Većina zaposlenika marljiva je i svoj posao radi savjesno, no ne treba se zavaravati misleći da ne postoje pojedinci koji ne daju točne informacije i koji svoj posao odrade tek toliko da ga odrade ili rade za proviziju pa »moraju« svakomu nešto prodati da im se posao isplati. Kada se želi dignuti kredit ili otvoriti štednja, vrlo je važno prikupiti prave informacije, a najbolje što se može napraviti jest da se informacije traže od više različitih bankara, u više banaka.
Potrebno je raspitati se kolika je kamatna stopa, koji je način obračuna kamata, vraća li se kredit u ratama ili anuitetima, u kojoj se valuti kredit diže (važno), koji će se iznos na kraju perioda otplate vratiti banci zajedno s kamatama i svim dodatnim troškovima, može li se kredit prebiti (ubrzanom otplatom – što ljudi možda i ne znaju da je moguće) te koliko je glavnica najmanje potrebno prikupiti za prebijanje, kolike su naknade banke itd. Dakle, nije dovoljno samo pitati kolika je mjesečna rata, puno važnije je koliko se na kraju, kad se sve zbroji, banci plaća za taj kredit. Važno je obrazovanje i da se dozna što više prije donošenja takve važne odluke kao što je zaduživanje. Na temelju tih informacija i znanja donosi se odluka koja je vrlo bitna i koja u većini slučajeva utječe na sljedećih 10 do 30 godina života pojedinca ili cijele obitelji.
U poslovnom svijetu postoji nešto što se zove financijska poluga. Pravilo financijske poluge kaže da se uporaba tuđih izvora financiranja (kredit) isplati sve dok se poslovanjem ostvaruje stopa rentabilnosti veća od ponderirane kamatne stope po kojoj se plaćaju kamate na tuđi kapital. Laičkim jezikom pojednostavnjeno: diže se kredit onda kada se uz sve poznate rizike i šanse ocijeni da će korist od posuđenoga novca biti veća nego što je trošak kredita (kamate). U razvijenim zemljama ljudi dižu kredit za obrazovanje jer znaju da će uložen novac u kvalitetno obrazovanje pridonijeti povećanju osobnoga životnoga standarda. Postoji studija koja govori da svaka kuna uložena u obrazovanje donosi višestruki povrat. U nas se uglavnom diže kredit za kupnju nečega materijalnoga: vlastitoga stana, putovanja, novoga auta i slično, što s vremenom nosi velik gubitak vrijednosti i za sobom povlači mnoge ostale dodatne troškove. Dakle, pitanje je želimo li dizati kredite koji će nas »obogatiti« ili koji će nas »osiromašiti«?
