Snažno upozorenje hrvatskomu školskomu sustavu, ali i čitavu društvu, došlo je nakon što su objavljeni neki rezultati s ovogodišnjega polaganja državne mature. Zabrinjavajuće je to što gotovo 10 posto učenika (oko 2682 učenika od 28 451 koliko ih je ove godine pisalo državnu maturu) nije ostvarilo ni jedan bod na eseju iz hrvatskoga jezika, a kako je za Jutarnji list doznala Mirela Lilek, potpuno prazan list papira predalo je gotovo 1300 maturanata. To se dogodilo zbog pravila po kojem ocjena iz eseja ne utječe na pad ili prolaz ispita iz hrvatskoga jezika pa je ispit moguće proći i bez ijednoga boda na eseju. Ti kandidati potencijalno su mogli upisati kroatistiku, učiteljski fakultet, novinarstvo, pravo ili ekonomiju, što je srozavanje materinskoga jezika, a time i spomenutih struka. Takvih je ove godine bilo 624 pa su mjerodavni najavili vraćanje težine eseju kao obveznom dijelu ispita. Sljedeću generaciju maturanata očekuje drukčija procedura i vraćanje praga prolaznosti na pisanju eseja.
Jezik je identitet, a ako stasavaju naraštaji kojima nije stalo do jezika, i identitet je ugrožen. U tom smislu zabrinjavajuće je bilo čitati i što je demograf s Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta dr. Tado Jurić pisao u analizi za Večernji list. Najavio je da u Hrvatsku stižu stranci i bogati europski umirovljenici, a projekcije kažu da će od sredine stoljeća u Hrvatskoj živjeti 40 posto stranaca. Tumači da se nova srednja klasa zauzima za tzv. »kozmopolitansku Hrvatsku« i neograničeno neselektivno useljavanje stranaca, a stara priželjkuje povratak dijaspore i novi procvat hrvatskoga identiteta. No smatra da sadašnji razvoj situacije na području Europske unije nedvojbeno ide na ruku prvima.
I s obzirom na to da je riječ o autoru koji dobro poznaje njemačku kulturu, istaknuo je da Nijemci kao predvodnici EU-a razmišljaju na sljedeći način: »Ako smo mi, Nijemci, izgubili nacionalni identitet, zašto biste ga vi Hrvati zadržali?« Stoga od Europske unije ne treba očekivati veliku zabrinutost za identitetska pitanja. Iznio je i nove podatke njemačkoga saveznoga ureda za migracije: iz Hrvatske se useljavanje u Njemačku nastavlja intenzitetom kao u pretpandemijskom razdoblju. Tomu je pridodao podatke Državnoga zavoda za statistiku koji pokazuju da je rodnost najniža otkako se vode suvremene statistike. No istodobno teče i proces useljavanja stranih državljana u Hrvatsku kakav nije zapamćen u novijoj hrvatskoj povijesti jer sada osim stranih radnika imigranata pristižu i bogati europski umirovljenici. Nevjerojatno zvuči da su od 10 nekretnina prodanih u Zagrebu i na obali u protekle dvije godine njih sedam kupili stranci. Upravo je na temelju toga iznio projekciju da će, nastavi li se taj trend do sredine stoljeća, u Hrvatskoj živjeti 40 posto stranaca. Nastavio je nizati crne prognoze: kontinentalna Hrvatska sve će više pustjeti, a svaki drugi Hrvat živjet će u Zagrebu. Takva neopravdana raspodjela pučanstva učinit će tri četvrtine Hrvatske gospodarski, biološki i kulturno »spaljenom zemljom«. Naglo uvučeno u globalizacijske procese, hrvatsko društvo, smatra dr. Tadić, u cjelini je postalo još ranjivije nego devedesetih. Čak i ako ostvari bilo kakav kratkoročni ekonomski napredak i korist od globalizacije i integracija, cijenu će platiti onim najvrjednijim: iseljavanjem mlade populacije.
Zabrinuta je i čelnica liječničkoga sindikata dr. Renata Čulinović Čaić koja je u razgovoru s Romanom Kovačević Barišić u Večernjem listu poručila da specijalizanti u bolnicama odrađuju golem broj prekovremenih sati za malu plaću. Njima se nitko ne bavi otkako je ukinut specijalistički staž prije tri godine, čemu su se svi protivili. Nije čudno stoga da svaki drugi specijalizant detaljno prouči ponude inozemnih bolnica koje u usporedbi s uvjetima rada u Hrvatskoj zvuče poput bajke. Sad već i studenti na medicinskim fakultetima uvelike planiraju da nakon završetka studiranja ne će ni započinjati raditi u hrvatskom zdravstvenom sustavu, nego će, smatra sugovornica, već s diplomom u ruci početi graditi karijeru u nekoj uređenoj zemlji.
Nakon pandemijske stanke ove se godine opet aktualizirao odlazak u inozemstvo, a broj liječnika koji su kompletirali svoju dokumentaciju za odlazak dosegnuo je razinu iz 2019. Sada ih je 838. »Liječnici godinama upozoravaju na lošu zdravstvenu politiku koja sustav devastira iz godine u godinu, ali politika ostaje gluha. Umjesto da se nositelje posrnuloga javnoga zdravstva motivira, prešutno se pušta da se svatko snalazi kako zna i umije. Bolnički ravnatelji stoga onima ‘snalažljivijima’ ne mogu ništa kad se s podnevnoga ručka i ne vrate na posao, a privatne klinike jačaju. Kap koja je prelila čašu najnovija je uredba o koeficijentima za plaću, kojom se visokoobrazovanim medicinskim sestrama na rukovodećim položajima konačno priznaje VSS. Nitko ne misli da je to pogrješno, naprotiv, i one su bile nepravedno zakidane godinama. Ali temeljnim nositeljima zdravstvenoga sustava, liječnicima, nelogično zadane koeficijente obećali su izjednačiti još prije koju godinu. Mjerodavni su se složili s time da ne mogu dva istovrsna subspecijalista na istom odjelu, s istim obujmom i vrstom posla, imati različite plaće. Obećali su to promijeniti, ali nisu, što liječnici s pravom tumače kao izostanak bazične korektnosti. Zato sada glavne liječničke grupacije inzistiraju na izjednačenju ovih koeficijenata, kao i na izjednačenju koeficijenata za liječnike primarce. Ali to nije sve. Traže i barem 10-postotno povećanje plaća za specijalizante, a inzistiraju i na Zakonu o plaćama liječnika te na vraćanju reprezentativnosti svog Liječničkog sindikata. I to hitno«, stoji u zaključku teksta u Večernjaku.
