Da su djeca doista najveće bogatstvo i obiteljima i Crkvi i našemu narodu, tako je prepoznatljivo u mladoj obitelji Josipa i Josipe Marinović kojima je Bog u osam godina njihova zajedničkoga bračnoga života podario petero djece te su svakoga osim prošloga Božića u jaslicama imali pravo malo djetešce.
Najstariji Gabriel ima sedam godina, a odmah iza njega na svijet je došla Petra (6) te su potom svojim rođenjem obitelj obogatili Jona (5), Rebeka (2) i najmlađa Iva koja ima tek pet mjeseci. I ove kao i dosadašnjih godina za blagdan Božića priprema se ta mlada obitelj molitvom. Otac Josip i najstariji sin Gabrijel svakoga su jutra bili na misi zornici u svojoj župi Duha Svetoga u brodskom naselju Mali Pariz, a nedjeljom i cijela obitelj. Mali Gabriel u župi je i ministrant kao što je to bio i njegov otac. Božić će slaviti, ističu, tradicionalno, bez puno vanjskih obilježja.
Badnjaku se posebno raduju. »U predvečerje suprug unosi jelu, postavlja je u dnevnu sobu u prizemlju naše kuće koju zajedno ukrašavamo i pripremamo jaslice za maloga Isusa. Uz pjesmu »Sretan ti rođendan« dječica potom s kata donose kip djetešca Isusa i postavljaju ga u jaslice. Slijedi tradicionalna badnja večera. Od svega je najvažnije da se Isus rodi u našim srcima, da to ništa ne zasjeni, jer to je bit Božića. Trudimo se da to odmalena usvoje naša djeca jer će ih to poslije oblikovati kao ljude«, ističe 29-godišnja majka Josipa.
Otac Josip odrastao je uz šestero braće i sestara, a to vrijeme doživljava kao veliki Božji blagoslov: »Znam da je našim roditeljima bilo teško jer to je veliko odricanje i žrtva, ali svoju braću i sestre doživljavam kao veliki blagoslov u svakom smislu.«
Iako su mladi – Josip ima 31, a Josipa 29 godina – puno su toga u svom osmogodišnjem zajedničkom životu postigli. Nikada nisu razmišljali o tome da odu iz Hrvatske. Uz sve obveze obavljaju poslove oko OPG-a koji su pokrenuli prije tri godine, a na inicijativu sina Gabriela počeli su uzgoj ovaca. »To nas je asociralo na Isusa i njegove prispodobe s ovčicama. Radio sam puno raznih poslova, ali ovo nam je jedini posao u koji smo uključeni zajedno s djecom. Kad hranimo ovce, skupljamo sijeno i čistimo štale, svi zajedno radimo. U početku je bilo doista teško, ali uz Božju pomoć i pomoć naših roditelja sada je lakše te planiramo nagodinu imati 80-ak ovaca i kupiti kokoši«, ističe Josip.
Kuća koju su prije pet godina kupili u naselju Zrinski Frankopan, tvrde, bila je Božja providnost. Molili su i na tu nakanu te je uspjeli kupili po povoljnoj cijeni. Uvjet je bio da imaju dvorišnu zgradu u kojoj će živjeti njihov prijatelj Blaž Mijić, kojega i Josip i Josipa doživljavaju kao brata. On im u svemu pomaže, a i oni njemu. I on je poput mnogih iz Bosanske Posavine morao u izbjeglištvo i proživio je teška životna razdoblja. Zbog tumora na mozgu, zbog čega je prošao nekoliko operacija, ne može raditi te prima simboličnu invalidsku mirovinu. Prihvatili su ga kao člana svoje obitelji. Iako teško bolestan, radost njegova duha odaje čovjeka koji je sav svoj život stavio u Božju providnost. Prolazeći teške životne situacije, promišljao je on i o suicidu, ali uz Božju pomoć prihvatio je svoju bolest te svojim živim svjedočenjem mnoge privukao Bogu i Crkvi.
U dvorišnoj zgradi koju su mu besplatno iznajmili ovih dana pred Božić dok proširuju dnevnu sobu u svojoj kući preko dana je cijela obitelj Marinović kod njega u »podstanarstvu«. Toplina doma, veseli dječji glasići pravi su ugođaj za iščekivanje Božića. Razgovor zaključuju dvojica sinova Gabriel i Jona glasno ističući kako navijaju za Hrvatsku, a uzori su im Luka Modrić i Dominik Livaković. Sudeći po tome što već sada treniraju nogomet, mogli bi i oni jednoga dana poput naših Vatrenih sjajno predstavljati Lijepu Našu.
