Među župama s manjim brojem vjernika uz rijeku Savu posebno je žilava župa Duha Svetoga u Lonji, koja pripada Požeškoj biskupiji. O njezinoj žilavosti svjedoči i to kako vjernici laici čuvaju crkvenu i narodnu baštinu. U lonjskoj župi predvodi ih Maca Nekić sa suradnicima, Svetozarom (Cvitkom) i Ljiljanom Papac, koji provode dio svojih umirovljeničkih dana u Lonji te su uključeni u akcije oko župne crkve. Nakon potresa koji je pogodio i Požešku biskupiju ekonomska i pastoralna vijećnica Nekić prijavila je biskupiji, prema propisima, štetu na župnoj crkvi. Od biskupije su dobili sredstva za obnovu crkve pa su ugrubo obnovljeni i crkva i župni dvor. Neumorna vijećnica Nekić nije tu stala, nego se sa svojim suradnicima prihvatila posla. Svojim je rukama po sjećanju iz djetinjstva oličila crkvena vrata, pojedine dijelove zidova crkve, i to prema propisima konzervatorskoga zavoda.
Ona iz zaborava izvlači i bogatstvo lonjskoga ruha koje resi crkvu. Riječ je o posebnim oltarnicima koji su tako vrijedni da vape da se stave pod zaštitu materijalne baštine UNESCO-a, što bi mogla biti inicijativa crkvenih i kulturnih institucija jer bogatstvo veza izraslo je iz snage vjere i ljubavi prema Crkvi. Sve to svjedoči da unatoč razaranjima, paljenjima, pa i posljednjim agresorskim srpskim pokušajima uništavanja, zahvaljujući župljanima, opstaje župna crkva Duha Svetoga.
