Bilo je ocjena u javnosti da čestitka predsjednika Hrvatske biskupske konferencije zagrebačkoga nadbiskupa Dražena Kutleše predsjedniku Zoranu Milanoviću na ponovnom izboru za predsjednika RH ima značenje pomalo već zaboravljene božićne poruke kardinala Josipa Bozanića o grješnim strukturama vlasti. Ipak, treba upozoriti na određene bitne razlike. Obje su svaka za sebe primjerene vremenu i okolnostima na koje se odnose pa ih treba analizirati i usporediti.
Božićna poruka iz 1997. g. o »grijehu struktura« upozoravala je ondašnju vlast da grijeh nije samo osobni čin, nego da grijeh može biti i posljedica skupnoga djelovanja u političkom, dakle društvenom grijehu protiv općega dobra i pravednosti u različitim područjima prava građana, ljudskih prava i postupaka političkih, gospodarskih, sindikalnih i drugih struktura.
Takva griješenja označena su kao »grijeh struktura«, iako se zapravo radilo o »strukturama grijeha« u kojima pojedinci, djelujući osobno u strukturama vlasti, griješe prema građanima ili pojedinim skupinama, skrivajući svoju grješnu osobnost iza tobožnjih viših interesa vlasti, naroda ili države. Međutim, takvim poopćavanjem grijeha kao kolektivnoga čina neimenovanih osoba ekskulpiraju se grješni pojedinci, iako je grijeh u biti uvijek individualan i dakle uvijek konkretan, pa se na njega, kad se pojavi, mora uvijek pojedinačno upozoravati, a ne općenito. Naime, iza svakoga grijeha stoji uvijek osoba s imenom i prezimenom, ali može stajati i čitav skup pojedinačnih osoba. Zato je božićna poruka iz 1997. g. bila ne samo upozorenje, nego i prigovor tada grješnim političkim strukturama te je pozitivno odjeknula u javnosti.
Nažalost od tada pa do danas vladajuće strukture nisu shvatile da priznavanjem pogrješke ili zablude ne gube svoju vjerodostojnost, ni ugled ni autoritet, pa se i dalje nastavljalo s nepriznavanjem ili odbijanjem odgovornosti unatoč činjenici da je odgovornost prvi uvjet demokracije.
Dakle, dok je božićna poruka »o grijehu struktura« bila neke vrste blago udaranje političara po prstima (packa), za razliku od toga čestitka nadbiskupa Kutleše upućena ponovno izabranomu predsjedniku RH nije bila packa ni kritika vlasti ni bilo kakvo uplitanje u prosudbu kvaliteta izbornih suparnika, dakle nikakvo uplitanje u političku vlast. Čestitka je bila nadbiskupov moralni i ljudski poziv svim političkim strukturama i medijima da javno priznaju i prihvate rezultate izbora kao volju većine građana s izbornim pravom. Bio je to poziv na dijalog bez svađa, bez nametanja i bez podmetanja, dakle bez »fige u džepu«.
Nadbiskup Kutleša čestitkom je poslao poruku svima (politici, građanima i vjernicima) da prihvate dolazak vremena dijaloga naroda, Crkve i politike. Zato izborni gubitnici trebaju shvatiti da nemaju pravo na posredan način obezvrjeđivati ni dovoditi u sumnju, ulogu, položaj i ovlaštenja Milanovića kao Predsjednika RH niti ignorirati volju naroda.
Treba također istaknuti da čestitka nadbiskupa Kutleše ne znači da su nadbiskup i Katolička Crkva u Hrvatskoj »okrenuli leđa Plenkoviću i HDZ-u«. Nadbiskup Kutleša nije tijekom izbora javno govorio za koga treba glasovati, nije komentirao politiku niti je podsjećao na eventualne grijehe prošlosti. Postizborna je čestitka normalno, pristojno iskazivanje i poziv na ljudsko i kulturno ponašanje.
Nažalost neki mediji i pojedini političari namjerno ili iz neznanja ne shvaćaju značenje izbora i papagajski naglašavaju da je pobjeda Milanovića posljedica loše izborne kampanje protukandidata. Time ne samo da umanjuju vrijednost Milanovića kao političara, nego istodobno nisu svjesni da vrijeđaju volju većine biračkoga tijela. Mnogi žele vidjeti politiku tamo gdje je nema. Zato treba naglasiti da nadbiskup Kutleša svojom čestitkom izbornomu pobjedniku nije okrenuo leđa nikomu i da kao prvi čovjek Katoličke Crkve u Hrvatskoj ostaje uz narod i da poštuje volju toga naroda.
