Donja Stubica smjestila se kraj Zagrebačke gore i uz Krapinu je kulturno i gospodarsko središte Hrvatskoga zagorja. U središtu grada s perivojem i fontanom nalazi se trobrodna župna crkva Presvetoga Trojstva (30 x 20 m). Današnji oblik dobila je nakon niza pregradnja i zahvata od vremena prvoga spomena g. 1346.
Prethodna stilska obilježja ističu se u elementima kao što su gotički rebrasti svodovi u poligonalnom svetištu i nekoliko zidnih fresaka iz 15. st., renesansni portal i prigrađena sjeverna lađa u 16. st., barokni brodovi, sakristija, pjevalište s arkadama i orguljama iz 18. st. i neostilski zahvati nakon požara i potresa u 19. st., kada je uređen zvonik sa »zagorskom kapom« i probijeni lučni prozori s vitrajima.
Od nekadašnjih pet oltara iz g. 1622. danas su u crkvi tri. U svetište je postavljen mramorni oltar baroknih oblika s nišama i pozlatom, središnjim kipom Bogorodice s Isusom, bočnim kipovima sv. Petra i Pavla i još dva svetca. U pokrajnjim lađama nalaze se oltari s kipovima neostilskih atributa. U južnoj je lađi oltar sv. Mihovila, a u sjevernoj sv. Josipa. Ispod kora je uređena lurdska špiljica, a na stupovima su kipovi Srca Isusova i Marijina te slike sv. Ivana Pavla II., bl. Alojzija Stepinca i sv. Marije Magdalene. Ispod svoda glavne lađe ucrtani su u 18. st. medaljoni svetaca rane i današnje Crkve.
Župa je navedena u popisu župa Zagrebačke biskupije g. 1334., ali za stubički kraj značajna je g. 1209. kada se u povelji ugarskoga kralja Andrije II. potvrđuje vlasništvo županu Vratislavu na posjede i međe u Stubici. Mjesto je bilo središte hrvatsko-slovenskih seljačkih buna koje su ugušene uz velike žrtve 9. veljače 1573. na polju kod Stubice. Svojim darovima crkvu su obogatili kanonik Ivan Znika (1630. – 1706.) te plemićke obitelji Vojković, Čikulin, Domjanić, Sermag, Rauch i Oršić, a u 19. st. biskup Maksimilijan Vrhovac.
Mise su nedjeljom u 8.30 i 11, subotom u 18, a radnim danima u 19 sati.
