Kao i svake godine, 5. listopada proslavljen je Svjetski dan učitelja. Budući da su učitelji u životu svakoga čovjeka vrlo važni i igraju posebnu ulogu, odlučili smo pisati baš o njima i njihovu mjestu u našim životima, kako nas oblikuju kao ljude tijekom odrastanja, ali i kasnije. Tko su sve zapravo učitelji? Tu ne mislimo samo na učitelje u školama i odgojiteljice u vrtićima, nego na sve one koji nam u bilo kojem trenutku našega života pomažu, tu su uz nas, daju nam savjete, svojim primjerom usmjeravaju na pravi put, izgrađuju nas u odrasle, pametne i odgovorene ljude.
Tko sve može preuzeti na sebe tu ulogu? Neke osobe to čine svjesno, a druge su nesvjesno i bez takve namjere ipak naši učitelji. Ponekad neka osoba na nas ostavi takav dojam koji nas oblikuje a da ne zna što je uopće napravila. Drugi su pak svjesni te odgovornosti da su učitelji nekomu pa se trude što bolje ispuniti tu zadaću. Naši roditelji, bake i djedovi, kao i bliža rodbina, naši su cjeloživotni učitelji, prema čijem se primjeru mi od najranijih dana, od malih nogu, vodimo kroz život. Ipak, jedan je učitelj iznad svih, a to je Isus. On je nepresušan izvor motivacije, dobrih primjera, krjeposti i poniznosti od kojega ne učimo samo mi, nego i naši učitelji, bez obzira na to koliko netko ima godina. A kada odrastemo, i mi postajemo nečiji učitelji. Moramo se truditi tu ulogu ispuniti najbolje što znamo, pružiti našemu učeniku ono što mu je u određenom trenutku potrebno. Ako nas vodi Isusov primjer, ta će nam zadaća biti olakšana i lišena brojnih nedoumica koje bi se mogle pojaviti na putu podučavanja. Ipak, biti nečiji učitelj nije lako, zahtjevno je i sa sobom nosi veliku odgovornost. Odgovornost za drugu osobu koja se na nas oslanja i koja nam vjeruje. Zato je važno »životnoj školi« pristupiti s ozbiljnošću i velikom pažnjom, slijedeći Isusov primjer i s najboljom voljom pokušati osobu kojoj smo učitelj izvesti na pravi put.
Učitelji su osobe koje imaju jako puno utjecaja na rast i razvoj mlade osobe. Oni uče djecu čitati, pisati, računati, daju im osnovne alate za produktivan i ispunjen život. Biti učitelj nije samo zanimanje, nego ga mnogi smatraju veoma posebnim pozivom. Biti učitelj nije nimalo lak posao. Radi se o iznimnoj odgovornosti i teretu koji jedna osoba preuzima na sebe. Međutim, osoba za neke situacije ne mora proći kroz formalno obrazovanje kako bi bila učitelj nekomu. Radi se o osobama koje su voljne posvetiti svoje vrijeme – taj najvažniji resurs koji postoji – nekomu komu je to potrebno.
U životu se ponekad zateknemo u prilikama koje su nam u potpunosti strane i koje nas plaše. Ponekad se čini da nema izlaza iz određenoga problema i kao da ne postoji osoba koja je tu da nas spasi. Mnoge zajednice koje pomažu ovisnicima o alkoholu i drogama oslanjaju se na programe koji uključuju mentore. Ljudi koji su postali mentori zapravo su vrsta »učitelja«. Postali su mentori drugima jer su se pronašli u istoj situaciji te su ju uspjeli prebroditi i okrenuti novi list u svom životu. U mnogim situacijama možemo se pronaći u ulozi mentora ili učitelja. Kako bismo postali učitelji, potrebno je proći kroz određene situacije u životu i prebroditi zaprjeke koje su pred nama. Nakon toga treba skupiti snagu i pomoći nekomu tko je izgubio nadu u to da može biti bolje. Svatko ima drukčije životno iskustvo i riješio je probleme na drukčiji način te je upravo zato važno svoje iskustvo prenijeti drugima. Ni jedan problem nije nerješiv, međutim ponekad ljudi ne mogu doći do rješenja i najjednostavnijih problema zbog straha ili nesigurnosti. Svakomu je u nekom trenutku potreban učitelj koji će pokazati potpuno novu perspektivu i koji će pružiti ruku u trenutku kada je to najpotrebnije.
Svjetski dan učitelja svakako je prigoda da promislimo o važnosti učitelja kao figure u našim životima. Danas, u vrijeme kada je dio mode govoriti o suvremenom obrazovanju rabeći kičaste, ali i maglovite termine poput »škole za život« te »kurikula« i »kurikulne reforme«, važno je vratiti fokus na temelje iz kojih sve proizlazi. Bitno je objasniti što je figura učitelja i u kakvoj je ona vezi sa slikom koju imamo kada je riječ o nastavniku u obrazovnom sustavu.
Figura učitelja bez sumnje je jedan od takvih temelja, i to ne samo u kontekstu obrazovanja, nego života općenito. Na nas tijekom života utječu različiti učitelji – od naših roditelja i članova obitelji preko nastavnika u školama sve do svećenika kao učitelja u našoj vjerničkoj zajednici. Svaka od navedenih figura u nekom je trenutku utjecala na naše znanje, razmišljanje i ponašanje te pogled na život i svijet. Oni nas vode, daju nam savjete i smjernice, pokazuju nam iz vlastitoga iskustva kojim je putom bolje krenuti. Uloga učitelja stoga je od esencijalne važnosti – učitelji su neizostavne figure naših života. Učitelji nas prate kroz čitav život. Bez obzira na našu dob, u svakom ćemo trenutku imati osobu koju smatramo učiteljem i od koje možemo nešto naučiti. Od svih učiteljskih figura s kojima ćemo se susresti u životu, nastavnici u školama najkonzistentnija su kategorija. U školu ili na fakultet dolazimo po znanje. Učitelji su ti koji nam daju to znanje, ali i više od toga, o čemu nerijetko i ne razmišljamo. Uče nas kako se ponašati i snalaziti u životu. Uče nas normama, moralu i pravilima koja nitko nije izrijekom zapisao. Pritom nas često upozoravaju na vlastite pogrješke, kako ne bismo u budućnosti zalutali sličnim ili istim stranputicama. Takva jednostavna i bitna uloga učitelja nešto je što ne mogu nadići ili istisnuti »škole za život« ili »kurikulne reforme«. Vrijednost učitelja osnova je iz koje proizlazi zdravo društvo. Nastavnik je središnji i nezaobilazan čimbenik suvremenoga odgoja i obrazovanja, a izazovi su toga poziva nebrojeni. O takvoj ulozi učitelja ne ćemo čuti kada pratimo vijesti. Slušat ćemo o grandioznim planovima za budućnost. Jednostavnije je staviti kičaste epitete u prvi plan nego se potruditi izgraditi čvrste i stabilne temelje.
Naša je svakidašnjica veliko učenje kroz odrastanje. Ona poznata rečenica: »Svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujem« prati nas kroz život i na dobrim, ali i na lošim stranama učenja. No pratili su nas i još nas prate i oni koji su nam na životnom putu dobro utabali staze i pokušali nam pokazati »kako se to radi«. Naši su učitelji na mnogim područjima imali velik izazov u tu malu »tabulu rasu« uklesati vrijednosti koje bi nas trebale voditi kroz život. Jer izazov podučavanja nipošto nije lak.
Učenje nečega novoga pravi je mali podvig u svakom ljudskom životu. Od samih životnih početaka jedan dobri duh nadvladavao je sve izazove s nama ili nam otprije pokušavao olakšati to učenje. Kao što je Isus prozvan Učiteljem, svaki čovjek ima mogućnost osjetiti zadovoljstvo što je nekoga poučio nečemu što dotad nije znao. Naši su roditelji u mnogim slučajevima naši životni učitelji – kroz život nas upozoravaju na mnoge stvari, mnoge nepravilnosti i pravilnosti te nas uče o njihovim dobrim i lošim stranama. Prilagodba procesa učenja, snalaženje u staroj situaciji s novim pojedincima, na kraju krajeva i uspješnost procesa učenja – učiteljski je posao koji nosi mnoge izazove. Učitelji koje mi poznajemo pod pojmom učitelji, oni osnovnoškolski i srednjoškolski, postavljaju si pitanje što će jednoga dana biti od te djece koju su oni poučavali svom predmetu, hoće li oni uspjeti ostaviti pozitivan utisak svoga učiteljskoga poziva kako bi ta djeca postala prije svega ljudi.
I naši se duhovni učitelji bore s izazovima prenošenja vjere, upućivanja na Božji put, jer danas mnoge duše lutaju i ne mogu pronaći Boga. No, na kraju svega, svi ćemo stati pred našega glavnoga učitelja, Isusa Krista, koji će pokazati jesmo li u ovoj životnoj školi položili ili pali, odnosno kakav je bio uspjeh nas samih i naših životnih učitelja.
Mnogo je danas učitelja – naši roditelji i stariji, školski, samoprozvani i mnogi drugi. No samo je jedan pravi i jedini Učitelj – Isus Krist! Upravo s tim naslovom Krist se nerijetko spominje u evanđelju u kojem naučava istinu kroz Otčevu volju – riječima i djelima. Da je Isus prvi pravi učitelj smatra i blaženi Antonio Rosmini, čije riječi prenosi portal Zagrebačke nadbiskupije: »Prvi učitelj obrazuje sve ostale učitelje, kao što obrazuje i same učenike, jer [i jedni i drugi] postoje samo poradi toga prvoga prešutnoga, ali vrlo moćna nauka.«
Danas, u ovom modernom dobu, čini se da nikad nije bilo lakše biti učiteljem. Razlog je laka dostupnost informacija, ali i njihovo prenošenje drugima – bilo uživo, preko knjiga, medija ili interneta. No prije više od 2000 godina dobiti i prenositi znanje bilo je složenije. Ono se moglo prenositi samo uživo ili primopredajom. Zbog toga su se učiteljima smatrali pismoznanci koji su svoje znanje često sebično čuvali. Ipak, pojavio se Učitelj koji bi poučavao gdje god bi prošao – na obalama mora i s brodova, u kućama, trgovima, ulicama i dok su putovali. Narod je u Isusu prepoznao mudra učitelja koji je išao iz jednoga mjesta u drugo kako bi poučavao Božju riječ. »Bijahu zaneseni njegovim naukom. Tâ učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci«, zapisao je evanđelist Marko (Mk 1, 22). Tako se očitovao Božji poslanik, i to ne kao obični čovjek koji svoj nauk temelji na prethodnim predajama, nego Isus donosi novi i snažan nauk, rekao je jednom papa Franjo, dodajući evanđeoski citat: »Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: ‘Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.’ I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj« (Mk 1, 27-28).
Toliko je ljudi danas koji se nazivaju učiteljima i opisuju se raznim titulama, a najveći među svim učiteljima nazivao se slugom, ponizivši se toliko da je na križu dao najrječitiju pouku iz služenja i ljubavi. Poručio nam je svima: »Najveći među vama neka vam bude poslužitelj« (Mt 23, 11).
Kao duhovnoga učitelja našoj je vjeri i kulturi teško zamisliti nekoga drugoga osim Isusa Krista. Naravno, brojni su drugi kršćani nakon njega nastavili njegov rad – apostoli, pape, brojni svetci i blaženici, mučenici, svećenici, narodi – svi mi koji u njegovu svjetlu na neki način imamo zadaću naučavati druge o toplini ljubavi i zajedništva istine naše vjere. No učiteljska figura nije vezana isključivo uz našu religiju, pa ni uz kulturu, nego je prisutna i u brojnim drugim. Danas su popularni i »duhovni učitelji« ili gurui koji su na valu new agea stekli popularnost, no njihovo djelovanje sasvim je drugačije od onoga koje je nama važno, pa je bitno promotriti na koje načine naučavaju učiteljske figure drugih religija.
Jedna od takvih ličnosti moderne povijesti koja se ističe po specifičnim načinima izučavanja i tumačenja vlastite vjere je Mahatma Ghandi, indijski hinduist koji je djelovao u 20. stoljeću. Najpoznatiji je po borbi za prava Indijaca i neovisnost Indije, tada još kolonije Velike Britanije, protiv čije se tiranije »borio« – nenasiljem. Nenasilje, pasivan otpor i štrajkovi glađu bili su njegovi načini borbe protiv vlasti koja je odbijala dati osnovna prava Indijcima, a kasnije se borio i za ukidanje sustava kasti. Njegov način tumačenja hinduizma slijedio je izniman broj ljudi, a utjecaj njegovih napora spada u jedne od većih modernih inspiracija nenasilnih pokreta u svijetu. Također zanimljiv pogled na duhovnost čovjeka imao je i Siddharta Gautama, poznatiji pod imenom Buda. Naime, on je od sina bogatoga trgovca držanjem asketskoga načina života došao do stanja koje je nazvao »nirvana« u kojem je bio u potpunosti lišen svakoga »utega« života i spoznao je da kroz patnju i bol dolazi do oslobođenja. Na temelju tih doktrina nastao je budizam, religija koja danas ima oko 700 milijuna pripadnika.
Doktrine spomenutih osoba nemoguće je svesti u svega nekoliko redaka, no i ovih nekoliko informacija mogu biti dovoljno da se čovjek zamisli na koji način i koliko je savršeno naš Učitelj znao pristupiti ljudima.
Tijekom odrastanja, ali i kada dođemo u određenu stariju dob, potrebni su nam učitelji. Kako kaže poznata poslovica, čovjek uči dok je živ, pa je važno imati dobre učitelje koji nam pomažu u procesu učenja i koji nas pravilno usmjeravaju. Tu ulogu tijekom našega života preuzimaju razne osobe, smjenjuju se na toj »funkciji«, ali svi oni jednako su važni u izgradnji nas kao osoba.
Tijekom različitih faza života do izražaja dolaze različiti učitelji. Tako od najranijih dana, ali i kasnije tijekom cijeloga života, primarni nam učitelji postaju i ostaju naši roditelji. Oni nam svojim životom pružaju primjer, ponekad dobar, a ponekad i ne tako dobar. Ali kako god, oni su tu da od njih učimo, čak ako to znači učiti iz njihovih pogrješaka. Osim roditelja, od rođenja nas prati i bliža rodbina, bake i djedovi, stričevi i strine. Ponekad ulogu učitelja u našem životu imaju i susjedi, poznanici koji nam na neki način obilježe život, iako možda toga nisu ni svjesni.
Kada krenemo u vrtić, ulogu učitelja, osim naših roditelja, dobiju i odgojiteljice, odnosno odgojitelji. Oni se trude biti produžena ruka roditelja te nas skupa s njima nastoje obraniti od svega lošega i učiti nas dobru ponašanju. Nakon vrtića odlazimo u školu gdje nas otvorenih ruku dočekaju učitelji, nastavnici, profesori, koji nas, osim gradivu iz udžbenika, nastoje naučiti životu. Tijekom odrastanja važnu funkciju u našem obrazovanju dobiju i vjeroučitelji i svećenici. Oni nas preko primjera Krista pokušavaju ispravno odgojiti, pokušavajući u nas zauvijek usaditi vjeru u Boga.
Svi oni imaju istu misiju, a to je otpratiti nas na ispravan put i pokušati nas na njemu trajno zadržati. Nekad svjesno, a nekad i ne, svi oni ostavljaju dojam na nas, ulaze u našu svijest te na taj način oblikuju i usmjeravaju našu savjest kako bismo ju očuvali čistu i neokaljanu.
Pripremili: M. Erceg, L. Glasnović, F. Hrnčić, M. Labaš, N. Lednicki, Z. Medak
