Nedavno su hrvatski kapucini na svojoj mrežnoj stranici objavili nadasve zanimljiv članak »Povijest je duga kao brada«, u kojem su prikazani tradicija, običaji, razlozi i simbolika nošenja brade kroz povijest u kulturama mnogih naroda i u tom kontekstu zbog čega je ona postala tradicionalno prepoznatljivo obilježje, tj. svojevrsni znak, kapucinskih redovnika. Osim toga spomenuta je široj javnosti nepoznata činjenica, koju znaju tek bolji poznavatelji klasične glazbe, o posebnom odnosu prema kapucinskoj bradi genijalnoga skladatelja Wolfganga Amadeusa Mozarta, simbola klasicizma 18. st.
Brada je u mnogim drevnim kulturama bila simbol moći s konotacijom zapovijedanja, a sve do danas vanjski je izraz muškosti. Tako je npr. u staroj Grčkoj imala značenje snage, hrabrosti i muževnosti, a i stari su Židovi brijanje brade smatrali svetogrdnim činom. U drevnom Rimu mogli su je sebi priuštiti samo filozofi kao izraz mudroslovlja. Nešto kasnije ranokršćanska umjetnost Krista također redovito prikazuje s bradom, a u islamskom svijetu »istinski vjernik« Muhademov sljedbenik prema tradiciji nosi bradu. Istodobno u istočnim Crkvama ona je uglavnom postala kleričko obilježje crkvenih poglavara, patrijarha i episkopa, redovnika i ostaloga svećenstva. Za razliku od takve tradicije, nije zgorega spomenuti da brada već stoljećima ne resi lice rimskih papa. Od njihovih početaka g. 1525. ona je raspoznajna karakteristika franjevaca kapucinima, čiji su osnivači željeli obnoviti ideale kojima se zanosio i koje je živio sv. Franjo Asiški. Kao svjedoci jednostavnoga i siromašnoga života, uronjeni u samoću i pokoru, htjeli su i izvana biti prepoznati po dugoj i neurednoj bradi. No vrijeme je učinilo svoje pa su, prilagođavajući se pojedinim mjesnim kulturama i tradicijama, odustali od stroge tradicionalne uniformiranosti (jednoobličnosti), no mnogi se od njih i danas pridržavaju nekadašnje ukorijenjene tradicije. Da je ona u sebi imala neku čudnovatu privlačnost posvjedočio je i slavni skladatelj Mozart. Ona ga je nadahnula da napiše četveroglasnu a capella skladbu »Venerabilis barba capuccinorum / Časna kapucinska brada«, čime joj je podigao trajan spomen. (S. B.)
