Svećenik Mladen Štivin, koji je već 10 godina župnik u Voćinu, uz brojne pastoralne obveze pronađe vremena i za očuvanje tradicije i narodne baštine – od Davora, sela u kojem je rođen, do Voćina gdje se spaja bogatstvo u različitosti tradicija Slavonije, Bosne, Srijema i Kosova.
Rijetki su oni koji se danas sjećaju velikih obitelji, nekadašnjih zadruga. Župnik Štivin sjeća se vremena kad ih je u Davoru za obiteljskim stolom bilo čak sedamnaestero. Njegova se obitelj među posljednjima u selu dijelila na manje obitelji.
»Djed je bio glavni u kući i njemu su se polagali računi o svemu. Brinuo se i o konjima, a pomagala mu je baka, kojoj je to bio drugi posao. Prvi je bio briga o svinjama. O kuhinji se brinula tatina tetka – djedova sestra, stara divojka koja se nije udavala. Pomagala joj je moja mama. Njih dvije brinule su se i o kravama. Djedova sestra i moja strina vodile su brigu o čistoći kuće. Poslove u polju obavljali smo zajedno. Rano smo ustajali, a i djeca su imala svoje obveze. U kući se nikad nismo posvađali. Vladalo je zajedništvo, poslušnost, poštivanje starijih. Svaki član obitelji ulagao je sebe u zajednicu i samo tako velike obitelji mogle su živjeti i opstajati«, objašnjava župnik Štivin.
Kad je otišao u sjemenište iz rodnoga sela, osim vjere i odgoja ponio je u srcu i duh tradicije i narodne baštine. Tomu se raduje i danas. »Ovdje u voćinskoj župi djeluju dva kulturno-umjetnička društva: Kulturno-umjetnička udruga ‘Voćin’ koja njeguje slavonsku, šokačku tradiciju i folklor zapadne Slavonije, posebno šetana kola (krivo kolo), te KUD ‘Ćeralije’ u Ćeralijama koji njeguje folklor Hrvata s Kosova. Društva dobro surađuju; npr. kad KUD ‘Voćin’ organizira ‘Voćinsku kestenijadu’, KUD ‘Ćeralije’ pomogne u pripremi i ujedno nastupa na manifestaciji. Folklorni program uvijek je prekrasan jer je svaki stanovnik u Voćin donio dio svoje kulture, baštine i tradicije, od Bosne i Srijema do Kosova, uz našu, slavonsku«, ističe voćinski župnik.
Osim što je zaljubljenik u tradiciju pjesme i folklora, župnik Štivin voli glazbene instrumente, posebno tradicijska puhačka glazbala kojih ima prilično mnogo; starih i novih. On zna svirati čak njih dvanaest. Ističe da svaki instrument ima vijek trajanja, a najbolje se čuva – sviranjem. Žao mu je što neka od tih glazbala u Slavoniji polako nestaju, ali raduje se što su neka oživjela pa se sve češće čuju. Voli gajde, dude, dvojnice, frulice, a podsjetio je i na baranjsku diplicu, instrument koji se pravio od trske ili većega guščjega pera. »Na peru se nekada sviralo i u Davoru. Uglavnom su svirale žene, ali skrivećki, kad su bile same u svom društvu, npr. nedjeljom poslijepodne kad su se družile. Neke sam instrumente učio u Davoru svirati kao dijete, npr. frule i dvojnice (davorački dvojače). Završio sam seminar za sviranje gajda u Gorjanima«, objašnjava.
Svira župnik i neke instrumente Hrvata s Kosova – gajde makedonskoga tipa, šupeljke, kavali. Upitan kako sve stigne s obzirom na vrlo živu i aktivnu župu, rekao je: »Ustajem u 5:45 svako jutro. Najprije molim, zatim popijem kavu, poslušam vijesti, onda me čeka dan ispunjen brojnim svećeničkim obvezama, ali ipak nađem nekakav prostor u kojem dohvatim instrumente. Uvijek su mi u blizini pa u nekoj kratkoj pauzi zasviram«, kaže župnik, koji je imao brojne nastupe od »Noći muzeja« do radijskih postaja i različitih manifestacija, od kojih treba istaknuti onu Hrvata u Mađarskoj. Po potrebi oblači i narodnu nošnju. Kako bi dočarao zvuke bar nekih instrumenata, zasvirao je pred novinarom najprije, onako šokački, gajde, a onda i duduče, frulu Hrvata s Kosova.
