Već ste više puta u Glasu Koncila pisali o sudbini kršćanke Asije Bibi i kako joj se sudi zbog »bogohuljenja« i kako ju sada pokušavaju, bez obzira na za nju povoljnu sudsku presudu, ipak objesiti. Stalno se po medijima piše da smrtnu presudu traže radikalni islamisti, a ja vas pitam može li ijedan čovjek ili skupina biti iznad bilo kojega zakona i suda. Osim toga, pročitao sam i kako su ju dvije – ili jedna žena, ne sjećam se više, a nije ni važno – optužile da je izvadila vodu i napila se te je tako onečistila vodu kao kršćanka i da je vrijeđala Muhameda. Kada to čovjek pročita, pamet mu stane, a kosa na glavi digne! Pa nije Muhamed dragi Bog, nego je čovjek kojega muslimanski vjernici smatraju prorokom koji je osnovao novu religiju, a u mnogim mu se knjigama prigovara (ja mislim opravdano) jer je nasilno islamizirao one koji nisu bili muslimani. Žele li to i novi imigranti koji dolaze u Europu, hoće li i oni prisiljavati one koji nisu muslimani da prihvate islam? Sjećate se kako je samo žestokim neopravdanim kritikama bio izložen papa u miru Benedikt XVI. nakon govora u Regensburgu, kada je ponovio neke citate o nastanku islama, pa su mnogi – i iz islamskoga svijeta – na njega »udarili drvljem i kamenjem«? Jesu li mu tada odgovorili argumentirano ili napadima? Ne sjećam se da su islamski teolozi uspjeli uvjeriti u neispravnost njegova razmišljanja. Ali bojim se da će dolaskom velikoga broja muslimana, posebno onih radikaliziranih, biti pritisaka, pa čak i pokušaja islamizacije europskih naroda u našim demokratskim državama koje svima omogućavaju vjersku slobodu, nikoga se ne tjera da bude član ili pripadnik bilo koje vjerske zajednice ili Crkve, dok te slobode vjeroispovijesti i slobode odlučivanja u islamskim državama nema. Pa i vi u Glasu Koncila izvještavate o tome da se u islamskim državama ruše i pale crkve, bacaju križevi s crkava, ubijaju kršćani… Zašto se nitko ne usudi otvoreno o tome pisati i hoćete li se i vi suzdržati od komentara i davanja smjernica nama vjernicima, jer mnogi od nas ne vjeruju da se ove migracije događaju slučajno? Meni se čini da je opravdano sumnjati – kao i drugi – da je ovdje riječ o novom planu, novoj politici i strategiji borbe protiv kršćanske Europe (ako je još kršćanska).
Čitatelj
U geopolitičke i geostrateške analize seljenja migranata i većega mnoštva onih koji pokušavaju dospjeti do bogatijih europskih država ne ćemo sada ulaziti. No s vjerničkoga stajališta o toj se pojavi, kao i o položaju kršćana u mnogim zemljama – pa i onima s muslimanskom većinom – svakako može i mora govoriti, ali ne kako bi se upozorilo na činjenicu da su velika većina migranata pripadnici nekršćanskih religija. Mi to i činimo, jer naši izvještaji o nedopustivu, nemoralnu, pa i kriminalnu ponašanju prema vjernicima kršćanima (katolicima i ostalima) u nekim zemljama s muslimanskom većinom ne skrivaju istinu, a neke ste od njih istaknuli i Vi u svom pismu. Jasno da na stranicama našega tjednika ne možemo uvijek donijeti sve detalje sa svih strana svijeta, ali upozoravamo doista na svaki događaj ili pojavu koji to zavrjeđuju i za koje mislimo da moramo objaviti. Tako smo izvještavali i o nepravednu i nemoralnu suđenju kršćanki Asiji Bibi (i još ćemo), kao i o mnogim napadima na kršćane u mnogim državama svijeta, a nakon govora pape u miru Benedikta XVI. donijeli smo i mnoga objašnjenja njegova govora u Regensburgu koji su svi ljudi dobre volje i poštenih nakana itekako dobro razumjeli, a samo su ga poneki pokušali iskriviti, »politizirati« i pogrješno prikazati, pa čak i kao napad na islam.
Ipak, i to se iskrivljavanje i lažno prikazivanje ubrzo rasplinulo kao mjehurić od sapunice, a istinski vjernici kršćani i muslimani nastavili su s dijalogom, međusobnim upoznavanjem i raspravom o pitanjima koja se tiču tih vjerskih zajednica. Sveta Stolica, ali i mjesne Crkve, ne mire se s nepoštivanjem prava, ne mire se s ograničavanjem vjerskih sloboda i ne mire se s nasiljem nad pripadnicima svojih zajednica i doista poduzimaju sve što im je moguće da se poštuje pravo na vjerski odabir i vjerski život svakoga pojedinca, posebno tamo gdje su islamski radikali i fundamentalisti ne samo glasni, nego i opasni. No istina je da su u nekim slučajevima i u nekim zemljama kršćanski poglavari ili ograničeni ili spriječeni u tim nastojanjima jer ne djeluju u demokratskim uvjetima i u tim društvima se ne priznaju i ne poštuju demokratska pravila. Velik je to izazov i velika kušnja, posebno za one kršćane koje progone i ubijaju i oni trebaju svu našu potporu i solidarnost. I papa Franjo nas stalno na to poziva, upozorava i opominje, javno osuđuje nasilje i sve one koji ga ne sprječavaju. Poziva nas i na molitvu, ali i na konkretna djela pomoći onima koje ubijaju samo zbog ispovijedanja vjere u Isusa Krista. Poziva nas da pomognemo i da prihvatimo i one u čijim državama progone kršćane, a koji dolaze i u naše europske države. I te Papine pozive i apele prenosimo, kao što progovaramo – pa i daleko više od ostalih medija – i o svim onim akcijama i inicijativama naših katoličkih vjernika koji karitativno pomažu migrantima još od početka tzv. »migracijske krize« od prije više godina, a koja još uvijek nije prestala i za koju se u svijetu još uvijek traži primjereno i pravedno rješenje.
