»To mora da je bio anđeo!« usklik je što katkada i kao šaptaj prati neočekivane prizore i neobjašnjive pripovijesti. Židovski pobožni spisi otkrivaju da se istovjetan uzdah otimao još i Izraelcima zanesenim Pismom, i to toliko često da su duhove iznalazili i gdje im nije bilo mjesta. No premda su čilo zamišljali anđele kako Adamu u Edenu pripremaju roštilj ili Esteri u Perziji urešuju lice, u nekim očitim prigodama na njih nisu ni pomišljali. Tako ni na kolima s ognjenom zapregom na kojima »Ilija u vihoru uziđe na nebo« nisu, čini se, razaznali anđeoske vozare. Ako ih na anđele nije uputilo kasnije Ezekielovo viđenje »kola Gospodnjih«, čija kerubinska krila lepeću oko ognja »kao silan vihor«, trebalo ih je na njih upozoriti već i Elizejevo svjedočanstvo: »Kola Izraelova i konjanici njegovi!« Elizej će, naime, i svoje drugo viđenje ognjene konjice protumačiti kao pojačanje iz redova nebeskih ratnika.
»Ratnik duha« – laskali su brojni suvremenici slikaru Nikolaju Konstantinoviču Rerihu više zbog njegova eksperimentiranja s teozofijom i budizmom negoli zbog dviju tisuća njegovih slikarskih meditacija nad Himalajom. Ali u laski je bilo i ponešto istine.
Nije to bilo tek proroštvo da će rat između ruskoga simbolista i Pravoslavne Crkve potrajati i nakon slikarove smrti; Rerihova platna daju pronići da se on i u nutrini hrvao s duhom kršćanstva. Plod jedne od rijetkih borba u kojoj je taj duh ipak nadvladao nad duhom »novoga doba« ujedno pripada rijetkim prikazima Ilijina anđeoskoga uznesenja. No tempera »Prorok Ilija« umnogome odskače i od grozničave hladnoće ostatka Rerihove »svetačke« dionice. Na slici na kojoj nema ni prenaglašenih forma ni premoćnih kontrasta sve je, naime, zahvaćeno mističnim plamenom: kola i konji, anđeo i Ilija, nebo i zemlja, čak i rijeka Jordan. A sve je istodobno – mirno.
Dok je plamen sovjetske okupacije 1945. zahvaćao crkve u Karpatskoj Ruteniji, novi vladika Mukačeva Teodor Jurij Romža shvatio je da mu je nadvladati svaki nemir. Pa kada su blaženiku što će skončati 1947. – baš kao i Nikolaj Rerih – Sovjeti zaplijenili automobil, on nije ni ustuknuo ni utekao: mlađahni biskup Rusinske grkokatoličke Crkve u pastirski je pohod krenuo na kolima s konjskom zapregom. I više nego njegovo othrvavanje pritiscima da uskrati poslušnost papi, Romžini su posjeti izgladnjelim obiteljima i izgnanim svećenicima komuniste zgrozili toliko da su ga naumili ubiti baš na taljigama. Za razliku od svojih konja, taljigaš je preživio inscenirani sudar s kamionom prerušenih vojnika, pa čak i naknadno premlaćivanje. A tko zna nisu li njegove posljednje riječi – »O, Isuse!« – i lažnoj medicinskoj sestri što ga je za oporavka u bolnici otrovala plinom dale pronići: »To mora da je bio anđeo!«
