Pariz je oduvijek smatran gradom ljubavi, romantike, pa i cijela Francuska, a njegovim simbolom postao je Eiffelov toranj, nezaobilazno mjesto posjeta svih turista. Visok nešto više od 300 metara, s njegova se vrha vidi cijeli Pariz. No kada ga je inženjer i arhitekt Alexandre Gustave Eiffel (1832. – 1923.) sagradio za Svjetsku izložbu 1889. godine, nije bio odmah dobro prihvaćen. Čelična konstrukcija u obliku slova A, što nije slučajno, djelovala im je grubo, ružno te je postojao strah od urušavanja.
O tim povijesnim trenutcima i manje poznatom dijelu života Gustava Eiffela izvorni scenarij napisala je Caroline Bongrand. Redatelj Martin Bourboulon stvorio je veoma dobar film u starinskom stilu, vizualno lijep u raskošnoj produkciji, s onodobnim kostimima i scenografijom, sjajnom glazbom oskarovca Alexandrea Desplata te s uvjerljivim glumcima.
Film počinje tijekom gradnje tornja, kada je Gustave Eiffel (Duris) udovac s više djece, a starija kći Claire (Boulanger) pomaže mu u poslu. U tom vremenu događa se slučajan susret s Adrienne (MacKey), nakon mnogo godina, ženom koju je nekoć jako volio, trebali su se vjenčati, ali su to njezini roditelji spriječili zbog klasnih razlika. I tada počinje vrlo usklađen spoj flashbackova, povrataka u prošlost, u kojima je prikazana njihova velika, ali tužna ljubavna priča… No prikazani su i svi problemi u graditeljstvu, mišljenja, strahovi i osporavanja, ali i Eiffelova hrabrost i ustrajnost, što sve film čini vrlo zanimljivim i slojevitim.
