U župnoj crkvi Uznesenja BDM u Pregradi u petak 19. lipnja predstavljena je knjiga »Svjedoci Radosne vijesti u hrvatskom narodu« Tomislava Krušlina i Sabine Marunčić. Knjigu su predstavili mons. Ivan Miklenić, glavni urednik Glasa Koncila, koji je knjigu izdao, i dr. Valentina Mandarić, predstojnica Ureda za vjeronauk Zagrebačke nadbiskupije. Programom je moderirao Zdenko Kobeščak, ravnatelj OŠ Stjepana Radića u Brestovcu Orehovečkom, a u glazbenom dijelu sudjelovali su klapa »Kmeti« i zbor mladih »Kyrie«.
Na početku se gostima obratio pregradski župnik Ivan Mikec te svima zaželio dobrodošlicu u »zagorsku katedralu«. Naglasio je da se hrvatskomu narodu nudi »bibliografska knjiga hrvatske svetosti« koja ima sjedinjene sve uzore vjere našega patničkoga naroda te je zaželio da knjigu »Svjedoci Radosne vijesti u hrvatskom narodu« ima svaka katolička obitelj.
Mons. Miklenić nadovezao se na misao župnika Mikeca ističući da svaki narod na kugli zemaljskoj ima pripadnike na koje je osobito ponosan jer su se iskazali u svojim ostvarenjima na »duhovnom, materijalnom ili pak razonodnom području«. Knjiga »Svjedoci Radosne vijesti u hrvatskom narodu« upravo prikazuje velikane duha hrvatskoga naroda u osobama svetaca, blaženika, službenika Božjih, osobama koje su dale poseban pečat duhovnosti u hrvatskom narodu te osobama koje se smatra da su osobiti svjedoci vjere u hrvatskom narodu i za koje se očekuje da bi mogao biti pokrenut službeni postupak njihova proglašenja blaženima. Svoju poruku završio je riječima da knjiga odiše »informativnošću, jednostavnošću i razumljivošću te pruža svakomu čitatelju izvrsnu priliku za osobno obogaćenje, bilo intelektualno bilo duhovno, te izazov za promišljanje i, možda, novo vrjednovanje svoga osobnoga životnoga puta«.
Dr. Mandarić osvrnula se na naslov knjige koji »integrira tri stvarnosti« u međusobnu korelaciju: radosnu vijest, svjedoke i hrvatski narod. Naime, autori su vjeroučitelji koji su službeni svjedoci radosne vijesti, a prvotni su adresati učenici osnovne i srednje škole jer je u početku dio knjige bio građa za natjecanje iz Vjeronaučne olimpijade učenika osnovnih i srednjih škola (2018./2019.).
Tako su učenici bili »prvi i najvažniji recenzenti knjige«, a budući da je građa »njima bila zanimljiva, zašto to ne bi bila nama odraslima«. Promišljajući nad knjigom, dr. Mandarić postavila je pitanje: »Ima li smisla govoriti o svetosti djeci i mladima u vrijeme kad im se nude brojni uzori, modeli, influencerice i influenceri?« te odmah i odgovorila: »Isplati se jer je svetost najsavršeniji oblik ljudskosti – po uzoru na Krista.« Pozivajući prisutne na život svetosti, sestra je istaknula da u životopisima hrvatskih ugodnika Božjih uočavamo njihove »ljudske i kršćanske vrjednote koje su i danas veoma aktualne i potrebne: međureligijski dijalog, ekumenizam, praštanje, pomirenje, briga i skrb za bolesne i siromahe, poštovanje ljudskoga dostojanstva, slobode savjesti, istinsko domoljublje, bogoljublje i čovjekoljublje«. Rečeno suvremenim žargonom: »Svetost je uvijek in!«
Sabina Marunčić istaknula je poveznicu te knjige, a to su »različitost temperamenata autora« i podneblja Dalmacije i Zagorja te sjedinjenost u zajedništvu prema »vjeronaučnom pozivu i vjeronaučnoj olimpijadi na kojoj vjeroučenici i vjeroučitelji pokazuju svoju razinu ljudske i kršćanske zrelosti«. »Mi kao autori to smo već odavno prepoznali.«
Tomislav Krušlin zahvalio je svima koji su pridonijeli da knjiga doživi svoje izdanje ili su omogućili večer zajedništva. Naglasak je stavio na zahvalu dragomu Bogu koji se poslužio ograničenim sposobnostima autora za nastanak toga »skromnoga djela o svetosti i svetcima kako bi sebe i svakoga dobronamjernika ohrabrili da je moguće ostvariti svetost i u 21. stoljeću«. Svoje je misli na kraju povezao s mislima dr. Mandarić da ni jedan svetac ne nalikuje na drugoga, ali je svima Isus Krist bio sve. »Taj Krist služio se ograničenim sposobnostima svetaca i njihove slabosti pretvorio u jakost kako bi ih pretvorio u neustrašive svjedoke evanđelja.« Sve prisutne pozvao je da usmjere svoj pogled na Isusa, da od njega sve primaju i sve vraćaju njemu jer on je naš put svetosti.
Ravnatelj Kobeščak zaključio je večer riječima: »Dionici smo predivne pregradske večeri i naša je obveza da bibliografsko djelo o svetosti proučavamo te u njemu pronalazimo Božje ugodnike kako bismo ih svojim životom nasljedovali.« (Bernard Hostić)
