Velik iskorak u uobičajenim proslavama obljetnica učinila je Matica hrvatska koja je u ponedjeljak 13. lipnja u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu slavila 180. obljetnicu svojega osnutka. Iako je na svečanosti bilo govora o povijesti te najdugovječnije Hrvatske kulturne institucije, okus koji je nadmoćno dominirao svečanošću nije bilo puko isticanje dosadašnjih uspjeha i nostalgija za nekim zlatnim vremenima, nego prevažna tema za budućnost hrvatske i njezin identitet. Gotovo bi se moglo reći da je sadašnje vodstvo Matice, predvođeno hrvatskim književnikom Mirom Gavranom, izvelo lukavštinu pred visokim državnim dužnosnicima i cjelokupnom javnošću time što (ih) je više puta tijekom svečanosti pozvalo da se napokon donese zakon o hrvatskom jeziku. Da taj poziv s pozornice drevnoga hrvatskoga kazališta nije bio tek pucanj u prazno posvjedočio je predsjednik Gavran rekavši da se u okviru Matičina tima jezikoslovaca već kroji nacrt toga zakona. Dugo je trajao pljesak okupljenih matičara i njihovih gostiju pa se na govor predsjednika Vlade Republike Hrvatske moralo čekati. O ozbiljnosti predložene inicijative možda ponajbolje svjedoče upravo riječi predsjednika Vlade koji je pak svoj govor započeo simpatičnim prepričavanjem što se događalo iza scene dok je trajao pljesak. U razgovoru je, naime, predložio Matičinu predsjedniku da se još jednom vrati na scenu budući da pljesak nije uminuo. Na to mu je predsjednik Gavran odgovorio da nema potrebe ponovno izići pred publiku jer »nije to bila predstava«.
Povijesno gledano, svaki put kad bi se samo namirisalo da se zakonom želi zaštititi hrvatski jezik, počele bi razne predstave, ruganja i miniranja u glasnom dijelu društvenih i kulturnih manjina. Možda je najsnažnija potvrda da se takav zakon doista i hitno treba izglasati baš to što nekima toliko smeta ideja zakona o hrvatskom jeziku kojim bi se mogli utvrditi ne samo suverenost i identitet, nego i zajedništvo u hrvatskom narodu. No nije se ideja o zakonu o hrvatskim jeziku rodila tek danas niti je ona neka hrvatska izmišljotina jer zakone o jeziku imaju mnoge zemlje. Vrlo ozbiljna inicijativa da se donese zakon o jeziku rodila se, primjerice, i prije 15 godina u okviru Hrvatskoga filološkoga društva, kada je na vlasti također bila sadašnja stranka s onodobnim koalicijskim partnerima. No, što iz stručnih, što iz političkih razloga, što zbog vanjskih i unutarnjih pritisaka, nije bilo sluha da se donese takav zakon, a prijepori, pritisci i jezične ugroze do danas su samo rasli.
Na svečanosti u HNK-u svima koji se opiru ideji o zakonu o hrvatskom jeziku došlo je umirenje najavom da je zadaća Matičina tima iznjedriti »moderni i uporabljivi zakon u kojem ne će biti nikakvih restrikcija ni inspektorata, već je cilj da se hrvatskom jeziku napokon dade prilika da se samoostvari u svojoj punini«. Cilj je, drugim riječima, da hrvatski jezik više ne bude »prepušten ulici ni samovolji ljudi kojima nije stalo do hrvatske kulture i hrvatskoga identiteta«. Zanimljivo je da je na predloženu Matičinu inicijativu još tijekom svečanosti stigao stidljiv odgovor vladajućih, ali nije izostala uputa da bi se Matica više trebala uključiti u »prosvjetljivanje« društva i suvremene kulture komuniciranja. Ne čini li se to najbolje hrvatskim jezikom?
