Voditeljica molitvene zajednice »Marijini glasnici« i aktivna pastoralna suradnica župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Stenjevcu u Zagrebu Petra Mikulić rođena je u Zagrebu 29. srpnja 1984. Mama joj je Jasna, djevojački Herceg, rođena Hercegovka, a tata Zvonko Ćibarić, rodom iz Janjeva. Zvonko je zlatar, a Jasna je završila gimnaziju u Ljubuškom. Stupivši u brak, zajedno su vodili svoj posao radeći u zlatarnici. Djetinjstvo je Petra provela u Novoj Gradiški i Daruvaru sa svojim roditeljima i sestrom Ivanom, rođenom 1986., diplomiranom ekonomisticom, koja vodi svoj posao i ima tri kćeri. Obitelj se 1991. preselila u Zagreb, a Petra i Ivana dobile su brata i sestru blizance Zvonimira i Teu, koji oboje rade u obiteljskoj firmi. Zvonimir je danas oženjen i ima sina, a Tea je udana i ima dvojicu dječaka. Tri sestre žive zajedno u istoj kući, svaka u svojem stanu sa svojom obitelju pa im je po cijele dane dinamično, radosno i bogato. Petra ističe i važnost dvojice svojih šogora Ivana i šogorice Ane, naglašavajući da su svi bili i jesu na njezinu životnom putu i pomogli su joj u oblikovanju nje kao osobe kakva je danas.
»Godine 1991. doselili smo se u Stenjevec«, pripovijeda Petra. »Otada pripadam župi Uznesenja Blažene Djevice Marije, kao i moj tata koji je mladost proveo u Stenjevcu, gdje su se moji roditelji i vjenčali. Roditelji su nas odgajali odmalena za odlazak u crkvu i za sudjelovanje u raznim aktivnostima. Tako smo sestra Ivana i ja odmalena pjevale u dječjem zboru, a ja sam vrlo rano i počela čitati na misama za vrijeme našega, sada pokojnoga, župnika Ivana Buhina. U župi smo bile aktivne sve do njegova odlaska. Tada su se mladi nekako razišli, a Ivana i ja i dalje smo htjele pjevati. Čule smo za zbor ‘Izvor’ u župi sv. Josipa, priključile smo se i pjevale s njima sljedećih deset godina.«
»Osnovnu školu u Malešnici završila sam 1999. Bila sam odlična učenica pa sam upisala gimnaziju, zatim studij ekonomije na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa, smjer manager. Cijelo to vrijeme bila sam redovita u crkvi, na zboru, kod kuće smo zajedno molili. U trećem razredu gimnazije upoznala sam svoga supruga Josipa i nakon sedam godina veze vjenčali smo se 2008. u Stenjevcu. U to sam vrijeme još pjevala, kako volim reći, u tuđoj župi sv. Josipa, ali sam se odlučila udati u svojoj župi. Godinu dana poslije, 2009., dobili smo naše prvo dijete Luku. Suprug je bio profesionalni nogometaš i tada je igrao u NK Zagrebu. Dvije godine poslije, 2011., potpisao je novi ugovor pa smo otišli u Ameriku, u Chicago. Tamo je bio prvi Hrvat koji je zaigrao za MLS, Američku nogometnu ligu. Cijeli sam život govorila da ću živjeti u Americi i Bog je nekako ispunio želju moga srca. Otišli smo u Chicago, gdje smo upoznali naše predivne ljude i jako smo se brzo prilagodili tamošnjemu životu. Naša je zajednica tamo vrlo jaka, a sve ih najviše drži i povezuje Crkva«, rekla je Petra.
Slijedilo je razdoblje u njihovu životu prepuno teškoća, o kojima bi se mogli napisati romani. Suprug je otkazao ugovor u Americi i otišao u Kinu, no ubrzo se vratio u Zagreb, gdje su bili Petra i Luka. »Neuspjeh je bio na svakom koraku i godine 2013. došlo je do raspada našega braka«, rekla je. To je potrajalo godinu i pol dana, a sve to vrijeme njezina je majka gorljivo molila za uskrsnuće braka. »Obratilo se moje srce i ja sam se na nagovor moje kume Marije Boras prihvatila moljenja Gospi od Svete Krunice i odlučila na 54 dana molitve krunice, u koju sam nakon nekoliko dana fizički uključila Josipa, s kojim nisam imala gotovo nikakav odnos. Krunicu bismo izmolili zajedno s Lukom. Brzo smo, zahvaljujući krunici i mnogobrojnim moliteljima, došli do novih spoznaja. Bog je obratio moje srce pa sam napokon uvidjela da moj život ide u potpuno krivom smjeru i da je Božji plan s nama svima jedan jedini, a to je da živimo svoj poziv i da se uz Božju pomoć i nošenjem svoga križa ne odvajamo od svoga poziva. A moj poziv bio je moj Josip i naša obitelj. U lipnju 2014. moja se obitelj ponovno sastala i počeo je moj put obraćenja, molitve, prihvaćanja moga križa i na poziv našega stenjevečkoga župnika Vjeke Meštrića moj se život vratio u našu župu.«
»Počela sam mu maksimalno pomagati i djelovati na način koji Bog hoće. Luka je s pet godina postao ministrant, što je i danas. A vrlo brzo Bog mi je na srce stavio da počnemo moliti krunicu, ali kroz razmatranja, ulaziti u svaku poru Isusova života i s Marijom se oblikovati i preoblikovati svoj život po Isusu. Počeli smo najprije moliti u mojoj kući, u kojoj nas je bilo sve više. Župnik nam je dopustio da molimo u crkvi svaki ponedjeljak nakon mise. Dao nam je ime ‘Marijini glasnici’ i mi od 6. travnja 2015. djelujemo u župi. Prvo smo molili za obraćenje grješnika i na naše nakane, no vrlo brzo u srce mi se stavila želja da uključimo i svećenike, redovnike i redovnice, Bogu posvećene osobe i nova duhovna zvanja. I tako već sedam godina molimo i za njih. Dolazili su nam razni svećenici, imali svoja svjedočanstva, predivna klanjanja. Išli smo svake godine u Međugorje. Mala stanka dogodila se 2018. Krunicu je vodio Luka uz pomoć naše župljanke Patricije Gojani i moje mame.«
»U to sam doba napokon bila blagoslovljena novim životima, ostala sam trudna s blizancima. Bog je opet čudesno djelovao pa je jako teška i rizična trudnoća dobro prošla. Porod se dogodio u 32. tjednu trudnoće, a moja dva dječaka Ivan Lazar i Marko rođeni su carskim rezom. No Ivana Lazara zbog nerazvijenosti pluća odvezli su na Rebro. Uspjeli smo ga krstiti sutradan. Umro je nakon što je postao dijete Božje. Marko je uz razne komplikacije izišao iz bolnice, danas je jako živahan i normalan dječak«, govori Petra. »Kada nam se sve stabiliziralo u obitelji, muž i ja smo odlučili pokrenuti svoj vlastiti posao pa smo otvorili ugostiteljski objekt, zbog ljubavi koju moj muž ima prema tomu poslu. Sada najveći dio dana provodimo u Zaprešiću, gdje je naš kafić smješten pokraj same crkve. Meni je to bio znak da nas Bog prati svagdje.«
»Sudjelovala sam u prevođenju stranice o euharistijskim čudima u koju me uvela kuma koja je, nadahnuta životom i snagom vjere mladoga bl. Carla Acutisa, odlučila to prevoditi. Bog je otvorio još puno vrata i iz naše je župe uključio u to predivno zajedništvo i prevođenje prave prevoditelje i lektore: Luciju Raković, Jelenu Ucović, Anu Lipovac, Marinu Grgurić i Patriciju Gojani«, rekla je Petra, ističući da su uključeni i u inicijativu »Milijun djece moli krunicu«. »To je ljepota laikata u župi, kada uz pomoć našega župnika, kapelana, naših časnih sestara služavaka Maloga Isusa možemo pripomoći i obogatiti život naše župe.«
