Ono što smo svi naslućivali opet se dogodilo: ne možemo u crkve i ne možemo sudjelovati na misama. To posebno vrijedi za nas starije, premda smo najčešće baš mi u crkvi na misama i pobožnostima. Sada nam savjetuju i preporučuju da ostanemo doma zbog koronavirusa jer smo ugrožena skupina. Teško je nekomu poput nas naviknuti se da je teško na ispovijed (gotovo nemoguće), da ne možemo na misu, da se ne ćemo pričešćivati… O zornicama možemo samo sanjati! Ne preostaje nam drugo nego trpjeti i čekati uz radio i televizor. Oni su mi trenutačna »utjeha«, ali nisam zadovoljna. Kakav je smisao liturgijskih slavlja na televiziji i radiju bez živoga susreta s Isusom u euharistiji? Znam da moramo biti odgovorni, ali nisam sretna.
Čitateljica
Drago nam je da ste odgovorni i prema drugima i prema sebi, ali nam nije drago što ste se kao i većina praktičnih vjernika, nenamjerno i zbog potrebe da se zaštitimo od pandemije, ponovno zatekli u posebnim okolnostima ograničenih mogućnosti sudjelovanja na misnim slavljima, slavljima ostalih sakramenata i pobožnostima. Praktičnim vjernicima doista teško pada što ne mogu prakticirati svoju vjeru na potpuni sakramentalni način, ali i ovo doba došašća u kojem iščekujemo Kristov dolazak i dok govorimo: »Dođi, Gospodine!« i naše fizičko nesudjelovanje na misama možemo prikazati kao našu žrtvu. Možda Vas ovakvo naše razmišljanje ne će utješiti, ali bismo njime htjeli podsjetiti kako se nadamo – a advent je i doba nade – da će i ovo ograničenje ubrzo proći i da ćemo se u potpunoj slobodi, bez straha za tuđe i vlastito zdravlje, ponovno okupljati u našim župnim i drugim crkvama.
Znamo da se sudjelovanje u medijskom prijenosu mise razlikuje od načina sudjelovanja onih koji sudjeluju u samom slavlju. Na to nas podsjeća i dr. Jerko Valković koji ističe da »unatoč prostornoj odvojenosti od mjesta slavlja, mediji pridonose ostvarenju vizualne i auditivne blizine, ali ne omogućuju osobnu (fizičku) prisutnost«. »Uvijek je riječ o sudjelovanju koje je medijski posredovano«, napominje dr. Valković, dodajući da »povezanost, odnos s Bogom, ostvaruje zajednica koja slavi, ali isto ga tako uspostavljaju i oni koji prate prijenos mise na televiziji«. »Oni sudjeluju na intencionalan način.« Tako sudjelujete i Vi, a dr. Valković tumači da se ta Vaša povezanost i povezanost drugih vjernika koji prate prijenose misnih slavlja »ne temelji na mediju, nego je medij samo pomoć kako bi se gledatelji mogli osjetiti duhovno povezano sa slavljenjem mise u vrijeme prijenosa«. »Treba naglasiti da je njihovo sudjelovanje uvijek ‘pridruženo’ ili suslaviteljsko, a moguće je zbog ‘pritjelovljenosti’ svih vjernika Crkvi budući da mediji ‘pružaju mogućnost slavljeničke pridruženosti’«, ističe dr. Valković citirajući dokument Hrvatske biskupske konferencije »Prijenos liturgijskih slavlja – Temeljni dokument za televizijski i radijski prijenos liturgijskih slavlja« iz 2007. godine. »Ono što bitno nedostaje ovakvomu (intencionalnomu) sudjelovanju konstitutivan je element slavlja, a to je fizička nazočnost koja je preduvjet aktivnoga sudjelovanja u liturgijskom činu. To se nikako ne može zanemariti. Mogućnost sudjelovanja u liturgijskom slavlju preko medija vidljiva je i iz analogije mogućnosti primanja oprosta preko radija i televizije (uz ispunjavanje ostalih uvjeta). Pretpostavka je nutarnja dispozicija te izravnost prenošenja kako bi gledatelj mogao intencionalno sudjelovati na činu koji se u isto vrijeme događa odnosno izravno prenosi«, navodi dr. Valković.
No kako se sada nalazimo u doista posebnim okolnostima i premda smo svjesni svih »razlika« između fizičkoga i duhovnoga sudjelovanja na misi u crkvi i sa zajednicom, mislimo da treba znati čitati »znakove vremena« i crkveni se pastoral nastoji prilagoditi sadašnjim okolnostima, koliko god je to moguće i u skladu s crkvenim naučavanjem – i dakako ne odstupajući od njega. Naši nas biskupi i u svojem dokumentu, to jest pastoralnim smjernicama »Crkva i mediji« podsjećaju na »prijenose misa« i pišu: »Vjernici znaju da praćenjem takvih prijenosa ne ispunjavaju svoju vjerničku dužnost nedjeljnoga ili blagdanskoga sudjelovanja na misi. Takvi su prijenosi veoma rado prihvaćeni među svima koji su spriječeni i ne mogu zbog bolesti, starosti ili nekoga drugoga opravdanoga razloga sudjelovati na misi. Naime, posredovanjem tih prijenosa oni doživljavaju blizinu vjerničke zajednice, a mogu im postati i prigoda i poticaj za molitvu.« Želimo da i Vama i ove teške okolnosti, pa i »prijenosi misa« na televiziji, doista uliju taj doživljaj – doživljaj blizine vjerničke zajednice, te da Vas usprkos poteškoćama kroz koje svi prolazimo i baš zbog njih – potaknu na molitvu koja je molitva i cijele vjerničke zajednice i Crkve – da ova pandemija prođe i da se što prije mognemo vratiti redovitomu vjerničkomu životu u kojem misa i ostali sakramenti imaju svoje središnje mjesto, kako za pojedinoga vjernika tako i za vjerničku zajednicu. Svoje nezadovoljstvo i nemogućnost sudjelovanja na misama u crkvi stavite u Božje ruke i prikažite kao svoju žrtvu za spas svake duše, svih oboljelih i zaraženih i molite za sve one koji se o njima brinu – kako doma tako i u bolnicama, jer bez Božje pomoći ni oni doma, a posebno naši zdravstveni djelatnici, ne će moći ispuniti svoje teške zadaće.
