– Što je, šuro, što si sad tako brzo laptop zatvorio? – zatječem moga neponovljivoga »sina Oluje« dok »čitajući ekran« doručkuje. – Pa nisam ja iz ove nove verbalnodeliktičke krimpolicije, ako si baš na kompu nekoga malko vrijeđao, onako za svoju dušu, da si ju olakšaš… Bez straha uključi laptop.
– Daj, nemoj me – zamahuje šuro rukom prema meni kao da tjera komarce – gasim ga jer si ga ti došao zamijeniti! Osim toga, siroti laptop, mogao bi mi i on crknuti na ovih afričkih četrdeset!
– Mah, jedan »laptopić«, što je to za tebe – nastavljam upravo poput komaraca – sad kad dođe novi zakon o braniteljima pa dobiješ sve one postotke, naknade, besplatne sistematske i dodatke…
– Je, mogao bi i ti, »borac iz haustora«, prijaviti svoje prodežurane sate na ulazu u zgradu, dok ste mislili da svaki čovjek s bradom nosi tri bombe pod pazuhom! Možda bi i ti za to »krvarenje na prvoj crti« mogao dobiti kakvu mirovinu ili makar rehabilitaciju tvog zečjeg srca, ha, ha! – uspješno mi reternira »Sin Oluje« pa tugaljivo nastavlja: – Meni osobno, »predovoljan« bi bio samo jedan sasvim nematerijalni dodatak. Da ova država jasno i glasno kaže da nije nastala u Jajcu, nego u Vukovaru i Kninu, i da je nisu izborili »momci s petokrakama«, nego dečki s hrvatskim grbovima na čelima, koji su, usput, morali pobijediti i te s petokrakama! Samo neka reknu istinu, da je ovoj državi temelj u Domovinskom ratu, a ne u ratovima otprije »sto godina«!
– Hajde, ne uzbuđuj se, bude ti tlak viši od temperature na Griču! Fakat si ti pravi potencijal za prijetnje na kompu! – vraćam ja na svoju temu. – Jesi vidio koja pošast? Počela »sezona lova« na sve koji verbalno prijete po internetu, ovaj koji je prijetio našem biskupu već je četvrti ili peti! Nije li to hvatanje ipak malo pretjerano…
– A ne, treba ih pustiti da prijeđu s riječi na djela, ha?!? Pa da počnu klati i da ne velim kaj još – ukliže mi šuro s obje noge – jer taj »branitelj«, još i »vjernik«, ne znam samo koje vjere, već je i prije prijetio drugima, ženama, i to takvim arsenalom psovki i prostota kao da je bio na turneji Balkanom dok ih je »sabrao«! Treba, još kako treba hvatati i kažnjavati takve »junake« društvenih mreža, kladim se da je i taj bio branitelj »po portunu«, u »skrivenom kantunu«! Najlakše je tako, zavaliti se anoniman za kompjutor pa se »junačiti«, prijeteć’ drugima? Ono, nitko me ne zna, nitko me ne vidi… pa odvali s prekomjernim granatiranjem!
– Ma figu te ne znaju, šuro moj. Ako požele, saznat će oni i tko se krije iza tvoga nadimka dok se na kompjutorskoj beli upucavaš nekom brki skrivenom iza imena »Micamaca« ili »Plavuša 24«, ha, ha! A kamoli ne bi po fejsu znali pronaći one koji prijete! Ali, pitam se, treba li nam opet verbalni…
– Samo se ti pitaj i glumi te tobožnje demokratske slobode i »pravo na govor«! Pa ovo i nije govorenje, nego režanje, da ne velim lajanje! Ma, sve bi ja takve »superNETmane« pohvatao, lijeve i desne svejedno, pa nek ih se vidi, razotkrije! I po kratkom postupku u »bajbokanu«, nek si »ljubitelji« mreža tamo iza zatvorske rešetkaste mreže prijete do mile volje! – zakipio moj dobri »sin Oluje«.
– Eh, takvih je »ridikula« uvijek bilo i bit će… Više bi mene veselio »lov« na »superHRTmane«, one koji onda takvoga »junačinu« i cijelo njegovo selo, njemu u obranu, dovedu u središnje TV-vijesti!! Da tu, pod krinkom isprike u kojoj se za napisano ne pokaje, tip dobije priliku cijelom narodu podariti svoj »nauk prijetnje« i velebne misli o »govorenju na misi«?!? Profesionalno, nema što, prava javna kuća… Televizijska. Ako ne i državna?
