Katolik sam, praktični vjernik. Supruga i ja redovito smo na duhovnim obnovama. Tamo (i ne samo tamo) često se govori i o tome kako se treba odreći raznih stvari koje su doista nespojive odnosno protivne kršćanstvu. Dakako. Ali, među tim su stvarima redovito i joga, bioenergija i hipnoza. Svaki put me to iznova zbunjuje budući da postoje i »drugačije informacije«. Za bioenergiju i hipnozu jednom ste u »Našim razgovorima« dali lijepo objašnjenje.
Osobno se trudim da ono u što vjerujem i dobro poznajem. Imam i neku formalnu (minimalnu) teološku naobrazbu, osim Svetoga pisma mnogo i čitam. Pročitao sam tako i više članaka o temi joga i kršćanstvo gdje više uglednih teologa govori da je to nespojivo s kršćanstvom. Na jednom predavanju prije pet-šest godina predavačica (inače sestra s doktoratom iz teologije) na moje izravno pitanje odgovorila je da Vatikan vjernicima u načelu ne zabranjuje bavljenje jogom! Naravno, s onim »ali«.
Budući da mi se to čini važno pitanje (joga se rabi i u medicinske svrhe) i da ste dobar poznavalac raznolike problematike, zanima me je li istina da Vatikan službeno vjernicima ne zabranjuje bavljenje jogom.
Čitatelj
Uvodno bismo mogli reći da nije uvijek točno da je dopušteno sve ono što nije zabranjeno. Pri tome se možemo osloniti na riječi svetoga Pavla iz Prve poslanice Korinćanima koje sigurno dobro poznajete, premda ih on rabi u kontekstu bludnosti: »’Sve mi je dopušteno!’ Ali – sve ne koristi. ‘Sve mi je dopušteno!’ Ali – neću da mnome išta vlada. Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji. Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!« (1 Kor 6, 12. 19-20).
Slično možemo reći i za jogu koja sigurno nije spojiva s kršćanstvom, ako bismo ju kao vjernici doživljavali kao »nadopunu« svojemu duhovnomu kršćanskomu životu ili našoj kršćanskoj vjerničkoj praksi. Ima vjernika koji ju prihvaćaju olako, tek kao tjelovježbu ili »vježbu duha«, a da pri tome – na žalost – nisu dobro upoznati ni sa svojom kršćanskom vjerom, a ni s onim što im neka druga vjernička praksa ili životni stil donose i na koji način mogu biti pogubni za njihov vjerski život.
Na to upozorava jedan od ponajboljih poznavatelja joge, ali i općenito svih strujanja new agea i njemu sličnih suvremenih »religijskih pokreta« (koji s religijom, pa čak i sektaštvom, ponekad i nemaju dodirnih točaka) dr. fra Josip Blažević, koji je među ostalim napisao »New age i kršćanstvo – enciklopedijski priručnik«. Ukratko donosimo dio njegova razmišljanja iz intervjua što ga je iz jednoga našega dnevnoga lista (da sada ne reklamiramo) prenijela internetska stranica bogoslova Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja pod naslovom »O new ageu, reinkarnaciji, jogi, reikiju, astrologiji… s katoličkog stajališta«.
Prema riječima dr. Blaževića, new age se predstavlja kao alternativa kršćanstvu, ali ne samo njemu, nego se nameće kao alternativa svim »institucionalnim« ili »organiziranim« religijama te promiče »duhovnost lišenu religija«. »Anemičnu duhovnost, bezličnu, sentimentalnu. Duhovnost u službi zadovoljenja ljudskih potreba, egolatrije, duhovnost po mjeri kulture zdravizma, sedativnu, antistresnu, koja s pojmom istine, moralnih zasada i kršćanske objave nema ništa zajedničko. Istinu trivijalizira, religije relativizira, moral privatizira. Uklanja granice između stvorenja i Stvoritelja, čovjeka i Boga. New age promiče biocentričku paradigmu prema kojoj kruna stvaranja više ne bi bio čovjek, stvoren na sliku Božju, što je okosnica judeokršćanskog nauka i zapadne civilizacije, nego život kao takav. I tu je ključno razmimoilaženje između kršćanstva i new agea.«
Govoreći o jogi, ističe da »jogi imamo zahvaliti što je među kršćanima porastao broj onih koji vjeruju u reinkarnaciju«. »Crkva dobro poznaje soteriološku narav joge te se bori protiv njezine profanizacije i komercijalizacije na Zapadu«, te upozorava i na to da doista treba razlikovati »jogu u Indiji od amerikanizirane joge koja se prodaje na Zapadu kao fitness za dušu, fast-food religija ekspresnog prosvjetljenja, oslobađanje od stresa i postizanje nutarnjeg mira«. »Sve učestalije se predstavlja i kao gimnastika za fizičko zdravlje«, a to je moguće jer zapadnjaci jogu slabo poznaju. Joga se u Indiji ne vježba jedan vikend, ni mjesec dana, ni u svrhu postizanja zdravlja. Nju se naporno vježba cijeli život, štoviše, prema nauku o reinkarnaciji, i više života, kako bi se postiglo oslobođenje, mokšu«, pa u tom smislu u Indiji ne postoji zdravstvena ili medicinska joga.
»Joga za postizanje zdravlja postoji jedino na Zapadu, kojim je ovladala kultura zdravizma«, a na Zapadu je »desakralizirana, profanizirana, posvjetovnjačena«. »Izokrenuto je njezino istinsko značenje koje ima u Indiji«, kaže dr. Blažević i upozorava: »Što jednima može koristiti, drugima može naškoditi. I to upozorenje se ne bi smjelo olako zapostaviti.« Zato on kao svećenik svim vjernicima prenosi razmišljanje H. Madingera koji piše: »Tko danas kao kršćanin ne proučava riječi Božje, bit će ponesen strujom poganskih misli«, te uz Bibliju vjernicima preporučuje i proučavanje Katekizma Katoličke Crkve. A svim ljudima dobre volje da se »oslobode sentimentalne nomadske duhovnosti koja se njihovim metafizičkim ticalima poigrava, ali koja nije kadra utažiti stvarnu duhovnu glad«. »Uporište plemenitim težnjama vlastitoga srca nitko neće naći u narcisoidnom poniranju u sebe sama, pomamom za zdravljem ili kopanjem po retorti vlastite svijesti, nego onkraj svega prolaznoga i relativnoga, u Bogu koji se objavio u Isusu Kristu.«
