Dok sam bio u Africi, imao sam radioprijamnik preko kojega sam svake noći slušao londonske vijesti. Okupilo bi se nas nekoliko i ja sam tada okretao gumb prijamnika namještajući ga na tzv. »fino ugađanje«. Zatim bi se iz daljine čuo glas najavljivača i mi bismo, premda bi glas ponekad postajao nejasan, ipak imali priliku doznati što se događa u svijetu, a ponekad smo preko radija čak dobivali savjete što da sami činimo u određenim situacijama.
I život je ponekad takav! Bog, koji nam govori na mnogo načina, kao da prihvaća činjenicu da mi moramo uložiti dodatan napor ako ga želimo čuti, i poslušati, dok nam govori što trebamo činiti, pogotovo ako je to neprivlačno i zahtjevno. Drugim riječima, on znade da mi u takvim trenutcima moramo sami sebe »fino ugoditi«!
Pravilo koje želi da u obavljanju toga postanemo izvrsni govori o određenim situacijama u kojima treba uložiti taj dodatni napor ako određeni »teški« ljudi – a sam Benedikt bio je za njih vrlo dobro »ugođen« – trebaju dobiti potrebnu im pomoć…
(Iz knjige »Mir – benediktinski put« benediktinskoga monaha Ambrosea Tinsleyja koji u središte promatranja stavlja »Pravilo sv. Benedikta« – temeljni dokument autentičnoga, benediktinskoga načina života te ga, koristeći se pitanjima i mišljenjima gostiju o monaškom životu, rasvjetljuje i tumači na razumljiv i privlačan način suvremenomu čovjeku. Od slikovitoga prepričavanja preko realističnoga opisa do dubokih teoloških razmatranja i dojmljivim meditacijama čitateljima [tražiteljima] postupno se otkriva što je to u Benediktovu Pravilu kršćanski bitno. Knjigu su na hrvatskom jeziku zajedno objavili Glas Koncila i »Benedictus« s Paga.)
