Žao mi je što ovo moram napisati, ali ne ću otkriti odakle se javljam. Propovijedi mojega župnika nerijetko su neaktualne i teško razumljive. S obzirom na to da znam da čita Vaše novine, možete li dati savjet kako da bude zanimljiviji jer mu većina propovijedi ne uspije.
Čitateljica
Ne usuđujemo se nepoznatu župniku davati savjete kako da svoje propovijedi učini Vama (i možda ostalim župljanima) aktualnijima i razumljivijima. Ipak možemo ponoviti preporuku i poziv – ne zapovijed – pape Franje koji je u katehezi na općoj audijenciji srijedom 7. veljače 2018. uputio poruku i svim propovjednicima – đakonima, svećenicima i biskupima – nastavljajući svoj niz nagovora o misi govoreći o »liturgiji riječi, evanđelju i homiliji«, a taj tekst možete pronaći i na internetskim stranicama Svete Stolice (i u hrvatskom prijevodu). Iz duže kateheze samo ističemo da je Sveti Otac povezao evanđelje i homiliju navodeći da »na misi ne čitamo evanđelje da bismo saznali kako se što dogodilo, nego slušamo evanđelje da bismo postali svjesni da je ono što je Isus nekoć činio i govorio doista živa riječ«. »Isusova riječ koja je u evanđelju živa je i ulazi u moje srce«, a kako bi »poslao svoju poruku, Krist se služi i riječju svećenika koji, nakon evanđelja, drži homiliju«, koju je živo preporučio Drugi vatikanski koncil kao dio liturgije. »Homilija nije prigodan govor, nije ni kateheza poput ove moje, ni predavanje. Homilija je nešto drugo. Što je homilija? Ona je ‘odgovor u onom razgovoru koji je već započeo između Gospodina i njegova naroda’, kako bi našao svoje ostvarenje u životu«, napomenuo je Papa i podsjetio da je u svojoj pobudnici »Radost evanđelja« govorio baš o tom liturgijskom kontekstu koji »zahtijeva da se propovijed usmjeri u zajednicu, ali i propovjednika prema zajedništvu s Kristom u euharistiji koja može preobraziti život«.
»Tko drži homiliju, mora dobro izvršiti svoj zadatak – onaj koji propovijeda, svećenik ili đakon ili biskup – pružajući pravo služenje svima koji sudjeluju na misi, ali i oni koji je slušaju moraju izvršiti svoje. Prije svega poklanjajući potrebnu pozornost, zauzimajući ispravno nutarnje raspoloženje, bez prethodnih očekivanja, znajući da svaki propovjednik ima kvalitete i ograničenja. Ako ponekad i postoji razlog za dosađivanje zbog preduge homilije ili homilije koja nije dobro usredotočena ili koja nije razumljiva, ponekad je zaprjeka predrasuda. Tko drži homiliju, mora biti svjestan da ne čini nešto vlastito, nego da propovijeda dajući glas Isusu, propovijeda riječ Isusovu. Homilija mora biti dobro pripremljena, mora biti kratka, kratka!« rekao je Papa i upozorio da »neki vjernici za vrijeme homilije zaspe, drugi razgovaraju ili izlaze zapaliti cigaretu«. Zato je još jednom ponovio: »Stoga, molim vas, neka homilija bude kratka, ali neka bude i dobro pripremljena. A kako se priprema homilija, dragi svećenici, đakoni, biskupi? Kako se priprema? Molitvom, proučavanjem Božje riječi iz koje se izvlači jasna i kratka sinteza. Molim vas, ne smije trajati dulje od deset minuta. Zaključno možemo reći da u liturgiji riječi, po evanđelju i homiliji, Bog razgovara sa svojim narodom, koji ga sluša pažljivo i s poštovanjem te ga, istodobno, priznaje prisutnoga i djelatnoga.«
