U uobičajenoj obiteljskoj svakodnevici često se zna zamoliti, a ponekad treba i naložiti drugima, mlađima ili malo starijima, da ostavljaju red za sobom. To bi moglo značiti pospremiti kuću i prostor u kojem se živi, urediti obiteljski stol. Dobro je misliti na one koji će doći kasnije na uredno i čisto kako bi se neke druge aktivnosti i obveze mogle nastaviti, a ne trošiti i snage i vrijeme na dovođenje u red nečijega nereda ili nemara.
I ono izvanjsko utječe na nutarnje, kao što i nutarnje oblikuje ono izvanjsko. Ostaviti red i mir za sobom. Možda prije nekoga odlaska i odsutnosti, kraće ili dulje. Možda prije puta ili svakodnevnoga odlaska na posao. Ostaviti mir i red za sobom na kraju ovoga zemaljskoga puta. Prije odlaska u vječnost. Kako je dobro imati priliku urediti odnose, imati hrabrosti predati i izreći ono važno i potrebno da onaj drugi čuje i osjeti. Ostaviti i predati ono što ne prolazi i što nadilazi sve ljudske želje i prohtjeve. Prevažno i prevrijedno. Tada će se svaki vid komunikacije i odnosa graditi isključivo na vjeri i ljubavi koja živi i dalje. Ljubavi koja je baština i zadaća. Nema ništa zajedničko s površnom sentimentalnošću. Kako doći do toga mira? Bez sumnje, mukotrpno. Uložiti snagu i volju u pospremanje nutrine, odnosa, riječi, misli i djela. Dovoditi ih polako tijekom cijeloga života u pravu ravnotežu. Posložiti note glasova i tišine u skladnu simfoniju koja je jedinstvena i osobna za svakoga čovjeka. Imati sluha za mir duše. »Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam.« Kako bi oni koji se nađu poslije na istom mjestu i na istom putu mogli u miru ići dalje. U onom miru koji izvire iz odnosa s Bogom. Tada svi nemiri prestaju. Tada se srce više ne uznemiruje i ne plaši. Trijezno, iskreno i zauzeto živjeti sadašnji trenutak u ljubavi koja donosi mir. »Ako me tko ljubi, držat će moju riječ, i moj će ga Otac ljubiti; k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.«
