Riječ »mistika« toliko je upotrebljavana u različitim značenjima i različitim životnim kontekstima da tko god se nastoji približiti njezinu pravomu značenju primjećuje potrebu isticanja njezine višeznačnosti i podvojenosti. Termin mistika, osim religioznoga područja, poprimio je tako široke razmjere da će se govoriti o mistici filozofije, mistici športa, mistici umjetnosti, mistici politike i sl.
Osim toga, pojmom »mistika« označava se i sav onaj svijet »nebuloznosti«, ezoterije, okultnoga, čudesnoga, paranormalnoga i parapsihološkoga, kojim se bavi čitava obitelj novih pokreta u kojima cvjeta kulturna nesnošljivost prema suvremenoj tehničko-znanstvenoj civilizaciji, nesposobnoj da odgovori na potrebe i čežnje duboko ukorijenjene u ljudskom srcu i svijesti. Sve te paramistične pojavnosti mogu se svesti u skupnu imenicu »misticizam«, a termin »mistika« trebalo bi rabiti za autentična mistična iskustva.
Početak mistične teologije vezuje se uz djelo Život Mojsijev sv. Grgura iz Nise (+390.) u kojem autor, opisujući Mojsijev život, promatra hod kršćanina prema mističnomu iskustvu i kontemplaciji. Mojsijevo uspinjanje na brdo Sinaj poslužit će Grguru »da prikaže potrebu ekstaze, tj. izlaska iz sebe i uzlaska k Bogu ne više putem razuma (simbola čovjekova napora, askeze) nego leteći na krilima ljubavi« (T. Špidlik). Njegov je nauk postao izvorom spoznaje za mnoge kršćanske mistike, ponajprije za Pseudo-Dionizija Areopagita (V. st.), a preko njega je imao utjecaj i na brojne kasnije kršćanke mistike.
O mistici se može govoriti kao iskustvu i kao teološkoj disciplini koja promišlja nad tim iskustvom. Dok je asketika sustavan uspon u duhovnom životu kroz vježbe kako bi se izgradile krjeposti, mistika označava sveobuhvatnu, iznenadnu Božju prisutnost odnosno intervenciju u čovjekovu životu. Pojednostavnjeno rečeno, asketika je sve ono što čovjek može učiniti svojim naporima, vježbama bez osobite intervencije Božje, a mistika je sve ono što Bog u čovjeku čini.
Mistika i asketika, kao teološke znanosti, u prošlosti su studirane kao dvije odvojene discipline. No uočilo se da to nije u skladu sa stvarnim životom. Duhovni je život, ako se stvarno živi, istodobno i djelo čovjekovo i djelo Božje. Stoga se išlo na integraciju duhovnoga bogoslovlja, tj. da asketika i mistika nisu odvojene discipline, nego su sastavnice duhovnoga života koje se integriraju i međusobno prožimaju.
