Izraelci prolaze kroz pustinju dok putuju u obećanu zemlju. U pustinji su progovorile mračne kušnje. Odjednom, kao da je nestalo svako sjećanje na Božju blizinu tijekom posljednjih dana egipatskoga ropstva. Počeli su mrmljati: »O, da smo pomrli od ruke Gospodnje u zemlji egipatskoj kada smo sjedili kod lonaca s mesom i jeli kruha do mile volje!« Strašne riječi nezahvalnosti prolamale su se u jezivoj tišini prazne pustinje.
Bog je izveo narod iz ropstva. Pokazao mu je silnim čudima da ne treba biti zabrinut dok se nalazi na putovanju u obećanu zemlju. Zbilja, to je prema Božjem planu trebalo biti bezbrižno putovanje. Bog je jedino očekivao od naroda neka se pouzdaje u njegovu riječ. Po Božjim riječima riješili su se Egipćana, a sada će po istim riječima ući u obećanu zemlju. Pustinja se pokazala kao teža kušnja od egipatskoga ropstva. Zanimljivo… Narod je počeo mrmljati protiv Mojsija i Arona. Riječi pohvale pretvorile su se u otvorenu pogrdu. Čitava zajednica pred Mojsijem i Aronom ponavlja riječi: »O, da smo pomrli od ruke Gospodnje u zemlji egipatskoj.« Poželjeli su se svrstati među tlačitelje. Oni su ih prije nekoliko mjeseci svakoga dana iskorištavali. Davali su im oskudnu hranu. Zabranjivali su molitvu. A sada Izraelci na njih gledaju kao na idealne susjede.
Gdje je nestala zahvalnost? Kako se brzo izgubi sjećanje na divne događaje koje Bog čovjeku učini! Jedan događaj, jedna snažnija glad, prazan želudac se probudio i rastresao čitavo biće Izraelcima! Ono što ljude često i danas zaboli jest manjak zahvalnosti u važnim događajima. Kada se pomogne bližnjemu, a on već nakon nekoliko dana ne uzvraća istom mjerom. Ako se pokaže uljudno lice, a doživi se šok nakon iskazane brižnosti. Zaista, nije stoga čudno što se ljudi zatvaraju u sebe i ne požele nikada pomagati. Jedan bezobziran odgovor sve promijeni.
No, kod Boga nema odustajanja. Izraelci su ubrzo dobili novu porciju Božje dobrote. Nije dopustio da od gladi umru u pustinji. Nahranio ih je kruhom nebeskim. Evo, Bog se ponovno pokazuje kao uzor svakome koji misli odustati od pomaganja. Neka se bližnji osjeća i nezahvalno, od dobrote ne treba odustajati. Tu je ljudska veličina – kad god se čovjek po djelovanju dobrih djela pokazuje zaista da je stvoren na sliku Božju.
Izraelcima kao da viđena čudesa u Egiptu nisu ništa koristila da ostanu Bogu vjerni kroz pustinjske kušnje. Kaže Ivan Zlatousti u XXIII. homiliji na poslanicu Korinćanima: »Gospodin je izveo Izraelce iz Egipta. Ipak, mrmljali su protiv njega, nisu vjerovali u njegovu moć, sumnjali su u Božju ljubav. Zabranio je takvima kročiti u Svetu Zemlju, a milost oslobođenja od egipatskog ropstva i siguran prolaz kroz Crveno more nisu im ništa koristili. Slično tome, kršćaninu ne koristi ništa što je primio krštenje i što je sudjelovao u duhovnim otajstvima ako ne živi život dostojan te milosti.«
Ove nedjelje kršćaninu je otvorena zaista jedna veličanstvena prilika. Vjernik svojim životom može pokazati suprotnu stranu od Izraelaca. Podmuklo je zaboravljati na tuđu dobrotu jednako kao i nakon primljenih sakramenata zaboraviti na Božju blizinu. Potrebna je mrvica djelotvornosti. Prilika se nalazi i u ljetnom vremenu. Sada, dok većina nalazi vrijeme za odmor od radnih obaveza, vjernik može biti onaj koji će zahvalnost intenzivno pokazati svojim roditeljima, bakama, djedovima, svima koji su ga odgojili. Onaj koji ne će zaboraviti na one koji su mu pomogli dok nije stao na svoje noge. Možda će konkretno djelo zahvale biti posjeta starijima, ili zajednički godišnji odmor, ili blizina onima koji su na liječničkim pregledima, ili pomoć u financijskim teškoćama, a najviše – izraz jedne zahvalne ljubavi u kojoj kršćanin u svojim pomagačima iščitava lice samoga Boga. Lijepo je doživjeti zahvalnost, primiti djelotvornu ljubav od onih kojima se nekada pomagalo, osjetiti pozdrav na ulici od onoga kojem se iskazala blizina, čuti glas od onoga kojega se sokolilo dok je bio u besparici. Zahvalnost je put izlaska iz ropstva sebičnosti, slično kao i Izraelaca iz egipatskoga ropstva prepunoga nepravednoga tlačenja.
Gospodine, učini narod svoj zahvalnima na svim dobročinstvima. I ako nas šibaju poteškoće, ne dopusti da zaboravimo Tvoje divno djelo blizine svakom čovjeku. Utišaj mrmljanje, ojačaj nas da Te slavimo! Želimo rasti kao osobe utemeljene na zahvalnosti koja izvire iz isključivo Tvoje pomoći jer od početka usmjeravaš naš život prema sebi koji kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.
