Hrvat koji je uživao velik ugled kod pape Grgura XIII., od kojega je dobio iznimno odgovornu i tešku misiju važnu za budućnost čitave Europe, papinski je diplomat i hrvatski pisac Aleksandar Komulović.
Rođen je 1548. u plemićkoj obitelji Petrak u Splitu, pripadajući obiteljskoj grani koja se nazivala Komulović. U rodnom je gradu, najvjerojatnije, završio škole i bio zaređen za svećenika te je 1572. imenovan kanonikom. Ne zna se točno kada je otišao u Rim, gdje je 5. kolovoza 1576. postao članom Bratovštine sv. Jeronima, kod istoimenoga hrvatskoga hospicija ili svratišta, kojoj je bio predsjednik od lipnja 1582. do siječnja 1584. Od 1580. bio je u službi kardinala Giulija Antonija Santorija, zvanoga Santa Severina, koji je od 1573. bio zadužen za odnose s istočnim Crkvama, a bio je i »zaštitnik Ilirika«. U toj službi vodio je brigu o potrebama bosanskih kršćana pod Turcima, što se vidi iz pisama koja su mu iz Bosne upravljali vizitatori, kler i narod.
Početkom 1584. Aleksandra Komulovića papa Grgur XIII. imenovao je zadarskim kanonikom i zajedno s isusovcem o. Tomom Raggijem poslao ga kao apostolskoga vizitatora među katolike u Albaniji, Srbiji, Crnoj Gori, Bugarskoj i Makedoniji. Prema uputi koju je papa dao vizitatorima, trebali su ispitati i izvijestiti o stanju katolika u tim zemljama pod Turcima, potaknuti na obnovu vjerskoga života u duhu Tridentskoga koncila, organizirati koliko je moguće tamošnji kler i duhovnu skrb vjernika. Sa sobom su nosili misale i druge liturgijske knjige i mnoštvo nabožnih predmeta: krunice, relikvije, sličice, križeve i slično, za pojedine crkve. Najprije su pohodili biskupije u Crnoj Gori i Albaniji i sazvali sinodu na kojoj su sudjelovali predstavnici klera i redovnika, te su donijeli odredbe o crkvenoj disciplini, pastoralnom radu župnika i moralnom ponašanju kršćana. Obišli su zatim Kosovo, Makedoniju, južnu Srbiju i Bugarsku te poslali iscrpna izvješća u Rim o svojem putovanju, u kojima su dragocjeni podatci o stanju katolika i crkava u raznim gradovima i mjestima.
Među mnoštvom zanimljivosti vrijedi spomenuti barem neke. Skoplje ima »60 duša pod brigom kapelana koji pomaže kršćanskom roblju.« »Janjevo bogat kraj po rudnicima zlata i srebra, preko tisuću duša, narod ljubazan, pobožan i društven… brine se za njih kapelan.« »Posjećeni su Priština, Novi Pazar, Kruševac, Prokuplje, Niš i Vidin. U prvih pet ima 250 duša, od kojih je 50 Albanaca, a ostali su dubrovački trgovci.« »Sofija grad s 200 duša Dubrovčana, četiri plemićke obitelji i 100 drugih rođenih u gradu i iz okolice; dobrog su vladanja i kršćanske pobožnosti, a dobar je kapelan dobro opskrbljen.«
U Sofiji je Komulović 4. prosinca 1584. napisao zanimljivo pismo »monsignoru Grazijanu« u Rim, u kojem prvi put iznosi svoje ideje o vojni protiv Osmanlija. Među ostalim u njemu je opisao teško stanje u kojem se nalazi Osmansko Carstvo zbog rata protiv Perzijanaca, stoga carstvo nema dovoljno snaga u Europi. Uz to su i zbog kuge pomrle stotine tisuća turskih podanika te je bolest desetkovala čitave krajeve. Zato Komulović vidi dobru priliku za sklapanje saveza kršćanskih vladara koji će pod papinskim vodstvom zauvijek istjerati Turke iz Europe.
Početkom 1585. vizitatori Komulović i o. Raggio otišli su u Carigrad, a zatim su prema uputama iz Rima trebali posjetiti skupinu kršćana, zvanu Pavlićani, u Bugarskoj. Međutim, odmah nakon smrti pape Grgura XIII. 10. travnja 1585. Raggio je pozvan natrag u Rim, a Komulović je nastavio pohod tim krajevima kao papinski izaslanik (legat) u Moldaviji i Vlaškoj. Ondje je djelovao protiv širenja protestantizma i za duhovnu obnovu franjevačkih samostana. Kod moldavskoga je kneza izborio zabranu propovijedanja luteranskim propovjednicima u zemlji, a knez ga je tako cijenio da ga je htio za svoga biskupa.
Početkom 1587. Komulović se vratio u Rim, gdje je ponovno primljen u Bratovštinu sv. Jeronima, bio ispovjednik crkve i bolnice hrvatskoga zavoda te je ponovno bio suradnik kardinala Santa Severina. Od svibnja 1589. do travnja 1590. ponovno je bio predsjednik bratovštine te je postao arhiprezbiter novoosnovanoga kaptola u hrvatskoj crkvi sv. Jeronima s naslovom ninskoga opata.
U Rimu je Komulović sastavio novo pismo ili predstavku papi Sikstu V. o borbi protiv Turaka. U njemu je iznio mnoštvo nužnih detalja za mogući rat protiv Turaka na Balkanu, donio je broj katolika kod pojedinih naroda sposobnih za borbu, pisao o njihovu raspoloženju i spremnosti te o taktici koju bi trebalo provesti u ratnim operacijama. Po njemu najvažnije je sklopiti savez s Rusima i prepustiti im inicijativu u vojni, u kojoj bi se za kratko vrijeme potisnuli Osmanlije i osvojio Carigrad. Tri godine kasnije upravo je Komulović bio izabran da organizira takav protuturski savez s Rusima. No Komulovićeve brojke o kršćanima sposobnima za oružje iz raznih naroda dosta su bile pretjerane, što znači da nije baš najbolje poznavao nacionalni i vjerski sastav naroda na Balkanu.
Papa Klement VIII. imenovao ga je 1593. apostolskim delegatom u zemljama sjeveroistočne Europe radi organiziranja protuturskoga saveza. Delikatna misija bila je dio velike diplomatske, vojne i ekonomske papine akcije za potiskivanje Osmanlija iz Europe. Komulović je trebao postići savez sjevernih kršćanskih vladara u obrani protiv Turaka s erdeljskim knezom Sigismundom Bathoryjem, poljskim kraljem Sigismundom III. Vasom, vojvodama Vlaške i Moldavske, i vođama zaporoških kozaka. Kada je već bio na putu u veljači 1594., papa mu je proširio diplomatsku djelatnost i na Rusiju. Njegovo je nastojanje tijekom posjeta i pregovora s Moldavcima, Kozacima, Ukrajincima, Poljacima, Rusima i drugima, zbog sebičnosti i uskih interesa pojedinih kršćanskih zemalja, bilo neuspješno, a osobno je doživio nekoliko uhićenja, optužbe za špijunažu, zatočenje, zabranu komuniciranja, izgladnjivanje, maltretiranje i slično. Po vlastitoj želji g. 1598., umoran i razočaran, vratio se u Rim, nastanivši se ponovno u Sv. Jeronimu.
Tada je konačno ostvario i svoju davnu želju pa je 1599. ušao u isusovački red. Dvije godine boravio je u novicijatu na Quirinalu, a od 1601. do 1604. djelovao je u Rimskom kolegiju, u kojem je od 1602. bio član Ilirske akademije, u kojoj je predavao hrvatski jezik.
Otišao je potom s dvojicom Talijana u Dubrovnik, gdje je 1604. otvorio isusovačku rezidenciju s prvom isusovačkom školom u hrvatskim krajevima, koja je uz male prekide djelovala do 1658., kada je prerasla u kolegij.
Osim svega spomenutoga i mnogih i raznovrsnih pastoralnih djelatnosti u Dubrovniku i okolici, o. Komulović će biti upamćen i po prvom hrvatskom katekizmu, koji je objavio još kao kanonik u Sv. Jeronimu pod naslovom »Nauch charstianschi za slovignschi narod, u vlaasti iazich – Dottrina Christiana per la nazione illirica nella propria lingua«. Na pisanje katekizma Komulovića je potaknula prva dalmatinska sinoda nakon Tridentskoga koncila održana u Zadru g. 1579. Katekizam slijedi strukturu priručnika glasovitoga isusovca sv. Petra Kanizija, podijeljen je u pet poglavlja i namijenjen je svećenicima i župnicima jer u njemu naširoko obrazlaže glavne istine kršćanske vjere i pojedine katoličke dogme. Nije poznato kolikoga je odjeka imao njegov katekizam, ali svakako spada u pionirska djela katehetske i teološke literature na hrvatskom jeziku.
Umro je u Dubrovniku 2. lipnja 1608.
NASTAVLJA SE
