Danas se cijeli svijet suočava s cijelim nizom ekoloških problema. Čini se da nema kraja uništavanju našega planeta. Mene zanima što Crkva misli o izumiranju pčelinjih zajednica, tj. što poduzima u vezi s tim problemom i vrijedi li teza da »Crkva ima vremena« i u slučaju kad je ugrožena osjetljiva životinjska vrsta od velike važnosti za cijeli planet?
Čitatelj
»Ekološki se problem danas ne shvaća kao problem pojedinca, nego se sve više shvaća kao zajednički problem svih ljudi. Ne radi se, dakle, o problemu pojedinog naroda ili nekog šireg područja, nego o svjetskom problemu na prvom mjestu. Stoga Papa, kao poglavar Katoličke Crkve, potiče sve ljude dobre volje da se ujedine i počnu rješavati ekološke probleme. On poziva međunarodnu zajednicu i svjetske religije da nađu najbolja rješenja za ovaj problem te tako izbjegnu velike katastrofe koje nam se mogu dogoditi ako navedene probleme zanemarimo. Tek kad se shvati ovaj problem i kad ga se počne zajednički rješavati moći će se očekivati i bolji odnos prema prirodi.«
Tako u svom članku u kojem prikazuje encikliku pape Franje »Hvaljen budi« zaključuje fra Darijo Sinković te i nas i Vas podsjeća na naš dio odgovornosti za zajednički planet. Dakako da bismo u tom kontekstu mogli reći da naša i Vaša odgovornost nisu niti mogu biti na razini onih koji donose ključne odluke o budućnosti planeta, ali ni mi nismo izuzeti niti se možemo izuzeti od odgovornosti same. I sama Crkva već dugo shvaća svoj dio odgovornosti i nije papa Franjo prvi koji je upozorio na ekološke probleme u koje spada svakako i izumiranje pčelinjih zajednica o kojem pišete, ali je to učinio posebno snažno objavivši 2015. spomenutu encikliku, slijedeći tako trag svojih prethodnika na Petrovoj stolici.
No papa Franjo na početku enciklike citira i svetoga Franju Asiškoga čiju je »Pjesmu stvorova« iskoristio za naslov svoje enciklike, ističući da je zemlja naša sestrica koja jeca zbog zla koje joj se nanosi, zbog neodgovorne uporabe i zloporabe dobara koje je Bog stavio u nju. »Ljudi su odrasli misleći da su njezini vlasnici i gospodari, kojima je dopušteno pljačkati i iskorištavati je do mile volje«, no Bog je čovjeku dao zemlju da odgovorno upravlja njome, a ne da sebično gospodari i da ju zloupotrebljava. Papa Franjo navodi i riječi svetoga Ivana Pavla II. koji je pozvao na globalno ekološko obraćenje i istodobno primjećuje kako se premalo nastoji oko održavanja moralnih uvjeta autentične »ljudske ekologije«, ističe o. Sinković, pojašnjavajući da se Papa nada da će ta enciklika, »koja je važna i za socijalni nauk Crkve, pobuditi sve ljude dobre volje da se zauzmu i angažiraju po pitanju ekologije i brige za okoliš«.
No nije papa Franjo utopist koji misli da će se stvari odvijati same po sebi i bez našega zauzimanja i svjestan je da nije dovoljno samo uputiti poruku i poziv »ljudima dobre volje«. Svjestan je da bi sva teološka i filozofska razmišljanja o tom problemu mogla zvučati tek kao ponavljanja još jedne apstraktne poruke. Zato potiče na jasna rješenja, potiče da se svaki čovjek – a posebno vjernik – konkretno zauzme za promjene počevši od sebe. Svatko bi se morao pitati što on osobno, kao Božje stvorenje, čini za zaštitu stvorenoga? Je li spreman žrtvovati neke svoje ugode i neka »dostignuća« tehnološke civilizacije kako bi zaštitio zemlju i život na njoj?
Jer Papa u enciklici upozorava na ono na što upozoravate i Vi svojim kratkim dopisom – na gubitak bioraznolikosti. A svi znamo da su za dobro funkcioniranje ekosustava potrebne »i gljive, i alge, i crvi, i mali kukci, gmazovi i bezbroj raznih mikroorganizama«. »Neke brojne vrste, čije ugrožavanje prolazi redovito nezapaženo, imaju presudno bitnu ulogu u održavanju ravnoteže određenog mjesta«, piše o. Sinković, slažući se s Vama da moramo voditi posebno računa i o pčelama kao »paradigmi« za sve one ugrožene vrste čiju je važnost papa Franjo »izvrsno zapazio«, ne isključujući nijedan od »organizama u ekosustavu, za razliku od nas kojima se neki često čine štetni i suvišni«.
»Primjerice, mnoge ptice i kukci koji izumiru zbog djelovanja otrovnih pesticida, koje je stvorila tehnologija, korisni su samoj poljoprivredi, i njihovo izumiranje morat će se nadoknaditi drugim tehnološkim zahvatom koji će vjerojatno izazvati nove i još veće štetne posljedice.« To ozbiljno upozorenje koje je u Papinoj enciklici uočio o. Sinković vrijedi dakako i posebno za pčele koje su u poljoprivredi doista nužne, a koje se nalaze u velikim problemima zbog ljudskoga djelovanja, što ste više puta mogli pročitati i u prilozima našega vanjskoga suradnika prof. dr. Valerija Vrčeka u rubrici »(Pri)govor znanosti«.
Novi tehnološki zahvati mogu biti i vrlo opasni, a svi već uočavamo pretjeranu uporabu moderne tehnologije u prirodi. Umjesto da čovjek suvereno gospodari modernom tehnologijom, čini se da ona sve više gospodari njime, upozorava s Papom o. Sinković, pozivajući sve da postanemo Božja »oruđa« kako bi naš planet bio onakav kakvim ga je Bog »sanjao pri stvaranju i kako bi odgovarao njegovu planu mira, ljepote i punine«. »U tom smislu čovjek je pozvan posvijestiti sebi da mu je sve što je Bog stvorio u svojoj dobroti stavljeno u službu i na odgovorno upravljanje, a ne na bezobzirno iskorištavanje.« O konkretnim prijedlozima još više pročitajte u enciklici, sa sviješću da dobar odnos prema prirodi uvijek polazi od ispravnoga odnosa prema Bogu, sebi i bližnjima.
