Hrvatska je na samom vrhu Europe po konzumiranju opijata među mlađom populacijom. To je još jedna od statistika koja, nažalost, pokazuje da je Hrvatska vrlo često pri vrhu Europe, ali ne po dobrim rezultatima, nego po izrazito negativnim pojavama. Statistike koje se bave ovisnostima apsolutno su poražavajuće i pokazuju da mladi u Hrvatskoj konzumiraju previše alkohola, duhanskih proizvoda i opijata. Za ovisnosti se već odavno zna da su ključan čimbenik koji izaziva urušavanje cjelokupnoga društva. Iako smo danas spojeni s cijelim svijetom i sve su nam informacije na dohvat ruke, mi se i dalje ne koristimo njima na pravi način te ne uspijevamo prevencijom spriječiti razne oblike ovisnosti. Štoviše, »uspjeli« smo pretjerati čak i u uporabi tehnologija te smo izazvali sasvim nove pojave u medicini. Dakako, nije riječ samo o Hrvatskoj i »hrvatskom problemu«, nego o pojavi svjetskih razmjera. Jer, osim što smo u potpunosti umreženi, uhvatili smo se u mrežu ovisnosti o – mreži, tj. internetu, a promijenilo se i mnogo toga što se tiče naših izbora uporabe novih medija općenito. Sve nam je pruženo, a mi samo trebamo pružiti ruku i uzeti ono što želimo. No ljudska priroda sklonija je stalnomu ponavljanju istih pogrješaka i umjesto da posegnemo za onim što je dobro i da se pri tome ponašamo umjereno, mi biramo negativne sadržaje te upadamo u probleme ovisnosti koji nanose štetu ne samo nama, nego i našim najbližima i društvu. Trebali bismo se stoga vratiti sebi kao slici Božjoj i razmisliti o svojim postupcima. A da bismo to mogli, moramo se vratiti svojemu Izvoru i Početku, moramo se okrenuti Gospodinu, da ne bismo stalno bježali od vlastitih problema i briga, jer nas taj bijeg nagoni na donošenje pogrješnih odluka.
Ubrzani stil života i brza modernizacija u svijetu imaju pozitivne i negativne utjecaje na ljudske živote. Napredak tehnologije uvelike je olakšao život, ali i donio veću razinu odgovornosti. Tako su ljudi sve više izloženi stresu i suočavanju s teškim životnim okolnostima na poslovnom i privatnom planu. Većina ljudi bori se s teškoćama koje im život nosi, no postoje i oni koji odlučuju sreću potražiti u ilegalnim sredstvima za »stvaranje sreće«. Od prvoga puta za lagani odlazak »u bolji život« do teškoga robovanja određenoj količini tvari koju moraju unijeti u svoj organizam kako bi zadovoljili novonastale potrebe. To je put koji prolaze ovisnici kad padnu u okove droge. Ona ih udaljava od obitelji i pravih prijatelja, ali i od Boga. Ona postaje njihovo zlatno tele kojemu posvećuju svoj život. No iz svih teškoća postoji izlaz. U njihov svijet samoće treba uvesti njihovu novu obitelj. Obitelj unutar koje će se osjećati sigurno i prihvaćeno te spremno za okretanje nove životne stranice. Još veći poticaj bit će saznanje da su pripadnici te obitelji već prošli borbu s ovisnošću iz koje su izišli kao pobjednici. Te obitelji stvaraju se u tzv. komunama za liječenje od ovisnosti. U odvojenosti od onoga što je prije bio »njihov svijet« ovisnici pokušavaju vratiti svoj zalutali život na pravu stazu. To ostvaruju fizičkim radom kojim osiguravaju sve što im treba materijalno, ali u duhu se jačaju i rastu u suradnji s ljudima unutar zajednice. Zajednica je mjesto gdje – neki prvi put u životu – upoznaju pravi Put, Istinu i Život te shvaćaju da ipak nikad nisu bili sami, nego nisu željeli prihvatiti Onoga koji je uvijek ne bilo kakvo, nego – pravo društvo.
U Hrvatskoj osim već poznate zajednice »Cenacolo« postoji još osam registriranih zajednica za liječenje od ovisnosti. Većina njih temelji se na odvikavanju te prolasku kroz proces resocijalizacije kako prilikom vraćanja u »vanjski svijet« njihovi dotadašnji članovi ne bi otišli na krivu stranu. A kada se vrate među nas, u naša društva, u taj »vanjski svijet«, potrebna im je i naša pomoć kako bi se opet mogli osjećati živim članovima zajednice.
Postoje dokazi da su još oko 5000. godine pr. Kr. Sumerani uzimali opijume. Danas, u 21. stoljeću, u zapadnom svijetu ovisnost je nažalost postala dio svakodnevice. Razne su vrste ovisnosti. Postoje legalna sredstva koja uzrokuju ovisnost, poput alkohola i nikotina, ali mnogo veći problem stvaraju ilegalna sredstva, kao što su marihuana, kokain, heroin.
Posljednjih godina u Hrvatskoj sve se manje rabi heroin, a sve više kanabis, kao i neke nove droge. Tako bar pokazuju izvješća Ureda za suzbijanje zlouporabe droga. Najlakše je kupiti marihuanu, koja je dostupna gotovo svima, pa čak i maloljetnicima, što stvara poseban problem jer su upravo mladi u dobi između 14. i 21. godine najrizičnija skupina.
Europsko istraživanje ESPAD iz 2015. godine iznjedrilo je zanimljive, ali ne tako dobre rezultate. Naime, trend pijenja i pušenja kod adolescenata se smanjuje, ali sve više konzumiraju nove droge. Hrvatska se po konzumaciji ilegalnih droga nalazi iznad europskoga prosjeka.
Što se tiče Europe, čak 22 posto učenika navodi da je barem jednom u životu probalo drogu, a najčešće je to kanabis. Tako 16 posto učenika kaže da su uzimali kanabis barem jednom u životu, a 7 posto ih je uzimalo kanabis u zadnjih mjesec dana.
U Hrvatskoj je postotak učenika koji su barem jednom probali kanabis viši od europskoga prosjeka – 21 posto, a njih 8 posto uzelo je kanabis u posljednjih 30 dana. Poražavajuća je činjenica da u Hrvatskoj 42 posto učenika smatra da lako ili vrlo lako mogu nabaviti kanabis. Čak 17 posto njih smatra da lako može nabaviti i ecstasy, a 14 posto kokain.
Broj svih liječenih osoba od ovisnosti u 2015. godini u Hrvatskoj je iznosio 7533, što je pozitivan pomak u odnosu na godinu prije, a bitan je podatak da se broj novih osoba u sustavu liječenja smanjuje. Dok je u 2000. godini od ukupno liječenih heroinskih ovisnika njih 40 posto bilo prvi put na liječenju, u 2015. godini samo ih je 2,8 posto na liječenju prvi put. Najviše liječenih ima između 30 i 39 godina i ne smije se prešutjeti činjenica da su to odrasli ljudi koji bi trebali biti u najboljem razdoblju svoga radnoga života, a bore se kako bi uopće mogli »normalno« živjeti.
Mladima u domovini danas je teško. »Pa bilo je i nama prije teško… još i teže«, kazat će oni stariji koji su prošli kroz rat, izbjeglištvo ili komunizam. Ipak, to ne pobija činjenicu da mladima danas doista jest teško. Štoviše, teškoća mladih danas svoje uporište nalazi u okolnostima povrh recesije i besperspektivnosti koje su postojale i prije našega naraštaja. Danas mlade muči zbunjenost i otuđenje.
Digitalni svijet spojio je mlade doslovno na stotinku razdaljine, a jedni od drugih miljama smo daleko u svojim balončićima od piksela. Ne postoji izražena generacijska solidarnost u Lijepoj Našoj. Štoviše, mladi se danas mogu odseliti u mnoštvo zemalja bez ikakve zaprjeke, a mogu i ostati kod kuće. Mogu se školovati, a i ne moraju. Mogu otvoriti vlastit posao, a mogu raditi za druge. Mogu se skrasiti, a i ne moraju. Mogu izabrati spol i rod, pa čak i rasu. Izbor »putova do sreće« je golem, a samo pokoja karta vrijedi. Takvo je stanje depresivno i zbunjujuće te kao da poziva na bijeg. Droga, videoigre, društvene mreže, posao i još mnogo toga postaje put koji vodi u bijeg od stvarnosti – ali samo nakratko. Stoga, u želji za sve više idile postajemo ovisni.
Ipak, vjerujemo da postoji jedna vrsta ovisnosti koja izbavlja iz slijepih ulica života, a to je ovisnost o Bogu. Ovisiti o Gospodinu znači neumornim molitvama stavljati njega u središte svojih briga, muka i teškoća. Ovisnost o Gospodinu nije bijeg, nego ulazak u istinu, a istina je da ga trebamo i to je tako ljudski i predivno. Doista, Bog navodi svaki djelić našega života, samo ako mu dopuštamo – ako ga pozivamo svakoga dana u svakoj teškoći. Ne postoji rješenje za problem mladih a da ga Otac ne zna, ne želi, ne može i ne će ostvariti. On kao Otac želi da se njegova djeca njemu utječu za pomoć. Isus nam govori da se ne bojimo u olujama na moru života jer on utišava valove svojom riječju i svojom ljubavlju. Stoga, kao prvo, valja dnevno moliti i zazivati Gospodina da uđe u naš život trajno, a drugo, mlad čovjek treba posegnuti za bližnjim koji treba baš njega za riječ, pruženu ruku i djelo.
Pojavom novih tehnologija razvile su se i »nuspojave« koje mogu bitno utjecati na naš svakodnevni život. Kao i sa svim ostalim stvarima, ljudi su počeli pretjerivati i u uporabi tehnologije. Sve više korisnika interneta, društvenih mreža i videoigara zapostavlja svoj život u stvarnom svijetu. Dr. Manfred Spitzer, njemački neurolog, prije nekoliko godina objavio je knjigu »Digitalna demencija« u kojoj upozorava na uporabu elektroničkih uređaja. Pojam digitalna demencija označava smanjenje kognitivnih sposobnosti koje je uobičajeno u ljudi koji su pretrpjeli ozljede glave ili pate od psihijatrijskih poremećaja.
Mnogo ljudi, pogotovo u Hrvatskoj, internet ne vidi kao prijetnju. Isto vrijedi i za uporabu elektroničkih uređaja. Mnogo se toga uzima zdravo za gotovo i uopće se ne razmišlja o posljedicama. Prema časopisu »Forbes« ovisnici o internetu imaju veoma izražene promjene u mozgu, i to u dijelovima koji kontroliraju pozornost, koncentraciju i emocije. Također, takve promjene vidljive su u ovisnika o kokainu, heroinu i sličnim drogama.
Osim toga, sve je učestalija ovisnost o društvenim mrežama. Prvo mjesto zauzima najpopularnija društvena mreža – Facebook. Dr. sc. Dubravka Šimunović upozorava da je Facebook besmislena aktivnost koja je za većinu »način da zavire i doznaju što se događa u susjednom dvorištu«. Ovisnost o društvenim mrežama može utjecati na naše raspoloženje tako da se osjećamo depresivno ako nismo dobili dovoljno lajkova ili komentara. Mnogim ljudima je veoma važno da stvore određenu »priču« o sebi koja nužno ne mora biti istinita, ali važno je da se svidi drugim korisnicima.
Mnogi znanstvenici i istraživanja koja se bave internetom, društvenim mrežama i korisnicima upozoravaju na to da se kao ljudska bića nismo veoma dobro prilagodili novim tehnologijama. U svijetu se otvara sve više psihijatrijskih klinika koje se bave problemima koji su vezani uz internetsku ovisnost. Svakako, otvorit će se još mnogo rasprava o toj temi i ciljevima koji se moraju postaviti kako bi se na najbolji mogući način suzbila ovisnost koja posebno pogađa baš djecu, adolescente i mlade.
Još prilikom osnovnoškolskoga i srednjoškolskoga obrazovanja djeci i mladima objašnjavaju se opasnosti droga. Pomoću raznih radionica, a i kao temeljni dio određenih predmeta, prikazuju se različite vrste droga i opijata, kao i posljedice njihove uporabe. Činjenica je da droge uništavaju ljudske živote, obitelji, društvo i da svaka ovisnost vrlo često vodi u smrt.
Medijski prikaz droge, vrsta droge, broja korisnika i uzroka uporabe droge najčešće je analitički. Redovito se govori o brojkama i statistikama – koliko mladih rabi droge, koje se droge najčešće rabe, a često se ti podatci uspoređuju s »lakšim« ovisnostima – ovisnostima o cigaretama, alkoholu i kocki. Takva tematika aktualna je prije i nakon nekih većih događanja koje uključuju mlade ljude – najčešće su to veliki međunarodni glazbeni festivali ili prilikom pojave novih vrsta droga. Posljednjih godina sve se češće izvještava o novim, »pametnim« vrstama droga koje se pojavljuju na tržištu. Te nove droge posebno su opasne jer konzumenti nikada (kao i kod svih ostalih droga) nisu sigurni što se u njima nalazi, kao i zbog toga što su većinom sintetizirane iz različitih kemijskih spojeva koji uzrokuju ekspresnu ovisnost i štetu organizmu. Uz to, sve više takvih opijata pojavljuje se i u »legalnim« oblicima, tj. u raznim osvježivačima zraka koji se prodaju u »smart shopovima«.
Posljednjih godina statistike pokazuju da se novi »trend« u uporabi droga u mladih preselio s »teških« droga na psihoaktivne droge, a najčešće se konzumira kanabis. Iako takve vrste droga spadaju u kategoriju »lakših«, brojke su svejedno zabrinjavajuće – sve više mladih eksperimentira, unatoč svim informacijama koje su im pružene.
Možemo slobodno reći da su ovisnosti đavolje oružje koje u današnje vrijeme uništava mnoge ljude i njihove obitelji. One su prijetnja društvu, ubitačne za moral, ekonomiju i naravno duhovni život. Tako želja za ovisnošću često samo otvara put težim grijesima poput oholosti, lakomosti, krađi i lijenosti. Ovisnost tako postaje idolatrija i za sobom vuče potencijalne negativne posljedice za osobu i ljude oko nje. Nerijetko ovisnici zanemaruju svoje obveze, zloupotrebljuju vrijeme, novac i talent, postaju depresivni, zbog čega su česte svađe u obitelji, rastave brakova, pa čak i samoubojstva. Tako ovisnik u potrazi za bijegom od stvarnosti postaje robom svoje ovisnosti »jer svatko robuje onomu tko ga svlada« (2 Petr, 2, 19).
No što je korijen problema? Biblija objašnjava: »Svakoga iskušava njegova vlastita želja, tako što ga odvlači i mami. Zatim želja, kad postane plodna, rađa grijeh; a grijeh pak, kad je učinjen, donosi smrt« (Jk 1, 14-15). A što potiče želju? Ono čime zaokupimo svoj um. Ako um ne hranimo riječima uskrsloga Krista, podložni smo različitim grijesima i željama. Kršćanski odgovor na problem ovisnosti uvijek je vezan uz Spasitelja koji to ističe govoreći: »Vi, opterećeni, dođite… učite od mene i naći ćete spokoj dušama svojim!« (Mt 11, 28. 29).
Kršćanin se treba i mora suzdržavati od svih ovisnosti. Moramo biti svjesni da one formiraju i mijenjaju čovjekovo raspoloženje i karakter te tako negativno utječu i na živote bližnjih. Osim toga, Bog čovjeku nije namijenio život u ropstvu ovisnosti, nego mu je namijenio slobodu. Ali, na kraju smo mi sami kovači svoje sreće. »Što čovjek sije, to će i požeti. Tko sije u svoje tijelo, od tijela će požeti propast, a tko sije u duh, od duha će požeti vječni život« (Gal 6, 7-8).
