»Stanična dioba vrsta je biološkoga procesa u kojem se roditeljska stanica dijeli u dvije ili više stanica kćeri«, definicija je svagdašnjih događanja diljem svijeta, koje je nemoguće ni približno izbrojiti i odrediti, no koji su unatoč silnoj brojnosti skriveni od očiju javnosti i potpuno nepoznati širokim slojevima ljudi osim rijetkim znanstvenicima/biolozima. Ta su zbivanja temelj cjelokupnoga života, ljudskoga, životinjskoga i biljnoga, na trećem planetu po udaljenosti od Sunca zvanom Zemlja, nastalu prije otprilike 4,5 milijardi godina. Istina, kao i kod mnogih drugih pojavnosti, osim njezine nadasve korisne i nezamjenjive pozitivne uloge u održivosti života, postoji i »druga strana medalje« jer npr. znanost još uvijek nije uspjela zaustaviti dijeljenje stanica raka, tek ga usporava različitim medicinskim metodama i ljekovitim biljkama, kao što je to npr. grm ortosifon s bijelim i ljubičastim cvjetovima, no on raste prilično daleko za Hrvate – u jugoistočnoj Aziji. Spomenuto biologijsko-medicinsko, čitateljima zasigurno nimalo zanimljivo, »mrcvarenje« o dijeljenju može postati puno zanimljivije ako dobije predznak »crkveno« dijeljenje. Potrebno je tek zaputiti se od središta Splita prema Podstrani, općinskom središtu udaljenom 7-8 km jugoistočno, smještenom u podnožju impozantnoga planinskoga masiva Mosora. Grad s nešto više od 10 000 stanovnika čine naselja Gornja Podstrana, Grbavac, Grljevac, Miljevac, Mutogras, Sita, Strožanac Donji, Strožanac Gornji, Sveti Martin i Žminjača. U sadašnjoj katastrofalnoj demografskoj slici zanimljiv i svakako jedan od najvažnijih podataka prvo je mjesto općine Podstrana u Hrvatskoj po 2 do 3 puta više novorođenih nego umrlih godišnje, čime je apsolutni rekorder u odnosu na sve ostale gradove i općine.
O čemu je konkretno riječ? Nekada jedinstvena župa Gospe od Zdravlja u Podstrani, kao roditeljska matica, zbog pastoralnih je potreba 8. prosinca 1995. podijeljena osnutkom nove župe Gospe u Siti na zapadnom dijelu mjesta, dakle, na dvije stanice i na korist cijeloga tijela Crkve i svih njezinih udova – vjernika. Za prvoga župnika imenovan je don Ante Čotić, koji je dotada obnašao službu župnoga pomoćnika. I prije je bilo pokušaja da se na predjelu Strožanca osnuje samostalna župa jer je naselje stalno raslo naseljavanjem obitelji iz Hercegovine, imotskoga kraja i drugih bližih i daljih mjesta, kojima je župna crkva bila prilično udaljena. Nažalost, u tome se nije uspjelo jer su neki domaći pojedinci u tome vidjeli razbijanje Podstrane, no s vremenom je sve došlo na »svoje mjesto« pa je prevladala svijest o potrebi i korisnosti nove župe, i u crkvenom, ali i u općedruštvenom smislu. Danas se svi slažu da Podstrana nije više maleno poljičko selo, nego veliko i moderno prigradsko naselje, koje je postalo općina, a dvije su župe nužnost. Župnik se najprije smjestio u unajmljenom stanu, a župnom je crkvom proglašena stara crkvica Gospe od Siti, koja vuče korijenje još iz 11. st. Za blagdana i većih slavlja liturgija je slavljena najprije u crkvenom dvorištu ili u atriju osnovne škole, sve dok nije napravljena kripta nove crkve. Već dulje župljani i jedne i druge župe surađuju, žive skladno i međusobno se pomažu, jednako kao i župnici. Osim toga, suradnja je sa svim tijelima općine i sadašnjim načelnikom Mladenom Bartulovićem više nego primjerna pa sve skupa spomenuto ozbiljno dovodi pod upitnik staru latinsku uzrečicu: »Divide et impera/Podijeli pa vladaj!«
Iz smjera Splita kod natpisa »Podstrana« posjetitelje s desne strane ceste dočekuje kip sv. Antuna Padovanskoga s Djetetom Isusom u ruci, a u istoj ravni na drugoj strani Ulica Gospe u Siti vodi prema podnožju planine dublje u mjesto i do, nije teško pogoditi, istoimene župne crkve. U ulici se nalazi novoizgrađena škola, a na vanjskom zidu športske dvorane nacrtani su golem vukovarski toranj, simbol stradanja Grada heroja, grb 4. gardijske brigade, u kojoj su, očito, tamošnji otčevi sa sinovima ne tako davno krv prolijevali i živote dali za »slobodu časnu«, zatim kninska tvrđava na kojoj se vijori hrvatska zastava i križ s hrvatskim pleterom s Višeslavove krstionice, s natpisom: »Vukovar, Knin, Škabrnja – nikad Podstrana zaboravit neće«! Tako se uči djecu o hrvatskoj povijesti i Domovinskom ratu na svakidašnjem satu povijesti, a Podstrana može po tome biti ne samo ponosna, nego i primjer cijeloj Hrvatskoj. Na malenom trgu ispred škole podignut je 2007. spomenik s križem u čast poginulim poljičkim junacima u borbi protiv Napoleonove vojske, koja je okupirala to područje g. 1807.
Doista plijeni ljepotom novoizgrađena crkva sa župnim stanom i pastoralnim centrom, odmah uz staru crkvicu Gope od Siti, što je plod nastojanja bivšega župnika Čotića, koji je također izvrsno formirao i tamošnju vjerničku zajednicu. Crkveno dvorište još je uvijek veliko gradilište, no čekala se suglasnost Konzervatorskoga odjela u Splitu jer je cijeli lokalitet na nekadašnjem groblju i prostoru još ranijega, antičkoga nalazišta, pa se svi radovi odvijaju uz stalan arheološki nadzor i usku suradnju s arheološkom i konzervatorskom strukom. Uostalom, nikoga ne bi trebalo iznenaditi bogatstvo hrvatskoga priobalja antičkim ostatcima, pa se tako i na području župe nalaze mnogi ostatci iz vremena rimske vladavine, kao što je velika seoska vila (villa rustica) po kojoj je kasnije predio oko nje prozvan Polača, od lat. riječi »palatium«, što znači palača, nadgrobni spomenici, grobovi, kao i temelji starokršćanske crkve. Očekivano, to je područje bogato i kršćanskim ostatcima, od kojih, uz ostale, vrijedi spomenuti crkvu svetoga Jurja na obližnjem brdu Perunu, za koju se smatra da je izgrađena prije 10. stoljeća, ili župu u nekadašnjem Opaćem Selu, ispod brda, koja se spominje 1495.
Sadašnji župnik don Ante Vranković umješno i uspješno, na sebi svojstven način, prilično opušteno, ali pravedno, s mjerom humora, ali ozbiljno o ozbiljnom, pristupačno i pomalo boemski, ali nadasve jasno i inspirativno, plovi povjerenom mu »lađom« između svih suvremenih »Scila« i »Haribda«. Rođen je 1971. u župi sv. Luke ev. u Trnbusima u Poljičkoj zagori u općini Omiš, gdje je završio osnovnu školu, a gimnaziju i bogoslovni fakultet u Splitu. Za svećenika je zaređen g. 1996., nakon čega je bio kapelan u Splitu te župnik u nekoliko župa imotskoga i sinjskoga kraja, pa župnik u splitskim Pujankama, gdje je ostao devet godina, a 2014. došao je u Podstranu, naslijedivši spomenutoga svećenika Čotića, sadašnjega župnika u Kaštel Gomilici. Lako je zaključiti da je riječ o svećeniku koji nadasve voli svoj poziv, a to je prvi preduvjet za dobra i plodonosna pastoralca, što njegovi župljani itekako dobro osjećaju. I zato je, pučki rečeno, »pravi čovjek na pravom mjestu« jer župa okuplja oko 5800 vjernika, stalno raste, što pokazuje i statistika po kojoj je prošle godine bilo 47 krštenja, 14 sprovoda, 65 prvopričesnika, 63 krizmanika i 13 vjenčanja. Zato u župi stalno nešto »vrije«, svaki se dan nešto događa. Župnik Vranković je, uvjetno rečeno, sam jer u župi nema ni redovnica ni kapelana. No zato je okružen zauzetim suradnicima, u svakom trenutku spremnima pomoći, u koje ima povjerenje i koji s velikim žarom ugrađuju sebe, vrijeme i trud u dobrobit župne zajednice, okupljajući suradnike sklone određenoj aktivnosti, a one su doista raznovrsne i obuhvaćaju sve vjerničke naraštaje.
Jedan u nizu aktivnih, dr. Andrija Babić, 30-godišnji liječnik, rođen u Runovićima kod Imotskoga, zaposlen je u Zavodu za hitnu medicinu Splitsko-dalmatinske županije, oženjen je i sa suprugom Darijom, vjeroučiteljicom, ima dvoje djece u dobi od 3 i 5 godina, a u župi, »uza sve što don Anti triba«, kako doslovce ističe, voditelj je obiteljske zajednice. »U Splitu sam pohađao fakultet, a u Podstranu sam došao nakon ženidbe prije šest godina. Sa željom da se mlađe obitelji bolje upoznaju, susretnu, međusobno obogate i pomažu, don Ante je predložio osnutak obiteljske zajednice u župi, što je naišlo na dobar odaziv. Jednom mjesečno, a neki put i češće, nađe se 20-ak i više bračnih parova. Susret nam započne molitvom, kratkim duhovnim nagovorom te onda krene opušten i nevezan razgovor. Iskreno, mnogo mi znači to naše druženje jer otvoreno razgovaramo o svim temama i problemima. Svakako nas sve raduje činjenica da se broj sudionika susreta stalno povećava, što je, uz ostalo, jasan pokazatelj da mladi ne odlaze i ne napuštaju naše mjesto. Turizam je pozitivna ‘konstanta’ u zapošljavaju, ali mnogi imaju radna mjesta i u obližnjem Splitu.«
Kristina Zubić, 24-godišnja članica velikoga župnoga zbora, ali i voditeljica zbora mladih, govori: »Nisam glazbeno školovana, ali sam tu ‘žicu’ dobila od bivšega voditelja zbora don Ivana Urlića, od kojega sam nekako primila tu ‘voditeljsku palicu’. Zbor ima 20-ak članova, a instrumentalna su nam pratnja akustične gitare, violine, klavijature i priručni bubnjevi ‘bongo’. Na misi je redovito svake nedjelje u 19 sati. Spomenula bih da smo dobili godišnju općinsku nagradu za naš trud u okupljanju mladih, što nam je priznanje da smo korisni i u crkvenom i u općedruštvenom smislu. Osim toga, članovi zbora rado pomažu i našim župnim animatoricama u njihovu radu s djecom u različitim radionicama. Probe imamo svakoga tjedna četvrtkom i redovito nastupamo na nedjeljnim večernjim misama. Svakako treba spomenuti i dječji župni zbor koji također ima redovite tjedne probe i koji nastupa na nedjeljnim misama u 11 sati.«
Josipa Šarčević studentica je druge godine ranoga i predškolskoga odgoja i u slobodno se vrijeme trudi što više pomoći župnoj zajednici. »Počela sam kao voditeljica čitača, a nastavila svoj doprinos preko animatora s kojima sam tijekom godine održavala susrete za djecu i pomagala u pripremi prvopričesnika. Uza sve to doveli smo u župu akciju ’72 sata bez kompromisa’ u kojoj sam sve godine sudjelovala kao koordinatorica. Taj nam je projekt također pomogao da se približimo potrebitima naše župe, koje smo nastavili posjećivati tijekom godine i pomagati im. Želja mi je još dugo ostati aktivna u župi i uz nove aktivnosti, koje će, nadam se, zaživjeti, privući još više mladih kako bi i oni shvatili koliko naša mala djela drugima znače puno.«
Na zapadnom ulazu u Podstranu pozornost putnika plijeni spomenik sv. Antunu Padovanskomu, zaštitniku mjesta, rad akademskoga kipara Kažimira Hraste. Podstrana je, naime, općina u Hrvatskoj koja je svoju neovisnost o Splitu proglasila 13. lipnja 1993., upravo na blagdan jednoga od najpopularnijih katoličkih svetaca, franjevca rođena 1195. u Portugalu, a preminula u Padovi 1231., po čijem su se zagovoru dogodila i događaju se brojna čudesa.
Nikolina Alerić, 25-godišnja apsolventica na kineziologiji, i Ana Terzić, 22-godišnja studentica treće godine računalstva, animatorice su za djecu. »Tijekom cijele godine svake subote okupljamo djecu. Ispočetka ih je bilo 30-ak, a sada se broj udvostručio, no nismo same jer nam pomažu i druge volonterke te nas zna biti i do petero, šestero. Susreti, očekivano, prolaze u izvanrednom raspoloženju, veselju i igri, ali s obveznim molitvenim dijelom. Redovito organiziramo i raznovrsne radionice, kako bi dječja kreativnost došla do izražaja, uvježbavamo predstave za Božić, Majčin dan i sl., idemo na izlete, posjećujemo stare i nemoćne u njihovim kućama i u domovima za starije… Teško je odrediti tko s većim nestrpljenjem očekuje naše susrete, djeca ili mi animatorice!«
Josip Arambašić pohađa treći razred splitske gimnazije »Vladimir Nazor«, a u župi je voditelj ministrantske skupine. »Ima nas 50-ak članova, od najmlađega koji ima pet godina do najstarijega koji je 4. razred srednje. U dogovoru s njima pravim raspored ministriranja te sudjelujem u organizaciji tjednih susreta subotom. Rado s ostalima sudjelujem i u duhovnim obnovama za mlade svaki prvi petak u mjesecu u 20.30 sati. Lijepo nam je biti skupa i volimo se nalaziti.« Zanimljivo je da je don Ante obukao ministrante u pomalo avangardno odijelo, prepoznatljivo po majicama sprijeda s natpisom župe, a sleđa s umjetnički otisnutim poznatim simbolom »IHS«.
Unatoč godinama, 70-godišnja je Vesna Mudrinić, reklo bi se domaća/autohtona, također neizostavna u župi. U mirovinu je otišla iz robne kuće »Dalma«, sa suprugom ima tri kćeri, koje su im darovale veliko bogatstvo – osmero unučadi. »Volim svoju župu. Članica sam crkvenoga zbora od njegova osnutka. Imamo redovite probe srijedom u 19 sati s našom mladom orguljašicom Gentijanom Carević. Dvadesetak nas je članova.«
Nives Kulić, 54-godišnja majka troje djece i baka dvoje unučadi, potpuno je posvećena obitelji i povremeno tek pomaže suprugu Darku u privatnom uredu. Voditeljica je karitativne skupine. »Krenuli smo s mišlju kako je na tom području potrebno odrediti dan u tjednu kada se netko može ili obratiti za pomoć ili je ponuditi na bilo kakav način. Izravno stalno aktivnih nas je petero, ali u biti nas ima više jer neki se izmjenjuju, dolaze povremeno, javljaju se za konkretne akcije itd. Odmah moram reći da naglasak nije na klasičnom siromaštvu i neimaštini, nego više na osamljenosti jer naš don Ante ima savršenu sliku o potrebama određenoga broja naših župljana pa ga mi u dogovoru s njime nadopunjujemo. Nastojimo da svekolika pomoć potrebitim obiteljima i pojedincima ne bude samo za velike blagdane, nego da ona bude stalna. Od velike su nam pomoći mladi koji posjećuju brojnije obitelji, kojih, hvala Bogu, ima u našoj župi, a čak i djeca sa svojim animatorima, tako da, zvuči kao samohvala, naši župljani svih naraštaju imaju prilično dobar osjećaj za karitas!«
Petar Danolić, 58-godišnji građevinski inženjer rođen u Biskom, naselju u Cetinskoj krajini, u Zagori, koje pripada gradu Trilju, u mirovinu je otišao iz tamošnje Županijske uprave za ceste, a prije toga dugo je radio u splitskom Građevinskom institutu. Sa suprugom Ljiljanom rođenom u Krilu Jesenicama doselio se u Podstranu g. 1981. Imaju dvoje djece, sina i kćer, koji su ostali u mjestu, od kojih imaju petero unučadi. Član je župnoga vijeća, s naglaskom na izgradnju nove crkve i pastoralnoga centra od početaka g. 1995., kao član župnoga Odbora za izgradnju. Bio je konkretno nadzorni inženjer skupa s inženjerom Stipom Mudrinićem i arhitektom Nenadom Ugrinom.
Iva Devčić ima 80 godina, udovica je, ali ima kćer, zeta i dvoje unučadi. Živjela je i radila u Njemačkoj, gdje je stekla i mirovinu, ali se nakon dugo godina vratila u Dalmaciju, kao majci svojoj, kako to prilično emotivno, ali smireno i zadovoljno govori. U crkvenom je zboru, voli susrete, ljude koji je okružuju i zahvaljuje Bogu na svim darovima koje joj je u izobilju podijelio. Ne voli spominjati, ali župljani svjedoče da je kupila orgulje za crkvu, što nije bio mali izdatak, i često donira za crkvene potrebe. Posebice ističe kako u župnoj crkvi bude klanjanje Presvetom četvrtkom poslije mise.
Još je mnogo zauzetih župljana koji zavrjeđuju da ih se spomene jer neke aktivnosti nisu ni spomenute, no najbolje je posjetiti ih i osjetiti njihovo vjersko i nacionalno »bilo«. Jedno je sigurno, svatko će nakon toga rado poželjeti biti okružen takvim susjedima, prijateljima i znancima te biti dio takve vjerničke zajednice kao što je to Gospa u Siti u Strožancu – Podstrani.
Povijest Podstrane zlatnim slovima bilježi »jedno od najvećih imena«, kako to donosi mrežna stranica Osnovne škole Strožanac, koja se nalazi na području župe Gospe u Siti, njihova sumještanina župnika don Petra Cara. Cijeli je svećenički vijek u Podstrani od 1906. uložio u dobrobit mjesta, kako na vjerskom tako i na društvenom, kulturnom, prosvjetnom i gospodarskom području. Već godinu dana nakon dolaska osniva Hrvatsko katoličko izobrazbeno društvo, zatim organizira i gradi čitaonicu, u kojoj je djelovala i kazališna skupina, utemeljuje Poljičku seosku blagajnu, koja je mještanima davala vrlo povoljne namjenske kredite za podizanje privrednoga života mjesta. Inicirao je i organizirao radove na proširenju pristaništa, kupovao velike komplekse zemljišta i potom ih bez naknade davao mještanima na obradu, što su oni rado prihvaćali jer je svaka parcela imala vodu, uspio se dogovoriti da splitska općina uvede u mjesto struju i dr. No sebi je kao prvu i najvažniju zadaću zadao gradnju školske zgrade. Sam je odredio lokaciju, na raskrižju svih seoskih ulica gdje je djeci bio pristup najprikladniji, te je tako izgrađena kamena školska zgrada u Podstrani, koja je 1908./1909. primila prve učenike u svoje učionice. Iscrpljen i sve više fizički malaksao, povukao se u mir i umro 18. ožujka 1926., a njegovi ga se župljani i mještani sa zahvalnošću sjećaju sve do današnjih dana.
