U vremenu kada je valjda jedna od najvažnijih stvari što čovjek unosi u sebe teško je mnogo razmišljati o dubini duhovnoga značenja hrane. Mnoge majke, među njima i vjernice, paze što će jesti. Svaka iz svojih razloga: jedna da ojača tijelo prije nove trudnoće, druga da trudnoću održi, a treća pak da svoje tijelo dovede u onaj tanki balans sa zdravljem i izgubi pokoji kilogram. Na »tržištu« prehrane ponuda je golema, savjeta mnogo, a vremena malo. Pa se majke nađu u neprovjerenom gutanju informacija, brojenju kalorija, preispitivanju podrijetla i hranjive vrijednosti hrane te naivnom isprobavanju svega što je novo i trenutačno popularno. Tko bi rekao da moda ne će biti samo odjeća i obuća – nego i hrana kojom se čovjek hrani?
Hrana je postala omiljeni subjekt fotografija s društvenih mreža, predmet razmatranja i proučavanja; o njezinoj pripremi snimaju se natječaji i emisije, a ljudi koji o hrani nešto znaju ili je pripremaju nose status zvijezda. Sve je to dio životne filozofije: »Ono si što unosiš u sebe.«
Zapravo, ima to smisla. I tu su katoličke majke pred izazovom. Valja neprestano razmatrati dubinu one Božje ponude unosa. One koja se skriva u otajstvu i poniznosti male hostije. Koja nije trenutačni hit, nego je svevremenska hrana dušama. Zašto tom istom logikom ne bi pristupale najvećemu bogatstvu Katoličke Crkve? Kada bi barem svaka majka tako punom sviješću primala hranu koja daje život! Kada bi barem pri pristupanju pričesti razmotrila značenje i važnost Živoga Kruha, koji prima u srce. Promislila o podrijetlu i vrijednosti za tjedan koji je pred njom. Kada bi samo nizala pohvale zbog svega što je On za nju učinio. Kada bi samo, primivši ga u srce, zastala i osjetila mir koji je njezinoj duši toliko potreban. Da odmakne od sebe sve obzire, žurbe, brige i sva svoja nadanja položi u ruke živoga Boga koji sada u njenom srcu prebiva. Od svega što će njeno tijelo ikad primiti, to je najsvetije. I nudi se svakodnevno. To je vrhunac i smisao. Punina i zaštita. Nema višega ni boljega od toga.
I… za svijet najčudnije jest što će tada vrijediti ona: »Ono si što unosiš u sebe.« Jer svaka svijetom izmorena majka tada dobiva priliku najprisnije se sjediniti s Kristom. Mijenjati se čistim srcem; težiti biti kao on. Postati Onaj kojega je primila.
