Odbor za ekonomiju i zaštitu potrošača američkoga Kongresa zatražio je od sedam najvećih prehrambenih kompanija u Sjedinjenim Državama da dostave podatke o načinu proizvodnje i kvaliteti prehrambenih proizvoda za novorođenčad i malu djecu. Nakon provjere internih dokumenata i provedene analize sirovina i gotovih proizvoda predstavnici kongresnoga odbora objavili su iscrpan izvještaj u kojem su otkrili porazne podatke: velik dio prehrambenih proizvoda namijenjen za prehranu novorođenčadi onečišćen je otrovnim teškim metalima.
Riječ je o metalima arsenu, kadmiju, olovu i živi, koji su vrlo štetni za razvoj mozga i živčanoga sustava, koji utječu na ponašanje djece, smanjuju kvocijent inteligencije (IQ) i mogućnost koncentracije. Osim kognitivnih poremećaja, »zloglasni« metali u malim količinama narušavaju imunitet djece, a u većim dozama mogu uzrokovati rak pluća i mokraćnoga mjehura. Stoga je šokantno otkriće američkih kongresnika da je hrana za novorođenčad i malu djecu svakodnevni izvor otrovnih metala. Štoviše, objavljene brojke pokazuju da nije riječ o tragovima metala, nego o količinama koje su znatno iznad dopuštenih ili preporučenih vrijednosti.
Tako, na primjer, kašice, krekeri od riže ili voćni pire za djecu sadrže i do 900 mikrograma arsena na kilogram proizvoda (ili 900 ppb), što je 90 puta više od službeno dopuštene količine za arsen u vodi. Grickalice, mliječni proizvodi i voćni sokovi mogu sadržavati i do 880 ppb olova, što je gotovo 200 puta više od zakonom određene gornje granice onečišćenja. Slični nalazi vrijede i za prisutnost kadmija i žive u prehrambenim proizvodima za novorođenčad i malu djecu. Ako djeca svakodnevno jedu takvu hranu, redovito se i prekomjerno truju teškim metalima. Posljedice takvoga trovanja nisu akutne, nego dugoročne. U izvještaju se posebno ističu i društvene posljedice takve kontaminacije: »Izlaganje teškim metalima smanjuje buduću gospodarsku produktivnost te povećava rizik od budućega kriminalnoga i asocijalnoga ponašanja djece.«
Pozivu na istraživanje metala u dječjoj hrani odazvale su se samo četiri velike kompanije: »Beech-Nut«, »Hain«, »Nurture« i »Gerber«. Tri prehrambene tvrtke »Campbell«, »Walmart« i »Sprout Foods« odbile su surađivati s kongresnim odborom. Zastupnici američkoga kongresa zabrinuti su i sumnjičavi prema njihovoj odluci o nesuradnji. »Zabrinuti smo zbog takvoga odbijanja suradnje jer to pokazuje da te kompanije žele prikriti količine metala u dječjoj hrani, količine koje su možda znatno više od onih izmjerenih u proizvodima njihovih konkurenata.«
Posebno zabrinjava otkriće da odgovorni u prehrambenoj industriji svjesno krše vlastita interna pravila kvalitete i sigurnosti proizvoda. Sirovine ili gotovi proizvodi za koje se unutrašnjom kontrolom ustanovi da ne odgovaraju sigurnosnim standardima šalju se na tržište, bez ikakvih upozorenja, deklaracija ili isprika. Konačno, tvrdi se u izvještaju, kompanije nikada ne provjeravaju svoj konačni proizvod na policama u trgovinama, nego samo sastojke koji ulaze u proizvodne pogone.
Teški metali u dječjoj hrani nisu samo američki problem. Tržište hrane je globalizirano, prehrambeni proizvodi su »roba iz tegljača« te ni jedan uvoznik ne može spriječiti prekogranični transport teških metala u kašicama. Osim toga, navedene tvrtke izravno su povezane s europskima. Tako su »Gerber« i »Beech-Nut« u vlasništvu švicarskih kompanija »Nestle« i »Hero Group«, kompanija »Hain« ima svoje podružnice u Ujedinjenom Kraljevstvu, a »Campbell« i »Walmart« već su godinama prisutne na prehrambenom tržištu Europske unije.
Konačno, izlaganje novorođenčadi teškim metalima nije samo toksikološki incident, nego je riječ o kulturološkom i društvenom poremećaju. Konzumacija arsena ili olova u izravnoj je vezi s dojenjem. Što je dijete manje na majčinim prsima, to je više na komercijalnim instantnim bočicama. Poznato je da u Hrvatskoj majke, u prosjeku, prestaju dojiti nakon tri mjeseca, a samo ih desetak posto »izdrži« šest mjeseci. U svakom slučaju dugotrajni užitak u dojenju najbolji je način izbjegavanja sumnjive dječje hrane.
