Čim mediteranske zemlje zakorače u srpanj, društvene se teme snažno počnu sužavati na turističku sezonu. Tako je uglavnom i u Hrvatskoj. No bez obzira na slike popunjenih plaža i brojenja noćenja u hotelskim i privatnim smještajima, ostaje činjenica da su pandemija i novonastale okolnosti produbile siromaštvo, posebno u krajevima u kojima su stanovnici ionako bili na rubu siromaštva. Dok se nižu slike pritiska turista na terase i restorane, malo se govori o tome da među lokalnim stanovništvom raste pritisak na pučke kuhinje, o čem ponajbolje mogu posvjedočiti djelatnici Caritasa koji u tišini djeluju i pomažu u skladu s evanđeljem i socijalnim naukom Crkve. Prijetnji siromaštva ne uspijevaju uvijek umaknuti ni turistička mjesta, posebice kad su u pitanju sezonski radnici koji su u mjesecima prije početka neizvjesne sezone bili primorani kucati na vrata Caritasovih ustanova.
To ne treba čuditi jer svjetsko vijeće za putovanja i turizam izmjerilo je gubitak u globalnom sektoru putovanja i turizma u 2020. od 4,5 bilijuna američkih dolara. Sve to, jasno, nije zaobišlo ni Hrvatsku kao turističku zemlju. Mnogi su osjetili što za njihova ionako niska primanja znači nedostatak posla. Zbog niskih mirovina i plaća teško su spajali kraj s krajem.
Crkva pomaže prema svojim mogućnostima, a primjer je Caritas Zadarske nadbiskupije koji je razvio niz projekata u borbi za suzbijanje siromaštva. Paze na ljudsko dostojanstvo i samozatajno djeluju na više načina: u pučkoj kuhinji »Sv. Vinko Paulski« u Zadru svakodnevno se pripremaju, dijele i dostavljaju obroci osobama u potrebi, velika djela čini i pučka kuhinja »Sv. Ante Padovanski« u Benkovcu, »Pro vita« pomaže trudnicama i rodiljama… Prenoćište za beskućnike »Sv. Vinko Paulski« u Zadru sa 12 kreveta također vodi Caritas. Socijalna samoposluga koju je razvio Caritas u vremenu pandemije dodatno nastoji osigurati onima koji su u potrebi minimume egzistencijalnih potreba podjelom prehrambenih i drugih proizvoda, što se u vremenu pandemije posebno povećalo. Postoje još i pomoć i njega u kući koja je namijenjena osobama starije životne dobi koje žive same i ne mogu bez pomoći druge osobe obavljati osnovne radnje svoje svakidašnjice. Pomaže im se u osobnoj higijeni, odlasku u kupnju i ambulantu, naručivanju za specijalističke liječničke preglede.
Caritas je prepoznatljiv na svim društvenim razinama u pomoći i ublažavanju siromaštva, a posebno u pučkim kuhinjama. Srebrni jubilej ove godine slavi zadarska pučka kuhinja koja je započela s radom prije 25 godina, dakle 1996. Zamjenica ravnatelja Caritasa Zadarske nadbiskupije Mirjana Tadić vodi socijalne programe, a prepoznatljiv njezin dugogodišnji stručni i evanđeoski rad nagrađen je državnom nagradom, nagradom Grada Zadra, zatim je bio predstavljen u Europskom parlamentu. Samozatajna socijalna radnica Tadić ističe da je sve to u duhu kršćanske ljubavi.
»Danas ne smije nitko biti gladan. To je prvo i osnovno, a onda nastojimo ublažiti i ljudske patnje«, navodi zamjenica ravnatelja Tadić. »Kroz dvadesetak programa te drugih oblika pomoći na godišnjoj razini Caritas se skrbi za oko 1500 obitelji u potrebi. Tu se danas pojavljuju i dodatne teškoće jer pandemija je odnijela još radnih mjesta, posebno u turizmu, i to za sezonce koji su dodatno pogođeni. Tako da se brojka povećava, a kad se snađu, ljudi sami kažu da više ne trebaju pomoć. Čovjeku u potrebi važno je pružiti ruku kad mu je najteže.«
Navodi da se neprestance u svom radu prilagođavaju potrebama stanovništva, a to je postalo prepoznatljivo u društvu. Tako se povlače i sredstva od europskih i drugih institucija kroz različite projekte, i to sve bjelodano. »Posljednje tri godine iz Europskoga socijalnoga fonda povlačimo sredstva i implementiramo ih u naše dvije pučke kuhinje u Zadru i Benkovcu te u socijalnu samoposlugu koja svakim danom ima sve više korisnika.«
Plemenita djela podupiru i brojne druge institucije, u prvom redu lokalna zajednica, Grad Zadar i Zadarska županija. Tu su još brojni donatori, brojni veliki trgovački centri koji daju hranu koju oni ne mogu prodati, a hrana je sasvim zadovoljavajuća. »Jednostavno se trudimo, a Bog to nagradi. Tako odlazimo svako jutro i pokupimo po tim centrima što treba. I nitko ne može ostati gladan ako nam se obrati. Naravno da je teško tražiti, posebice onima koji su do jučer sve imali, a onda ih pogodi nevolja.«
Sugovornica je spomenula i obitelji koje imaju više djece, samohrane roditelje, velik broj umirovljenika koji nemaju obiteljsku potporu, ili ako je imaju, njihova su djeca često u teškom materijalnom položaju. Caritas svakodnevno priprema obroke u pučkim kuhinjama, dostavlja ih na adrese ili ljudi mogu doći uzeti što im treba u socijalnoj samoposluzi. »Bilježimo porast korisnika u Caritasu na svim razinama, a u pučkoj kuhinji sve se više javljaju samci koji su prisiljeni doći, a mi smo sretni da ih možemo primiti. Isto je i u socijalnoj samoposluzi. K tomu, povećano se javljaju i u Obiteljsko savjetovalište, jer i tamo se pruža stručna pomoć, psiholozi se aktivno i svakodnevno javljaju preko mrežnih tehnologija ili im ljudi dolaze u Caritas. Jednostavno, oni koji su u potrebi, znaju da mogu doći, da će dobiti potrebne stručne savjete, i to sve besplatno.«
Dvije pučke kuhinje, jedna u Zadru u kojoj se spremi i podijeli 350 obroka dnevno te druga u Benkovcu sa 100 obroka dnevno, za sada nastoje ublažiti teškoće onih koji su u potrebi. Valja napomenuti da su ljudi često preponosni, žele živjeti od svoga rada, no stanje u društvu otežava im često svakidašnjicu. Voditeljica Caritasove pučke kuhinje u Zadru je Zdenka Cvitkušić, koja navodi da se priprema svaki dan do 350 svježih obroka, a osamdeset ih raznose onima koji ne mogu doći. »Tko god zatraži obrok, ne gledamo tko je, jer danas nitko ne smije biti gladan. Logično je da nitko ne će tražiti ako nije u potrebi. Gladan čovjek prisiljen je tražiti jelo. Hvala Bogu da im možemo pomoći, pa to je svrha Caritasa. Kad se od srca radi i dijeli, i ta ljubav se umnožava.«
Ante Miočić Dado korisnik je pučke kuhinje, u koju redovito dolazi svaki dan po svoj obrok. »Nisam imao što jesti, i evo tri godine dolazim tu u pučku kuhinju. Hrana je izvrsna, ukusna i svježa, a osoblje vrlo ljubazno. Dođem po svoj obrok i idem dalje za svojim poslom. Živim u maloj gradskoj garsonijeri i nema mi tko kuhati. Ne znam što bih da nije Caritasa i njegove pučke kuhinje. To je ljubav na djelu.« Korisnica pučke kuhinje je i Sanja Jurišić, koja živi sama već 15 godina. »Dobila sam gradski stan na upotrebu i živim od socijalne pomoći. Zahvaljujući Caritasu, imam svaki dan topli svježi obrok. Uz svakidašnju pomoć, Caritas me vratio i u Crkvu, pa tako sam redovita na misi na molitvi. Što se tiče hrane, ona je svježa i ukusna.«
Uz to što priprema tople obroke, Caritas pruža pomoć i u drugim oblicima, primjerice u Škabrnji višečlanoj obitelji Vinka i Andrijane Matijević. Žive s petero djece, a Vinko je u više navrata imao moždani udar pa majka vodi brigu o djeci. »Živimo u Škabrnji, u nedovršenoj kući, s petero djece od pet do 13 godina«, navodi majka Andrijana. »Kad su nas snašle nevolje, čovjek misli da nema izlaza, a onda se pojavi Caritas. Zapravo, za svaku sitnicu mogu se obratiti jedino Caritasu, i to otvoreno, posebno Marijani Tadić, koja mi pomaže i savjetima i drugim materijalnim oblicima. Caritas nam je ključan jer bez njegove pomoći teško bi nam bilo nositi se sa stanjem u kojem se nalazimo. Oni to čine s puno ljubavi i razumijevanja, pa ponekad i kad je potreban savjet. U kriznim trenutcima pomažu nam platiti struju, pomognu nam nabaviti drva za ogrjev, djeci što je potrebno za školu. Četvero naše djece ide u školu i dobri su učenici, ali valja za njih nabaviti školski pribor, odjeću, obuću. Poseban se problem pojavio kad je počela nastava na daljinu pa sada nastojimo riješiti i taj problem. Naravno da ima teškoća. Uvjerena sam da se uvijek Bog pobrine za one koji mu vjeruju, pa tako i za nas, dao nam je Caritas. Pa i nama će jednom prosvijetliti jer je zapaljeno svjetlo ljubavi«, ističe majka petero djece. Nada se da će i oni jednoga dana pomagati drugima koji su u nevolji, jer tko to prođe, iziđe jači i čvršći, s puno razumijevanja za one koji su u potrebi.
Pučka kuhinja u Benkovcu dnevno priprema stotinjak obroka, a vodi je Ivka Kulaš. U Benkovcu i okolici sve je više starijega stanovništva i nemoćnih osoba te se za njih dostavlja 95 obroka dnevno. Uz to, brojni su ostali bez posla, među njima Dražana Zupčić sa suprugom i dvoje djece. »Na radnom mjestu ostala sam bez četiri prsta, koje mi je odnio stroj«, navodi Dražana. »Prisiljena sam biti na bolovanju, dakle bez posla jer sam uz to bila dobila i otkaz. Jednostavno sam se tada zatvorila u se, molila Boga i promišljala kako dalje i u kojem pravcu krenuti. Uz sve te teškoće smogla sam snage krenuti među narod i tako kroz razgovor odlučila potražiti pomoć od Caritasa, savjetovati se kako dalje. Kad sam uspostavila kontakt i pojasnila u kakvom smo stanju, gospođa Tadić odmah se uključila u pomoć. Hvala Bogu, nadam se da ćemo uskoro stati na svoje noge. Jedan sin već je završio fakultet, drugi ide u osnovnu školu, a suprug čeka rješavanje svoga statusa za mirovinu. Još imamo i kredit pa nas je u danom trenu sve snašlo, ali kad čovjek misli da su vrata zatvorena, Bog mu otvori prozor. Samo da stanemo na svoje noge, naravno da ćemo onda otkazati pomoć. Za sada Caritas nas je spasio, prvo u hrani. Svaki dan nam donesu svježi topli obrok, i to vrlo kvalitetnu hranu. Pomažu mi u školovanju djece, što jako važno, zatim u plaćanjima režija. Jednostavno, zahvalna sam Bogu i Caritasu.«
