Vrijeme kroz godinu prikladno je da bi čovjek upoznao razne različitosti. U uobičajenu vremenu, kada su navike ono što ljude međusobno razlikuje, isplivaju razni talenti, upornosti, uspjesi. Sveti Pavao kaže u Prvoj poslanici Korinćanima: »Sve to djeluje jedan te isti Duh dijeleći svakomu napose kako hoće.« U svakidašnjici razlike nisu poziv na »gard«, nego na zajedništvo jer izviru iz istoga Duha.
Silne su ljudske nesavršenosti! Svatko se u nečemu razlikuje! Već i u kućnoj Crkvi muž od žene ima drugačije sposobnosti. Žensko oko ne zapaža iste stvari kao muško oko. Djeca pak na svoj su način uvrnuta u neke daleke svjetove. Na prvi pogled svaka obitelj, u sebi prepuna različitosti, bila bi od početka osuđena na propast. Ali nije… Sveti Pavao prepoznao je djelovanje Duha Svetoga – sam Bog čovječanstvu je podario toliko različitosti kako bi ga obogatio, kako bi mu svakidašnjicu ispunio novim spoznajama, kako bi mu pokazao ljepotu življenja. I u crkvi, u onoj u kojoj se svake nedjelje narod okuplja, također različitosti: od služba pa sve do raznih talenata, ali i dalje svatko može pronaći djelić u kojem će na svoj način hvaliti Boga. Ponovno bi sveti Pavao progovorio riječi koje je izrekao Korinćanima: »Djeluje jedan te isti Duh.«
Ako je sadašnje liturgijsko vrijeme prikladno za upoznavanje različitosti, kamo sreće da se ljudi međusobno još više učvrste u zajedništvu! Liturgijsko zeleno vrijeme, dok se odmara od Božića pa iščekuje dolazak korizme, nije prilika za ljubomoru, nego za zajedništvo. Duh Sveti djeluje kako hoće, a na čovjeku je hoće li to puhanje usmjeriti u jedra svojega života. Svaki je čovjek okusio barem neku sposobnost, na trenutak je uvidio da se uz napor može postići uspjeh. Vjetar Duha Svetoga zapuhao je u pravom smjeru te je sada pravo vrijeme iznjedriti najbolje od sebe. Možda su to neke sitnice davno zaboravljene, možda su to novogodišnje odluke potisnute već drugoga tjedna u mjesecu, možda su to spremljene stvari nekih davnih športova ili hobija, a sada, dok dani počinju bivati sve duži, prilike se nove otvaraju.
U siječnju nema predaje. Vrijeme je za sječu malaksalosti, umora, zavisti, životarenja, povlačenja. Može se poslušati svetoga Pavla pa upoznati djelovanje Duha. Čovjek iz svojega života može izvući najbolje, može jedra svojega života nadahnjivati na Bogu jer je Bog dao nebrojeno talenata, samo ih treba nabrusiti.
Ivan Zlatousti tumači izabrani redak iz Prve poslanice Korinćanima. Ne želi da se čovjek stalno uspoređuje s drugima, nego da se otvori prema djelovanju Duha po nebeskim vrlinama: »Prestani se radoznalo raspitivati što može biti pa je ovaj bogat, a onaj siromašan! To činiš i kada postavljaš pitanja poput zašto je jedan svjetloput i drugi tamnoput ili jedan kukastog i drugi ravnog nosa. Ono što nas se stvarno tiče jesu stvari vrline. Kada se ljudi odvoje od nebeske slave, onda žele sadašnju slavu pa postaju robovi i zarobljenici. Kako se to događa? Od nemara. I otkuda nemar? Od prezira. A otkud prezir? Od ludosti i prianjanja uz svjetovne stvari, ne obraćajući pozornost na čitanje Pisma ni razgovarajući sa svetim ljudima.«
Duh Sveti dijeli svakomu. Nema potrebe za ljubomorom. Na početku godine nema razloga da se traže nedostatci. Kršćaninu je sada vrijeme u riječima svetoga Pavla pronaći dovoljno motivacije za snažan početak. Kalendarska je godina tek započela. Uzalud je uspoređivati se s drugima. Naprotiv, sada je vrijeme zajedništva. Malenim koracima može se započeti gaziti siječanj. Isti Duh u svakome djeluje i samo ga treba otkriti u svojem životu.
Na kugli zemaljskoj svi su ljudi u istom košmaru života, ali razlike su ono što može donijeti uspjeh u zajedništvu. Kršćanin koji se ne uspoređuje sa susjedima, koji ne će provirivati kroz prozor ne bi li vidio tuđu nesreću, koji se ne će naslađivati nad tuđim neuspjehom, samo će takav prepoznati djelovanje Duha. Prvi mjesec u godini prilika je da se pokaže najbolje od sebe, prilika za novo otvaranje. Dok bi se neki najradije odvojili od svega jer je hladno siječanjsko vrijeme, kršćanin nadahnuće pronalazi u prilikama koje ga okružuju. Duh Sveti neka zapuše u leđa svakoga tko vjeruje, neka otjera potištenost, a donese upornost u brušenju talenata!
Gospodine, daruješ nam svoj Duh koji nas nosi u nevoljama života: podari nam dovoljno razboritosti da ne sudimo tuđe uspjehe ili neuspjehe, nego da se hrabro zadržimo na mogućnostima koje si nam otvorio. U onome što nam je odškrinuto daj da uđemo s Tobom koji kraljuješ u vjekove. Amen.
