Među brojnim tekstovima i prilozima koji tematiziraju uvođenje eura, i već sada pokapaju kunu gotovo kao da nikad nije postojala, zanimljiva je svojevrsna nostalgično-futurološka analiza Sanje Stapić u Slobodnoj Dalmaciji. Nostalgična zato što upozorava da od prvoga siječnja 2023. Hrvati više ne će imati rezervnu valutu kakvu su desetljećima imali, najprije u njemačkoj marki, a onda i u eurima. U toj rezervnoj valuti mnogi su štedjeli i računali vrijednosti stanova, kuća, automobila, zemljišta… Svojevrstan futurološki pogled najavljuje mnogo toga što čeka hrvatske građane. Hrvatska dakle ulazi u novo razdoblje kada će se prestati baviti kunom i njezinim odnosom prema euru te se početi baviti eurom i njegovim odnosom prema dolaru, a taj je odnos pun uspona i padova. Novinarka upozorava da se nedavno prvi put u 20 godina dogodilo da su europska i američka valuta gotovo bile izjednačene u tečajevima jer je euro početkom tjedna u odnosu na početak godine izgubio na vrijednosti gotovo 15 posto. Razlozi za to su visoka inflacija, problemi s opskrbom energentima zbog kojih se spominje opasnost od recesije. U prilog jačanju dolara ide i to što će Europska središnja banka laganije obuzdavati inflaciju od američkoga FED-a. Većina će, piše novinarka Stapić, vjerojatno najteže prihvatiti visinu plaća, što će prvi put iskusiti već u rujnu jer obračun plaće za kolovoz mora biti iskazan i u kunama i u eurima (dužni su to iskazati poslodavci koji isplaćuju plaću nakon 5. rujna). Od 5. rujna nastupit će i obveza dvojnoga iskazivanja cijena…
A što o euru misle građani Europske unije? Augustin Palokaj piše iz Bruxellesa da je za građane Europske unije uvođenje eura, uz slobodu kretanja unutar Schengena, najveća korist od europskih integracija. Pokazala su to, navodi, brojna istraživanja unazad nekoliko godina. Iako postoji tendencija, pogotovo skeptika koji su ionako protiv EU-a, okrivljavanja eura za porast cijena, i dalje je prema statistikama potpora građana za tu valutu velika. Mnogi građani zemalja eurozone danas bi teško mogli zamisliti život bez eura.
Prema istraživanju koje je objavio Eurobarometar čak 78 posto građana smatra da je euro dobra stvar za EU, a 69 posto da je to dobro za njihovu zemlju. Navodi da će za hrvatske građane uvođenje eura biti olakšica kada budu putovali u neku drugu zemlju EU-a, kada prime novac od rodbine iz Njemačke ili Irske, ili kada budu slali novac djeci koja studiraju na zapadu. Ne će morati plaćati konverzije, a uz to i najgori mogući tečaj. A za milijune turista koji godišnje dolaze u Hrvatsku to će biti velika olakšica. Upozorio je na svjedočanstva turista koje u Hrvatskoj neki na šalterima mjenjačnica i banaka doslovno pljačkaju. Upitao je: kako nazvati tečaj po kojem za jedan euro daju 6,8 kuna iako je vrijednost po Europskoj središnjoj banci već 7,5 kuna? Ako turist iz eurozone želi u Hrvatskoj dizati gotovinu na bankomatu u Dubrovniku, pojavljuje mu se ponegdje obavijest da će za to platiti čak 11,6 posto provizije. Na pojedinom bankomatu u Zagrebu za to će platiti 9,28 posto. Na dizanje 100 eura u kunama izgubit će 10 eura, ili u kunama više od 70 kuna. Mnogi se turisti na to žale puno više nego na skupe cijene u hrvatskim turističkim destinacijama. Zato će većina turista iz eurozone radije plaćati bankovnom karticom nego gotovinom.
Začuđujuće je i to da je Hrvatska proklamirano zemlja orijentirana na turizam, a malo se toga napravilo da se usred sezone i velikih vrućina osnaži učinkovita protupožarna zaštita iz zraka. Hrvatskim nebom lete samo četiri kanadera i tri zračna traktora, a novi kanaderi kasne zbog korone, napisao je u Večernjem listu Davor Ivanković. Kada izbije niz velikih opasnih požara poput požara pokraj Zatona i Rasline, ili onoga koji je prije nekoliko godina doslovce ušao u Split, nastaje situacija kada je raspoloživih kanadera i zračnih traktora HRZ-a nedovoljno, bez obzira na to koliko ih Hrvatska ima. Hrvatska je svoju protupožarnu flotu gradila i dograđivala desetljećima. Najstariji kanaderi, tumači Ivanković, stari su već 25 godina, a najmlađi između 12 i 13 godina. Uvijek se smatralo da je Hrvatskoj dovoljno šest kanadera i šest zračnih traktora. Sve do ove godine kada su se zaredali kvarovi i veliki remonti zbog dotrajalosti letjelica, pa je Hrvatska u protupožarnu sezonu ušla s polovicom flote. Najava je da će uskoro operativno spremno biti pet kanadera i pet zračnih traktora. Problem je što većina kanadera ima jaka konstrukcijska oštećenja, najviše na spoju krila i trupa. Tehnika popravljanja i specijalnoga varenja dovest će, utješno je, stvari u red jer kanaderi su jedni od najizdržljivijih aviona uopće, konstruirani upravo za to da rade ono što se čini nemoguće. I vrijedi ih stalno popravljati kao što to čini Grčka. Nakon katastrofalnoga požara u Zatonu i Raslini svi se pitaju zašto Hrvatska nema dovoljno kanadera i zašto se ne nabave novi. Razlog je što je bivši kanadski proizvođač »Bombardier« još 2015. prestao proizvoditi zadnji model, no prije nekoliko mjeseci Kanađani su obavijestili svijet da će proizvodnja uskoro početi, i to tempom od četiri do pet zrakoplova godišnje. Navodno bi Hrvatska došla na red 2026.
