Božje zapovijedi ostaju u čovjekovoj blizini. Zapisao ih je Božji pisac. Ostavljene su ljudima da bi se lakše u razasutu svijetu uspjeli sabrati prema Bogu. Na treću nedjelju kroz godinu pjesnik psalma kaže: »Savršen je zakon Gospodnji, srce sladi, oči prosvjetljuje.« U naizgled šumi zapovijedi sve je pravilno posloženo za čovjeka.
Židovima, kao i čovjeku danas, zapovijedi su itekako potrebne. Lakše je bilo urediti međuljudske odnose, razne prepirke, ali i pokvarene sukobe kada su ustanovljene zapovijedi. Psalmist je zato hrabro izjavio: »Savršen je zakon Gospodnji.« Uvidio je njegovu važnost, nebrojeno se puta osvjedočio kako je lakše ispuniti Božju zadaću negoli samostalno izmišljati put koji najčešće vodi u stranputicu. Židovi su to jako dobro znali. Oblikovali su niz zapovijedi, propisa, uredaba, običaja i postupaka samo kako bi uredili svoje društvo, ali i nastojali na taj način disati u zajedništvu s Bogom. Tako bi, na kraju dana, kada je došlo vrijeme počinka, Židov mogao odahnuti jer je sve što je činio, uglavio u Bogu, učinio je prema Božjemu zakonu. I broj njegovih koraka, i svaki potezić Zakona, ostao mu je u srcu i nije ga prekršio.
I danas čovjeku ostaje Božji zakon. Možda više ne silan niz uredaba, možda to više nisu točno po nekakvu protokolu isplanirane odredbe svakoga segmenta života, ali Zakon ostaje. Jednostavan je sada Zakon, ne gubi se u raznim tumačenjima, točkama i paragrafima, sveden je upravo kao što kaže psalmist: »Srce sladi, oči prosvjetljuje.« Unutarnja radost kada se vrši dobro, trenutak kada u ljudskom biću nema grča jer je nešto trebao učiniti, bistar pogled koji ne gleda proračunato na budućnost, tu se otkriva zakon Božji. Ima li radosti jednake onoj kada se zadovoljno pođe na počinak jer se dan iskoristio u dobre svrhe, jer je srce naslađeno dobrim djelima? Zakon se odvrće u ljudskim posljedicama. Tamo gdje se Zakon obavlja stisnuto, gdje se Zakon smatra hladnim poretkom stvari, nema naslađena srca, tamo oči nikada nisu prosvijetljene.
Ove nedjelje čovjek može zaustaviti svoj život u Božjem zakonu i postaviti sebi sasvim iskrena pitanja: »Koliko je za mene Božji zakon živa uredba? Čini li me sretnim poslušati Boga? Jesam li slomio svoj ponos i poslušao Onoga koji mi do kraja želi dobro? Je li moje srce naslađeno na njegovu zakonu?« Zakon je promijenio broj svojih uredaba, ali namjera mu je ostala ista, iza njega se otkriva Bog koji čovjeku još želi dobro.
Ivan Zlatousti zakon Božji pronalazi u Crkvi. U drugom govoru upućenu konzulu Eutropiju iznosi: »Kada kažem Crkva, ne mislim samo na mjesto, nego i na plan života. Ne mislim na zidove crkve, nego na zakone Crkve. Kad se sklonite u Crkvu, ne tražite utočište samo u mjestu, već u duhu mjesta. Crkva nije zid i krov, već vjera i život. Ostanite s Crkvom i ona vas ne predaje neprijatelju. Ali ako bježite iz Crkve, ona nije uzrok vašeg zarobljavanja. Ako ste u stadu, vuk u njega ne ulazi. Za to nije kriv tor, već vaša malodušnost. Moć ima Crkva! Kada je napadnuta, ona pobjeđuje. Ona je ranjena, ali ne tone pod svojim ranama. Bacaju je valovi, ali nije potopljena. Uznemirena je olujama, ali ne doživljava brodolom.«
Kršćanin je pronašao utjehu u Zakonu. Spasitelj Isus Krist konačno je ispunjenje Zakona. Pokazao je kako se Zakon ogleda u ljubavi, svoje je srce nasladio darujući se za druge. Kršćanima ostaje Crkva, iskreno mjesto susreta s drugima. Tu se može nasladiti srce, tu se može svaki Zakon vršiti, tu se može opušteno živjeti. Zakon se vidi u mjestu u kojem se živi, u župnoj zajednici kojoj se pripada. I nije potrebno daleko ići da bi se osjetilo savršenstvo Božjega zakona. Sve je tamo gdje čovjek živi, gdje mu je kuća. Upravo je to najteže – biti po zakonu Božjem u mjestu gdje se živi.
Najlakše je nasladiti srce pomažući nekima nepoznatima, ukucati poruku za liječenje nekoga o kome svi mediji bruje, biti kum siromašnoj dječici u Africi… Zakon je Božji tamo gdje se živi: naslađeno srce može biti s onima koje se susreće svakoga dana, u siromašnu djetetu koje živi u susjedstvu, u starcu koji živi u prizemlju iste zgrade i nema nikoga tko bi mu otišao po lijekove. Psalmist je zato dobro izrekao: »Zakon srce sladi, ali i oči prosvjetljuje.« Prosvijetljene će oči biti kada se prepoznaje čovjeka do sebe, kada je Crkva bližnji koji diše nekoliko koraka dalje, u blizini.
Gospodine, uvedi nas u Zakon kojim ćemo u svakome koga susrećemo
prepoznati Tebe koji vladaš u vijeke vjekova. Amen.
