Globalni problem siromaštva najčešće povezujemo sa zemljama takozvanoga Trećega svijeta i kad pomislimo na neku tešku neimaštinu, nerijetko se služimo primjerima zemalja afričkoga kontinenta. No siromaštvo, a posebno siromaštvo među mladima, nije problem koji je specifično vezan uz Afriku, nego je tema koja bi se češće trebala prikazivati u medijima. Stoga smo kao povod za pisanje u ovom broju uzeli konferenciju o siromaštvu u urbanim sredinama održanu u Zagrebu na kojoj smo prisustvovali krajem veljače te smo se osvrnuli na problem siromaštva ne samo u Hrvatskoj, nego i u svijetu. Na konferenciji je bilo riječi o problematici siromaštva u gradovima, a mi smo sudjelovali u studentskom programu pa sada pišemo o različitim vrstama siromaštva, kao i o »kriterijima« koji određuju stanje siromaštva, o definicijama siromaštva, ali i o njegovim raznim uzrocima. Kao i svaki put smjernice smo potražili i u tekstovima Svetoga pisma i u socijalnom nauku Crkve – osvrnuli smo se na načine na koje je Crkva pomagala, ali i dalje nastavlja pomagati onima u potrebi. Promišljali smo i o siromaštvu koje nije samo materijalno, a na koje nas upozorava upravo Sveto pismo kada nas uči da »ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta« (Mt 4, 4). Analizirali smo i statistike Međunarodne organizacije rada o siromaštvu među mladima, kao i one iz istraživanja koje je provela Europska unija, koje govore o aktualnim problemima nezaposlenosti i siromaštva mladih.
U doba globalizacije i kapitalizma koji iz dana u dan produbljuju jaz između bogatih i siromašnih siromaštvo je postalo stvarnost koja nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Ono je nelagodna, a ujedno provokativna tema koja se tiče svakoga pojedinca posebno, ali i cijele društvene zajednice i same Crkve.
Oslanjajući se na Bibliju, Crkva je od samih početaka pomagala siromasima, štiteći njihovo dostojanstvo. I povijest Crkve obiluje svetim ljudima koji su svoj život posvetili brizi za potrebite. Poseban su doprinos tomu dale redovničke zajednice živeći ono što Biblija propovijeda. Poznato je koliko je sveti Franjo Asiški ljubio siromahe, služio im te i sam bio jedan od njih. Posebnu brigu za siromašne iskazivao je također naš blaženi Augustin Kažotić, koji je i sam, kao zagrebački nadbiskup, živio vrlo skromno i ponizno, a 20. stoljeće obilježilo je nesebično služenje svete Majke Terezije koja se u Indiji skrbila za najsiromašnije, što i dandanas izaziva divljenje cijeloga svijeta. I Crkva svojim primjerom pokazuje kako se brinuti i pomagati siromašnima: svojim trajnim karitativnim djelovanjem, radom mnogih redovničkih i laičkih udruga te Caritasa.
No briga Crkve za siromašne nije samo moralna obveza, nego ima svoje teološko utemeljenje kojim se štiti dostojanstvo svakoga čovjeka. Za socijalni nauk Crkve svaki razvoj, bilo ekonomski, znanstveni ili tehnološki, mora u središtu imati čovjeka i stvaranje uvjeta u kojima će čovjek moći dostojanstveno živjeti i razvijati se. Prema tome, u vrijeme današnje ekonomske krize Crkva se na proročki način zauzima za ekonomiju darivanja, ljubavi i solidarnosti koja će voditi računa o dostojanstvu ljudske osobe i pravednoj raspodjeli dobara.
Iako kada šetamo ulicama i kada gledamo priloge na TV-u o siromaštvu najčešće vidimo starije osobe, ni mladi nisu zaštićeni od siromaštva. Kao i sve ostale skupine, mlade pogađa ekonomska kriza, nedostatak radnih mjesta i općenito loša situacija u državi.
Mladi se teško zapošljavaju, posebno na poslovima za koje su se obrazovali i koji su relativno dobro plaćeni i dugoročni, a upravo je tržište rada najvažniji element u borbi protiv siromaštva mladih. Nezaposleni se mladi sve više izdvajaju iz društva, osjećaju se odbačenima i nemoćnima, postaju socijalno isključeni, što onda i u budućnosti otežava pronalazak zaposlenja. Trude se preživjeti, opstati u ovom teškom razdoblju i iz njega se izvući, a to nikako nije lak i jednostavan zadatak.
Ipak, nije sve tako crno. Prema Izvještaju o aktualnim trendovima u području istraživanja siromaštva i tranzicija iz sustava obrazovanja na tržište rada mladih u Hrvatskoj i Europskoj uniji, na razini 28 članica EU-a zabilježen je porast postotka mladih od 15 do 29 godina u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti. Ali taj postotak u Hrvatskoj je nešto niži od onoga na razini EU-a pa se suprotno očekivanjima, gledano samo unutar populacije mladih, od 2010. godine udio mladih u riziku od siromaštva kontinuirano smanjuje.
S druge pak strane, kao što smo istaknuli, a to pokazuje i taj izvještaj, Hrvatska ima jako loše pokazatelje što se tiče nezaposlenosti mladih. Ipak, još uvijek nedostaje kompletnih i dubljih izvještaja o siromaštvu mladih koji bi pružili kvalitetniji uvid u stvarno stanje. Osim toga, potrebno je, na temelju dubinske analize, izraditi smjernice koje bi omogućile promjenu stanja nabolje, kako bi se mladima pružili uvjeti za bolji, prosperitetniji i kvalitetniji život u domovini, daleko od rizika siromaštva. Potrebne su nam nove strategije, a ne stare floskule.
Prema statistikama Međunarodne organizacije rada (ILO) iz 2018. godine koje je predstavio njezin generalni direktor Guy Ryder u svijetu je više od 74 milijuna mladih. Ryder također navodi da je na svjetskoj razini svaki drugi mladi čovjek ili siromašan ili nezaposlen. Takve statistike zabrinjavaju kada se u obzir uzmu i podatci da je tri četvrtine mladih u analiziranim zemljama angažirano u tzv. »kanalima sive ekonomije« – odnosno u radnim odnosima gdje država nema gotovo nikakav nadzor nad radom te se nerijetko događa da mladi rade u djelatnostima ili na samom rubu zakona ili u onima koje su potpuno ilegalne. Većemu riziku od rada na crno izložene su djevojke, što pokazuju statistike koje se tiču vrsta poslova u kojima je šezdesetak posto radnica u zemljama u razvoju zaposleno u »neformalnom sektoru«.
Istraživanje koje je provela Europska unija pokazuje pak da je razina nezaposlenosti mladih u zemljama članicama jednako zabrinjavajuća kao na svjetskoj razini. Najveći postotak rizika siromaštva imaju mladi u Bugarskoj – čak 46,8 posto, Grčkoj – 46,1 %, Mađarskoj – 39,5 % i Irskoj – 37,5 %. Suprotno očekivanjima, od 2010. godine u Hrvatskoj se postotak mladih u riziku od siromaštva kontinuirano smanjuje, no to ne označava nužno pozitivne trendove. Mladi u Hrvatskoj imaju problem s dugotrajnom nezaposlenošću – na razini EU-a 2014. godine taj je postotak bio 5,9 %, a u Hrvatskoj je čak 17,2 %. No što je uzrok tomu? Isto istraživanje citira zaključke doktorske disertacije Tea Matkovića, koja pokazuje da se mladi Hrvati otežano uključuju na tržište rada nakon završetka obrazovanja.
Postoje li različite vrste siromaštva i koji kriteriji određuju takvo stanje? Siromaštvo podrazumijeva nedostatak materijalnih sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba ili za sudjelovanje u društveno prihvatljivu životnom standardu, objašnjava Hrvatska enciklopedija. No to nije univerzalna definicija. Prema istoj enciklopedijskoj natuknici, to bismo objašnjenje mogli smjestiti u kategoriju relativnoga siromaštva, koje se određuje ovisno o društvenom standardu života i onom što se u određeno vrijeme smatra prihvatljivim. Možemo dodati da je takvo poimanje siromaštva svojstveno razvijenim zemljama Zapada. Postoji i kategorija apsolutnoga siromaštva, koja obuhvaća situacije u kojima pojedinci nisu u mogućnosti zadovoljiti osnovne egzistencijalne potrebe, kao što su održanje zdravlja, prehrane i stanovanja. Ekstremni oblici siromaštva poput gladi, beskućništva i neishranjenosti, koji se na Zapadu danas mjere u malim postotcima, u nerazvijenim dijelovima svijeta, nažalost, čine dio svakodnevice. Različiti uzroci pridonose takvu stanju, a to su ponajviše klimatski (prirodne katastrofe), ekonomski (nerazvijeno gospodarstvo i nizak prosjek primanja) i politički faktori (ratovi i nestabilnost). U percepciji siromaštva postoji i jedna iznimno varljiva kategorija, a to je njegovo subjektivno poimanje. Riječ je o samoprocjeni u kojoj pripadnici nekoga društva procjenjuju vlastito blagostanje, na što uglavnom utječu pojedinačne želje i iskustva prijašnjega života. Tako se, objašnjava Hrvatska enciklopedija, nerijetko događa da neki ljudi sebe smatraju siromašnima iako objektivni pokazatelji ne idu tomu u prilog i, obratno, kada neki pojedinci sebe ne vide kao siromašne iako prema objektivnim mjerilima pripadaju toj kategoriji.
Čovječanstvo je od davnina novac smatralo mjerilom bogatstva. Iako su materijalna dobra važan segment života pomoću kojega osiguravamo dostojan život sebi i svojoj obitelji, brojni su primjeri koji nam svjedoče kako materijalno bogatstvo nije jedini i ključan preduvjet da bi čovjekov život bio ispunjen i sretan. Tako nam i Isus u evanđelju progovara da »ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta« (Mt 4, 4).
Govoreći o društvu 21. stoljeća, možemo reći da se radi o iznimno potrošačkom društvu u kojem nam se više nego ikada u ljudskoj povijesti nudi mogućnost stjecanja različitih sredstava koja bi nam trebala olakšati svakodnevicu. Živeći u takvu društvu i okruženju, i sami ponekad postajemo dio te velike trke za stvarima koje nam donose kratkotrajnu sreću. Zato je danas veoma važno promišljati o stjecanju duhovnoga bogatstva koje se, kao i ono materijalno, stječe napornim radom, trudom i odricanjem. Iako oba bogatstva zahtijevaju ulaganje određenoga truda, postoji jedna ključna razlika; duhovno bogat čovjek može biti i onaj koji materijalno oskudijeva, ali i onaj koji posjeduje veća materijalna dobra. Drugim riječima, duhovno bogatstvo jest ono koje može steći svaka osoba bez obzira na svoje podrijetlo, društveni status ili stupanj obrazovanja, a ono što duhom bogate osobe odlikuje jest poniznost i sposobnost uživanja u malim, životno esencijalnim stvarima.
Mladi često imaju velika očekivanja od života i usmjereni su k ostvarivanju brojnih postavljenih ciljeva. Ipak, u tom hodu prema životnim ciljevima ne smijemo zaboraviti na druge kojima je dano manje nego nama i koji trebaju našu pomoć. Pružiti pomoć drugima naša je moralna obveza i kao kršćana i kao članova ovoga društva. Stoga je naš primaran životni cilj steći duhovno bogatstvo koje ne će obogatiti samo nas, nego i one koji nas okružuju.
U današnjem, modernom svijetu teško je zamisliti kako bi svijet poslovao da nema vrijednosnih novčanica oko kojih se na kraju krajeva i vrti većina stvari u materijalnom dijelu našega ovozemaljskoga života. Bogati su u manjini, velik je broj ljudi srednje klase, ali postoji mnogo ljudi koji spadaju među one čiji su prihodi ispod razine koja bi im omogućila normalan život ili pak uopće nemaju prihode.
Na taj je način teško živjeti, ali uz Božju pomoć, kao i pomoć ljudske ruke, problemi se mogu riješiti. Oni koji nemaju potporu obitelji ili prijatelja u teškim su prilikama neki put osuđeni sami na sebe. Ali zato su tu udruge kojima se mogu obratiti. Tu je Caritas koji pomaže tim obiteljima namirnicama, higijenskim potrepštinama i drugim stvarima potrebnima za život. Dakako, i ponekom novčanom donacijom, kada je to moguće. I udruga »Kruh sv. Ante« skuplja živežne namirnice za potrebite obitelji i tako ih podupire. No postoji i nacionalna mreža na razini Hrvatske koja se bavi pružanjem usluga i zagovaranjem siromašnih, ranjivih i socijalno isključenih osoba te javnom politikom u području siromaštva. Tu mrežu čini više udruga – Udruga za inicijative u socijalnoj politici, Crveni križ Grada Zagreba, katolička udruga »Kap dobrote«, Hrvatska mreža za beskućnike i udruga »Pragma«.
Njihov je cilj iskorijeniti siromaštvo, a to nije jednostavan posao. Zato im se možete javiti ako želite pomoći u dugoročnoj borbi, a do toga trenutka možete se javiti u svoj župni ured kako bi vas župnik mogao uputiti na adresu najbliže udruge za pomoć siromašnima ili se uključite u rad župnoga Caritasa. Sami najbolje znate kako možete pomoći, bilo to materijalnom donacijom, radom ili pak nekom novom idejom s kojom bi se moglo olakšati suzbijanje toga velikoga problema.
