Donald Crowhurst (Colin Firth), amaterski jedriličar i izumitelj, odlučio je prijaviti se 1968. godine na utrku »Sunday Times Golden Globe« – prvu utrku u povijesti u kojoj su natjecatelji morali sami oploviti svijet jedrilicom. Britanski »Sunday Times« osigurao je pet tisuća funti (današnja je protuvrijednost u kunama oko 450 tisuća) za natjecatelja koji najbrže završi utrku. Jedriličari su utrku mogli početi u vremenu između 1. svibnja i 31. listopada 1968., a za natjecatelja koji prvi stigne na cilj predvidjeli su zlatni globus (Golden Globe). Crowhurst je bio nadahnut pothvatom Francisa Chichestera koji je dvije godine prije toga u svojoj jedrilici »Gipsy Moth IV« isplovio iz Plymoutha i uz jedno zaustavljanje u Sydneyju nakon 226 dana uspio sam oploviti svijet. Chichester se pri tome držao rute kojom su plovili kliperi (tip jedrenjaka koji je razvijen početkom 19. stoljeća i koji se isticao velikom brzinom) i uspio je oploviti svijet brže nego ti brzi jedrenjaci s posadom. »Sunday Times« iskoristio je veliki interes britanske i svjetske javnosti za Chichestera i njegov podvig te je podignuo ljestvicu još više i dodao uvjet da se utrka mora završiti bez zaustavljanja.
Crowhurst je u to vrijeme bio oženjeni otac četvero djece koji je svoju obitelj uzdržavao prodajom navigacijskih uređaja vlastite izrade. Kada je »Sunday Times« objavio vijest o utrci, Crowhurst je prepoznao priliku da sudjelovanjem promiče svoje uređaje, a i novčana nagrada bila je važna motivacija. Za utrku je projektirao vlastitu, originalnu jedrilicu s tri trupa (trimaran) – »Teignmouth Electron«, za koju je tvrdio da će biti brža od ostalih, ali nije imao kapital za izgradnju pa se morao povezati s ulagačem, biznismenom Stanleyjem Bestom (Ken Stott) koji je inzistirao na tome da se za jamstvo upiše na Crowhurstovu kuću. Zbog brojnih poteškoća pri gradnji »Teignmouth Electrona«, Crowhurst je morao više puta odgađati isplovljavanje, a na kraju je u utrku ušao posljednjega dana koji je bio po pravilima dopušten, premda i tada jedrilica nije bila spremna za tako dug i opasan put. Ipak, pod pritiskom gubitka kuće i pod pritiskom gubitka obraza pred javnošću, Crowhurst 31. listopada 1968. isplovljava iz Teignmoutha, okrug Devon, na put bez povratka.
Tragična priča Donalda Crowhursta ispričana je u filmu »Samo more zna« (The Mercy) britanskoga redatelja Jamesa Marsha. Ta biografska drama koja je snimljena 2017. godine (film je u hrvatska kina došao u ožujku ove godine) po scenariju Scotta Z. Burnsa vrlo vjerno prepričava događaje iz Crowhurstova života koji su obilježili i utrku »Sunday Times Golden Globe«. Jedino što se ne može sa sigurnošću znati jest kako je točno Crowhurst skončao, ali pretpostavlja se da je počinio samoubojstvo nakon što je izgubio psihičku ravnotežu pod pritiskom koji više nije mogao izdržati. O Donaldu Crowhurstu snimljen je 2006. godine i odličan dokumentarac »Deep Water« (Duboka voda) u režiji britanskih redatelja Jerryja Rothwella i Louise Osmond (film je dostupan na YouTubeu: https://youtu.be/IY2rQh8UraY). Zanimljivo je pogledati i igrani i dokumentarni film i vidjeti u kojoj se mjeri preklapaju i nadopunjuju u prikazu svih strana priče o Donaldu Crowhurstu i okolnostima koje su ga dovele do toga da je lažno prikazivao svoj napredak na putu oko svijeta. Naime, Crowhurst je odmah na početku imao velikih problema u plovidbi zbog nedovršene jedrilice i nije bio ni blizu onoj brzinu koju je najavljivao, pa je ubrzo počeo lažirati svoje lokacije i napredak u izvještajima. Nakon nekoga vremena isključio je sve komunikacijske uređaje uz izliku da je oko južnoga pola loš signal, a zapravo je cijelo vrijeme bio u Atlantskom oceanu. Na kraju, kad je postao svjestan da će njegovi lažirani izvještaji o napretku na putu oko svijeta biti razotkriveni i da će, uz gubitak svoje kuće i ugleda, vrlo vjerojatno biti javno izrugan, odlučio je ne vratiti se u Britaniju.
Igrani film Jamesa Marsha te dokumentarni film Jerryja Rothwella i Louise Osmond izvrsni su primjeri vrhunskoga vizualnoga pripovijedanja i vrlo uravnotežena pristupa u kojem glavni lik nije ni glorificiran, ni osuđen. Priča o Crowhurstu prije svega je priča o odvažnom izumitelju, malom poduzetniku i obiteljskom čovjeku koji je u jednom trenutku života odlučio mnogo riskirati kako bi nešto dobio, ali još više spasio. S jedne strane, iz perspektive nekoga tko je udobno zavaljen u naslonjač u sigurnosti doma i sudi o ljudima koje vidi samo na ekranu, Crowhurst može izgledati kao krajnje tragičan i nerazuman lik koji se osramotio pred cijelim svijetom i svoju obitelj učinio beskućnicima. S druge strane, svatko tko zna koliko hrabrosti, kreativnosti i motivacije čovjek mora imati da bi bio samostalni izumitelj i poduzetnik koji je sve stvorio sam razumjet će koliko toga može otići u pogrješnom smjeru. Najzad, može se s malo ironije reći da je za takve životne priče doslovno »krivo more« jer nemoguće je baš sve u životu kontrolirati. Dapače, jedan od najvažnijih koraka u odrastanju i dozrijevanju jest prihvatiti činjenicu da čovjek nema potpunu kontrolu nad svojim životom. Prema bilješkama u dnevniku koji je pronađen u napuštenoj jedrilici može se zaključiti da je Crowhurst bio pod toliko velikim pritiskom da je na kraju izgubio razum, a što je prevagnulo i kako je točno skončao nikada se ne će doznati. Ono što se može naučiti i doznati iz njegove životne tragedije jest da nikoga ne treba osuđivati, a poseban »popust« zaslužuju ljudi koje je život doveo u bezizlazne situacije.
Od devet natjecatelja koji su ušli u utrku »Sunday Times Golden Globe« jedino ju je Britanac Robin Knox-Johnston uspio završiti i tako je postao prva osoba koja je samostalno, bez zaustavljanja, oplovila svijet. Zato je zaslužio obje nagrade: zlatni globus i pet tisuća funti, ali je novac darovao Crowhurstovoj obitelji. Francuz Bernard Moitessier mogao je biti brži od Knox-Johnstona, ali se na povratku, kad je već bio relativno blizu cilju, predomislio i nastavio ploviti još jednom oko svijeta da bi se zaustavio na Tahitiju. Tako je postavio novi rekord u najduljoj plovidbi bez zaustavljanja na jedrilici sa sveukupno prijeđenih 37.455 nautičkih milja u 10 mjeseci. Poslije je izjavio da nije nastavio utrku jer nije želio sudjelovati u komercijalizaciji športskoga jedrenja te dodao da se nije vratio u Europu »…zato što sam sretan na moru i vjerojatno sam tako spasio svoju dušu.«
Dokumentarac »Djevojka na putu« (Maidentrip) američke redateljice Jillian Schlesinger također se bavi jedrenjem oko svijeta, a glavna je junakinja nizozemska tinejdžerica Laura Dekker, najmlađa osoba na svijetu kojoj je to pošlo za rukom. Kad je 2010. krenula na put imala je 14 godina, a nakon 518 dana plovidbe navršila je 16. Film je 2015. godine na festivalu dokumentarnoga filma »ZagrebDox« osvojio nagradu »TeenDox«.
Redatelj filma »Samo more zna« je James Marsh, Britanac poznat po igranom filmu »Teorija svega« iz 2014. godine te po svojim dokumentarnim filmovima. Njegov dokumentarac »Čovjek na žici« iz 2008. godine osvojio je nagradu »Oscar« i mnoge druge nagrade i priznanja, nalazi se pri samom vrhu mnogih popisa najboljih dokumentarnih filmova svih vremena (ima 100 % pozitivne kritike na stranici rottentomatoes.com i trenutačno je na drugom mjestu po popularnosti), a izvrstan je i »Projekt Nim« – dokumentarac iz 2011. godine.
