Zadnjih tjedana pojavilo se više tekstova koji prikazuju da između masonstva i Katoličke Crkve nema velikih neslaganja. Prije sam čula da to baš i nije tako, da te dvije stvari nisu spojive. Iako ima i onih koji kažu da su pojedini biskupi bili pripadnici toga klana. Kakvo je učenje Crkve o masonima?
Matija K.
»Tko se uključi u društvo koje rovari protiv Crkve, neka se kazni pravednom kaznom; tko pak takvo društvo promiče ili vodi, neka se kazni zabranom bogoslužja«, piše u kanonu 1374 Zakonika kanonskoga prava (1983.) koji ne spominje izričito pripadnike masonskih društava, pa bismo analoški mogli reći da taj kanon vrijedi za sve koji rovare i rade protiv Crkve, pa i za masone ako se zauzimaju protiv crkvenoga nauka. Kako u svojem članku »Kanon 1374. i stav Katoličke Crkve prema masonima« vrlo jasno tumači crkveni pravnik dr. Jure Brkan: »Samo dan prije stupanja na snagu Zakonika iz 1983. Kongregacija za nauk vjere 26. studenoga 1983. očitovala se posebnim dokumentom, ‘Quaesitum est’, te izjavila da je nauk masonskih ‘društava nepomirljiv s crkvenim naukom, da ostaje neizmijenjen negativni stav Crkve u pogledu masonskih društava’, te da katolici koji se upišu u masonska društva teško griješe, tako da ih se ne smije pripustiti na svetu pričest. U očitovanju ‘Quaesitum est’ izričito se spominje očitovanje Kongregacije od 17. veljače 1981., što je jedan od izvora za kan. 1374.« Iako se izričito ne spominju masoni, nastavlja dr. Brkan, »ni u Zakoniku iz 1983. godine, ni u dokumentima Drugoga vatikanskog sabora, Sveta je Stolica ostala na stajalištu da je nauk masonskih društava nepomirljiv s Katoličkom Crkvom. Zato nemaju pravo oni koji kažu da Katolička crkva prihvaća masone kao društvo u koje se mogu upisati (učlaniti) njezini članovi. Crkva se očitovala o svojim članovima i zabranila im da se upisuju u masonska društva; to je njezino pravo i time ona ne dira u ljudska prava. Katolička Crkva je jedincata i jedina Kristova Crkva; za nju je Isus Krist jedini spasitelj dan ljudima, i ona u nadi putuje putem Isusa Krista, vjerujući da je Isus Krist Božji Sin i jedini otkupitelj čovjeka.« Takvim stajalištem, zaključuje dr. Brkan, »Katolička Crkva ne prekida dijalog ni s masonima, ali se ne može odreći vjerske činjenice da je ona s Kristom i u Kristu jedincata i jedinstvena uza sve pogreške i nedostatke nekih njezinih članova«, dok u dokumentu »Quaesitum est« piše: »Ostaje dakle nepromijenjen negativan sud Crkve o masonskim društvima, jer su se njihova polazišta uvijek smatrala nepomirljivima s crkvenim naukom i zato upis u njih ostaje zabranjen od Crkve. Vjernici koji se upisuju u masonska društva nalaze se u teškom grijehu i ne mogu pristupiti svetoj pričesti.«
Jesu li opravdani zahtjevi nekih vjernika koji žele da i oni budu uključeni u imenovanje biskupa? Je li to u skladu s Drugim vatikanskim koncilom ili su te odluke pridržane samo posvećenim osobama?
M. L.
Vjernici laici ne mogu birati biskupe jer ih bira papa, ali mogu biti uključeni u prikupljanje informacija o kandidatima za biskupa/biskupe u Katoličkoj Crkvi, i ako ih se pita, mogu iznijeti svoje mišljenje o kandidatima, koje se vrjednuje u postupku izbora biskupa u katoličkim biskupijama u svijetu. Dakako da cijeli postupak odabira biskupa počinje na mjesnoj crkvenoj razini, na kojoj uobičajeno biskupi predlažu imena svećenika koji bi prema njihovu mišljenju mogli biti dobri biskupi, a pri tome se savjetuju i sa svojim kolegama biskupima, ali i sa svojim savjetnicima iz reda prezbitera. Popis se daje apostolskomu nunciju, koji je papin predstavnik u nekoj zemlji, i on zapravo ima ključnu ulogu u tom postupku. U fazi istraživanja/ispitivanja koju smo spomenuli on će od biskupa, svećenika i vjernika laika koji se »odlikuju mudrošću« doznati – preko upitnika koji se ispunjava u najstrožoj tajnosti – jesu li kandidati prikladni. Potom sastavlja izvještaj o trojici kandidata (»terna«) te ga sa svojim mišljenjem šalje Kongregaciji za biskupe u Vatikan, a nakon unutarnjega procesa vrjednovanja pristiglih imena pročelnik Kongregacije predstavlja kandidate papi. Papa bira, ali može predložiti i svojega kandidata (što je rijetko i neuobičajeno) ili može zatražiti da se sastavi novi popis. Kada završi postupak u Vatikanu, nuncij zove odabranoga kandidata i pita ga prihvaća li biskupsku službu i papino imenovanje, te potom sa Svetom Stolicom dogovora datum imenovanja.
