se na tržište rada. Ograničen je broj poslova koje mogu raditi. Problem je kod rada umirovljenika i niska produktivnost jer su ljudi umorni, lošega zdravlja te nemaju baš neku motivaciju osim zarade. Drugi je bazen radnika imigrantska snaga, odnosno needucirani radnici koje Hrvatska privlači. I umirovljenici i strani radnici stvarat će pritisak u nadnicama prema dolje, imat ćemo vrlo spor rast produktivnosti u godinama i kratke radne angažmane, a ne karijerne poslove. Jadranska renta mogla bi kompenzirati dijelom neobrazovanu radnu snagu i nisku produktivnost. Moći će to tamo gdje je riječ o velikom doprinosu rente dodane vrijednosti turizmu, transportu i sličnim djelatnostima. Ti se ljudi ne će moći uključiti u suvremene industrije – IT, umjetnu inteligenciju i najvećim dijelom prerađivačku – i dobar dio imigranata zbog jezičnih barijera ne može se uključiti u poslove vezane za obrazovanje i slično. Hrvatska radna snaga i obrazovaniji mladi tražit će svoju budućnost izvan Hrvatske jer im niske nadnice ne će biti prihvatljive… Niz je zabrinjavajućih slutnja iz Večernjakova teksta.
Na pomolu je šesti pokušaj izrade strateškoga demografskoga dokumenta Republike Hrvatske, a ista ili vrlo slična ekipa stručnjaka pokušava već više od 25 godina donijeti stožerni okvir koji bi ponudio alate za svladavanje rastućega negativnoga prirodnoga prirasta i većega broja iseljenih od useljenih, piše pak Kristina Turčin za Jutarnji. Pokazalo se da za društvo ništa nije skuplje od demografske opustošenosti, koja je u Hrvatskoj – osobito nakon ulaska u Europsku uniju i masovnoga odlaska mladih obitelji u prosperitetnije europske države – ušla u fazu iz koje je povratak vrlo bolan i težak. Nova strategija, koja bi do ljeta trebala biti upućena u javnu raspravu, te prema okvirnom planu izglasana najesen, s očekivanjem bi trebala donijeti povećanja izravnih naknada građanima. Već sada se govori da Hrvatskoj treba nova, svježa, sedma demografska strategija, koja će se, jasno, izraditi u – predizbornoj godini. Konture postojećega prijedloga zasad pokazuju da su autori, pritisnuti stvarnošću, prestali ignorirati nekoliko ključnih činjenica. Prva je da više ne postoji način da se prirodno, odnosno povećanjem broja rođenih koji bi preskočio broj umrlih, preokrene demografska katastrofa: broj umrlih već je gotovo dvostruko veći od broja rođenih. U siječnju ove godine, primjerice, u Hrvatskoj se rodilo 2860 djece, a umrlo je čak 5468 ljudi. Jedini način da se nadomjesti stanovništvo jest kvalitetna i osmišljena imigracija. Demografska strategija mora biti tek pratnja tom dokumentu, a cilj joj ne smije biti veća stopa rađanja – to treba biti tek nuspojava koja će pokazati da je strategija dobra. Strategija treba nastojati postojećim (tek posljedično i onima koji će se tek roditi) građanima, osobito roditeljima i djeci, život učiniti što ugodnijim: propisati pristojne roditeljske naknade, osigurati svakomu djetetu mjesto u vrtiću, regulirati da država na sebe preuzme dio financijskoga uzdržavanja djece preko dječjih dodataka, omogućiti obiteljima priuštivo stanovanje. Ukratko, stvoriti uvjete da rođenje djeteta ne bude takav stres da visok broj roditelja odluči da roditeljstvo više ne će ponoviti u nekoj drugoj prijateljskoj zemlji.
